Epidemija bolova u leđima postaje svjetski problem, a krivo je liječimo

16.09.2019 07:32
 

BOLOVI u donjem dijelu leđa odnosno lumbago ili križobolja, kako se još često nazivaju, iz godine u godinu postaju sve veći uzrok radne nesposobnosti i javnozdravstveni problem, a čini se da načini na koje se liječe često uzrokuju više štete nego koristi, piše u novom broju New Scientist.

Oko 25% odraslih u svijetu trenutno ima problema s bolovima u leđima, a oko 90% ljudi doživi ih najmanje jednom u životu. Prema nizu radova koji su prošle godine objavljeni u uglednom medicinskom časopisu The Lancet križobolja se značajno brže širi u zemljama s malim i srednjim prihodima nego u bogatim zemljama. Uzroci problema mogu biti višestruki – fizički, psihički i društveni, često nisu potpuno jasni, a tretmani variraju od ležanja u krevetu u siromašnijim zemljama, do jakih, potencijalno opasnih opijatnih analgetika i kirurških zahvata u bogatim.

Golem teret i troškovi

Prema Lancetu, bolovi u leđima postali su vodeći uzrok radne nesposobnosti u svijetu, a procjenjuje se da samo u SAD-u troškovi u medicinskim računima i u gubicima uzrokovanim smanjenom produktivnošću godišnje iznose oko 635 milijardi dolara.

Broj godina koje ljudi gube zbog nesposobnosti uzrokovane bolovima u leđima od 1990. do 2015. povećao se za 50% (grafikon dolje). Ova nesposobnost izražava se u tzv. DALY-jima, što dolazi od engleskog termina Disability-Adjusted Life Year. Jedan DALY može se zamisliti kao jedna izgubljena godina zdravog života.

Glavnim krivcima za širenje epidemije smatraju se sjedilački način života te produženje prosječnog trajanja života koje podrazumijeva više godina opterećenja i trošenja za kralježnicu.

Hipoteza o hodu na dvije noge

Prema dominantnoj hipotezi problemi s bolovima u leđima krenuli su prije nekih sedam milijuna godina kada su naši preci počeli hodati uspravno, na dvije noge.

Kimberly Plomp i njezini kolege s University of Liverpool u Velikoj Britaniji proveli su istraživanje u kojem su usporedili kralježnice ljudi s onima u čimpanza i orangutana kako bi utvrdili stoji li ova teorija.

Studija je pokazala da su kralješci ljudi koji su imali značajnih problema s kralježnicom i tzv. Schmorlove hernije (utisnuća intervertebralnih diskova u pokrovne plohe kralježaka) po obliku sličniji kralješcima čimpanza nego onim zdravih ljudi.

Brojni, nejasni uzroci

Hod na dvije noge ima relativno kratku evolucijsku povijest, što znači da je i vrijeme za tjelesne prilagodbe bilo relativno kratko, no problemi s kralježnicom poprimili su globalne epidemijske razmjere u posljednjih nekoliko desetljeća. Više studija pokazalo je da postoji veza između sjedilačkog načina života i ove epidemije. To je za očekivati jer sjedenje pred računalom predstavlja značajan napor za mišiće, ligamente i diskove koji podržavaju kralježnicu.

Mnogi ljudi vjeruju da će uzrok problema lako otkriti snimanjem kralježnice MRI-em, međutim, to nije točno. U srednjim i kasnijim godinama života većina ljudi imat će neke nepravilnosti i deformacije koje će se pokazati na snimkama, no one neće kod svih ljudi uzrokovati bolove.

Uz sjedilački način života, koji čak može oslabiti mišiće koji kralježnicu drže u pravilnom položaju, probleme mogu uzrokovati i nezgode, pretjerano naprezanje pri teškom radu ili u sportskim aktivnostima, upalni procesi, pretilost, pušenje te nasljedni problemi.

Zanimljivo je da su neka novija istraživanja pokazala da uzroci bolova također mogu biti psihološke prirode. Primjerice, ljudi skloni depresiji pokazuju snažnije aktivnosti u dijelovima mozga zaduženima za procesuiranje boli. S druge strane, slušanje glazbe, gledanje zanimljivog filma ili sudjelovanje u vjerskim doživljajima mogu smanjiti osjet boli.

Kada je riječ o kroničnoj boli u leđima, važno je razumjeti na koji način um može manipulirati njome kako bismo otkrili zašto ponekad ostaje prisutna dugo nakon što se ozljeda zaliječi. To je također važno ako želimo utvrditi kako je spriječiti.

Pogreške u pristupu

Kada osjete bol u leđima, ljudi obično imaju sklonost što prije potražiti pomoć liječnika, tražiti da ih pošalje na snimanje kralježnice i propiše neko ozbiljno liječenje.

No nažalost, u mnogim slučajevima ove mjere ne moraju biti korisne, dapače. Primjerice, snimanje kralježnice MRI-em može čak biti kontraproduktivno jer koncentracija na zabilježene nepravilnosti može samo otežati oporavak i zakomplicirati stvari. Liječnici će na temelju snimki biti voljniji propisivati jake analgetike, injekcije protuupalnih kortikosteroida ili operacije koje ne moraju biti korisne ili čak mogu biti štetne.

2003. godine Jeffrey Jarvik sa Sveučilišta u Washingtonu u Seattleu i njegovi kolege u časopisu JAMA objavili su studiju u kojoj su nasumično odabrali 380 osoba s bolovima u donjem dijelu leđa i poslali ih na pretrage MRI-em koje se koriste za pregled mekih tkiva ili pak na snimanja rendgenom koja mogu prepoznati probleme poput prijeloma. Godinu dana kasnije nije bilo razlike u njihovim zdravstvenim ishodima, no oni koji su bili na snimanju MRI-em u većem su se postotku podvrgnuli operacijama, izlažući se rizicima infekcija i drugih komplikacija.

Nadalje, mnogi liječnici, posebice u SAD-u, propisuju jače lijekove protiv bolova nego što je to potrebno, čime potiču krizu s opioidima koja je u SAD-u posljednjih godina  pridonijela skraćenju životnog vijeka, upozorila je Rachelle Buchbinder sa Sveučilišta Monash u Viktoriji u Australiji, jedna je autorica serijala objavljenog u Lancetu.

Također, mnogi liječnici danas još uvijek znaju propisivati ležanje u krevetu kao terapiju iako je to u većini slučajeva najgora stvar za bolove u leđima. Jedno istraživanje znanstvenika s University of Queensland u Australiji pokazalo je da dugotrajno ležanje deaktivira mišiće koji podupiru kralježnicu čak i kod zdravih dobrovoljaca. Nakon osam tjedana ležanja njihovi mišići toliko su oslabjeli da se nisu u potpunosti oporavili ni nakon šest mjeseci, čak ni kod sudionika koji su vježbali.

Isti tim je u kasnijim istraživanjima utvrdio da se bolovi u leđima češće javljaju kod ljudi koji obavljaju uredske poslove, a nisu skloni aktivnoj tjelovježbi i kretanju već se naprotiv vole izležavati pred televizorom.

“Mnogi pacijenti koji boluju od bolova u leđima imaju snažan strah od kretanja”, rekla je za New Scientist Luana Colloca, specijalistica za bol s University of Maryland School of Nursing.

No vježbanje može imati presudan učinak. Studija objavljena u lipnju otkrila je da vježbe dizajnirane za jačanje donjeg dijela leđa pomažu u ublažavanju bolova te da pomaže i redovito hodanje.

“Moramo ukloniti taj strah i nagovoriti sami sebe na vježbanje”, kaže Colloca.

U prilog tezi da se bolovi u leđima mogu povezati ne samo s fizičkim, već i sa psihološkim i socijalnim problemima također govori jedno istraživanje koje je provela kolaboracija Cochrane.

Naime, analizirajući 41 istraživanje u kojima je ukupno sudjelovalo 6.858 ispitanika, članovi kolaboracije utvrdili su da multidisciplinarno liječenje koje uključuje stručnjake iz različitih područja daje bolje rezultate od tretmana koji se bave isključivo tretiranjem fizičkih čimbenika. Razlika u osjetu boli nije bila velika, međutim, multidisciplinarni pristup udvostručio je vjerojatnost da će se ljudi vratiti na posao u narednih šest do 12 mjeseci. Naravno, takav pristup obično podrazumijeva veće troškove.

Rješavanju problema također mogu pomoći manje promjene uvjeta na radnom mjestu. Primjerice, jedno istraživanje provedeno među uredskim zaposlenicima 2016. pokazalo je da su oni koji su sjedilački rad zamijenili kombinacijom rada u sjedećem i stojećem položaju osjetili značajno smanjenje boli u leđima.

Neočekivana rješenja

Stručnjaci posljednjih godina sve više ističu da je za rješavanje problema globalne epidemije bolova u leđima potrebno smanjiti oslanjanje na lijekove, osobito na injekcije protuupalnih kortikosteroida koji nisu pokazali puno značajnije efekte od placeba (osobito dugoročno) te pojačati promociju mješavine tjelesnih aktivnosti i mentalnih treninga.

U prilog tome ne govori samo navedena Cochraneova studija, već i projekt koji je proveden u Viktoriji.

U toj australskoj saveznoj državi zahtjevi radnika za naknadama zbog bolova u leđima utrostručili su se početkom 1990-ih. 1997. država je pokrenula zdravstvenu kampanju kojom je stanovnike poticala da smanje izležavanje u krevetu i nepotrebno skeniranje kralježnice. Također im je dala upute kako da razmišljaju o svojoj boli i njezinom utjecaju na život. Kada je kampanja dovršena, zabilježen je značajan pad u zahtjevima za naknadama za bolove u leđima, dok u susjednoj državi za isto vrijeme nisu zabilježene nikakve promjene.

Sve gore navedeno ne znači da snimanja kralježnice, ležanje, analgetici ili operacije nemaju svoje mjesto u liječenju bolova u leđima, osobito u fazama kada su akutni. Treba samo imati na umu da bez kretanja, istezanja i vježbi za jačanje mišića leđa te eventualno smanjenja tjelesne težine teško možemo trajno riješiti problem bolova u leđima. Drugim riječima, kada je kralježnica u pitanju, važno je cijeli život raditi na prevenciji, piše Index.hr.

(TIP)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.