Mogu li u BiH zaživjeti socijalne samoposluge?

20.08.2019 12:30
 

U Republici Hrvatskoj, kao vid pomoći siromašnim, najmanje desetak gradova je oformilo socijalne samoposluge. Prva je otvorena u Rijeci, a jedna od njih je i u Vukovaru, koji je među najskupljim gradovima te države.

“Od samog početka zalažemo se za to da se hrana ne baca, ne uništava, nego donira, da se ukine PDV na doniranu hranu, tako da smo u sklopu platforme Mreža hrane sudjelovali i u izradi Pravilnika o doniranju hrane”, objasnila je u jednom od medijskih nastupa aktivistkinja Tamara Mikulić.

Očuvanje dostojanstva

Da li ovakva institucija može profunkcionisati i u Bosni i Hercegovini, u kojoj je prije nekoliko godina bilo sličnih pokušaja, ali kratkoga vijeka? Ima li to smisla? Edin Pašić, v. d. predsjednika Udruženja potrošača KS-a, podsjeća na to da se u Americi količina bačene hrane mjeri milijardama dolara.

– Mislim da je čak procjena da se 30 posto hrane iz trgovina baci. Kod nas se, naravno, toliko ne baca, ali sve što bi se iskoristilo je “uhar”. U Francuskoj je, recimo, donesen zakon po kojem se sprečava bacanje zdravstveno, higijenski i kvalitativno ispravne hrane. Socijalne samoposluge? Ako postoji javna kuhinja, može i javna samoposluga, a kada bi se više institucija uvezalo, možda bi sve i imalo smisla, nadasve zbog očuvanja dostojanstva te osobe, koja bi sama birala šta joj treba, smatra Pašić.

Fahrudin Čutuna, predsjednik Sindikata radnika u proizvodno-prerađivačkoj industriji BiH, ističe kako je svima jasno da se jako puno hrane baca.

– E, sad, pitanje je kako provesti tu ideju? Vlast treba privoljeti da u cijelom lancu sve kontroliše. Morali bi biti uključeni nadležno ministarstvo, inspekcija, a naši sindikalci bi mogli biti angažovani oko prikupljanja namirnica u trgovačkim lancima. Siguran sam da bi se, pa i tamo gdje nema organizovanog sindikata, solidarisali s onima koji su u stanju potrebe. Naši ljudi su humani, ali ih treba pokrenuti. Grehota je da se baca hrana, smatra Čutuna.

Gordana Bulić, predsjednica Udruženja potrošača Tuzlanskog kantona i predsjednica UO Udruženja potrošača BiH, ne vjeruje u to da bi se ova ideja mogla kod nas provesti na način koji ne bi bio štetan po potrošače.

– U velikim evropskim centrima ostaju neprodane ogromne količine namirnica i postavlja se pitanje šta s njima, jer sve imaju rok trajanja. U našoj zemlji, ta roba se mora staviti van prometa zbog zdravstvene ispravnosti i sigurnosti građana. Ne znači da je ona neupotrebljiva, eventualno se može dati životinjama, ali, naravno, ne pokvarena, govori Bulić, naglašavajući da BiH, za razliku od Zapada, nema dovoljno kapaciteta za kontrolu ispravnosti bilo kojih, pa i takvih namirnica.

image
GORDANA BULIĆ: PROTIVNIK SAM SOCIJALNIH MARKETA

– No, roba s isteklim rokom, a koja nije zdravstveno neispravna, ne znači da je i dobra. U proizvodu, recimo, nema bakterija, ali on je, zbog stajanja, totalno izgubio hranjivu vrijednost. Pojedete ga, a kao da niste ništa u sebe unijeli. I, zamislite sada, siromašni daju djeci takve proizvode, djeci koja su u razvoju, a to automatski utiče na njihov psihofizički razvoj, upozorava Bulić, dodajući da je bila na nekoliko skupova na kojima se raspravljalo o tome šta s hranom kojoj ističe rok.

– Čula sam i neke zvaničnike EU kako zagovaraju niže cijene, dijeljenje, doniranje ove robe. Nije to dobro. Ne bi džaba postojali pravilnici o kvalitetu robe. Možda će ovo grubo zvučati, ali takve ideje najviše pomažu besplatnom oslobađanju od tih proizvoda. U zemljama EU troškovi njihovog uništavanja su veliki. I, eto, bez dodatnih napora i bez ulaganja u marketing, bez akcijskih prodaja, bez ikakve štete po sebe, proizvođači se rješavaju balasta, a još postaju humanitarci. A kakvi proizvodi ako ne ti bi najviše i mogli biti u tim samoposlugama? Ne, ja to ne podržavam, kaže Bulić.

Na račun sirotinje

– I ja mislim kao gospođa prije mene. Jesam ja za socijalne samoposluge, ali, znajući kakvi smo, bojim se da bi bilo sve tako kako kaže, da bi se pomoglo ovim nabavljačima da očiste svoje magacine, ali i da bi se tu pomalo i direktori namirivali. Ne pričam napamet. Imamo mi i u Savezu ljude koji se bore samo za sebe, jasan je Suljo Bekan, predsjednik Udruženja penzionera Bosansko-podrinjskog kantona, uvjeren da smo mi “u stanju i najbolju ideju izokrenuti u suprotnost”.

– To je mač sa dvije oštrice, govori Bekan, uzimajući kao primjer nedavno dijeljenje kurbanskog mesa.

– Bilo je namijenjeno najugroženijim, ali vjerujete li vi da se meso davalo i onima s jako dobrim plaćama, na račun sirotinje? Mi, ljudi, pokvarena smo roba, a ne namirnice, ljut je Bekan, dodajući da njegova ozlojeđenost nije lične prirode.

Ima, kaže, veliku penziju i dvoje djece koji rade vani.

– Ali, vidim šta se radi oko mene i saosjećam s onima koji su siromašni, ne svojom krivicom. Nažalost, često budem razočaran, iskren je Suljo Bekan.

Visoki dužnosnik IZ-a u BiH, zamolivši nas za anonimnost, kaže da on ne vidi po čemu bi takve samoposluge vraćale samopouzdanje siromašnim.

– Niko u ovoj priči ne može biti ponosan niti tu ima dostojanstva. Jer, dostojanstvo je kada čovjek može živjeti od svoga rada, tvrdi on.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autorica: Edina Kamenica/Foto. Ilustracija)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.