Jeziva istina o omiljenom priručniku iz anatomije: ‘Vjerovala sam da je to remek-djelo, a onda sam saznala ko su bili ljudi čija su tijela korištena’

20.08.2019 09:20
 

Hirurzi širom svijeta i danas, više od sedam desetljeća kasnije, koriste anatomski atlas iz razdoblja nacističkog režima, a koji je dobrim dijelom nastao prema leševima žrtava Holokausta. Tu zabrinjavajuću i, zapravo, poprilično morbidnu informaciju donosi ugledni britanski BBC, problematizirajući etičnost korištenja takvog priručnika. Riječ je o Pernkopfovom atlasu, odnosno “Pernkopfovoj topografskoj anatomiji čovjeka” koja se i dalje smatra najboljim prikazom ljudskog tijela, bogatijim i preciznijim od bilo kojeg drugog anatomskog atlasa, prenosi Jutarnji.hr.

Autentični prikazi ljudske anatomije

Britanska medijska kuća navodi primjer dr. Susan Mackinnon, neurohirurginje sa Sveučilišta St. Louis u Washingtonu, koja se i dalje za složene procedure priprema upravo uz pomoć “nacističkog” atlasa anatomije. Koža, mišići, živci, kosti i organi u njemu su, slaže se i ona, izuzetno detaljno nacrtani i prikazani, te nisu za laike slabijeg želuca.

Knjiga, treba istaknuti, već duže vrijeme nije u prodaji, a samo jedan od niza njenih tomova na internetu se prodaje za hiljade britanskih funti. Uprkos visokoj cijeni i izuzetnoj stručnosti, malo će je koji liječnik izložiti u vitrini svoje ordinacije zbog mračne prošlosti koja je dovela do tog znanja. Autentični prikazi ljudske anatomije rezultat su, naime, izučavanja stotina mrtvih tijela onih koje su nacisti pobili tokom Drugog svjetskog rata, a upravo njihova, obdukcijama rasporena tijela, prikazana su na stotinama stranica detaljnog atlasa.

Problem s etičnošću korištenja takvog priručnika ima i hirurginja Mackinnon, no priznaje da bi bez te knjige teško mogla savršeno i odgovorno obavljati svoj posao.

Rabin Joseph Polak, jedan od preživjelih žrtava Holokausta, kaže kako je atlas “moralna enigma”, jer je nastao iz zla, a pomaže činiti dobro. Knjiga je bila dugogodišnji projekt prominentnog nacističkog liječnika Eduarda Pernkopfa, koji je u austrijskim akademskim krugovima stasao zahvaljujući svojoj odanosti nacionalsocijalističkoj stranci Adolfa Hitlera. Njegovi kolege tako su se, donosi BBC, prisjećali kako je od 1938. na posao svakog dana dolazio u nacističkoj uniformi, a antisemitizam je silno prigrlio. Tako je uoči rata postao dekanom medicinskog fakulteta bečkog sveučilišta, a jedan od prvih poteza bio mu je otpuštanje svih zaposlenika židovske vjeroispovijesti, uključujući i trojicu dobitnika Nobelove nagrade.

Krenulo mu je kada je 1939. godine u Trećem Reichu na snagu stupio zakon prema kojem su se tijela smaknutih zatvorenika morala odmah slati u najbližu medicinsku ustanovu s pripadajućim zavodom za anatomiju kako bi se izučavala u znanstvene svrhe. Pernkopf je taj posao izuzetno ozbiljno shvatio pa je na leševima radio i po 18 sati dnevno, a sastavio je i tim crtača koji su stvarali prikaze dijelova ljudskog tijela za njegovu knjigu. Njegov je institut katkad bio toliko pun leševa da su neka smaknuća morala biti odgođena.

Umjetničko remek-djelo’

Dr. Sabine Hildebrandt s Medicinskog fakulteta na Harvardu rekla je BBC-ju kako je najmanje 800 slika u atlasu dobiveno obdukcijama političkih zatvorenika, homoseksualaca, lezbijki, Roma, Židova i političkih disidenata. Prvo izdanje knjiga je doživjela 1937. godine i za nju su korišteni leševi žrtava političkih ubistava, a drugo je izašlo 1941. godine i tada su Pernkopfu već stizala tijela žrtava Holokausta. Potpisi ilustratora Ericha Lepiera i Karla Endtressera imali su pored svastike i dvostruku munju, prepoznatljiv znak zloglasnog SS-a. No, zanimljivo je da je jednaki potpis tiskan i na drugom izdanju knjige za englesko tržište koja je objavljena 1964., gotovo dvadeset godina nakon pada nacističkog režima i kraja rata.

Prodano je na hiljade primjeraka atlasa koji je preveden na pet svjetskih jezika, a stručnjaci su ga opisivali kao “umjetničko remek-djelo”, prešućujući njegovu mračnu istoriju. Tek su se 1990. članovi akademske zajednice počeli zapitkivati tko su autori tog izvanrednog priručnika, a kada je brutalna istina otkrivena, knjiga je 1994. povučena iz daljnje distribucije.

Kraljevski koledž hirurga u Velikoj Britaniji tvrdi kako atlas nije u službenoj upotrebi u toj zemlji, osim što se “u istorijske svrhe” pojedini primjerci čuvaju u bibliotekama. Ipak, nedavna istraživanja pokazala su da najmanje 13 posto neurohirurga i dalje koristi tu knjigu, a 59 posto ih zna za njegovo postojanje. Čak 69 posto kaže kako im je u redu koristiti atlas pod uvjetom da njegova istorija mora biti poznata, a samo 15 posto izjasnilo se da im je nelagodno koristiti knjigu.

– Nijedna druga knjiga ne može se ni približno usporediti svojom preciznošću te se posebice može koristiti u vrlo složenim operacijama jer pomaže detektirati koji je od vrlo malih živaca odgovoran za neki zdravstveni problem. No, kada sam saznala njegovu krvavu povijest, knjigu sam počela čuvati zaključanu u svom operacijskom ormariću i svaki puta kada je koristim moram najprije razjasniti o kakvoj se knjizi radi – kaže dr. Mackinnon.

Umro prije četvrtog izdanja

Upravo iskustva ove liječnice, koju se smatra vrhunskom stručnjakinjom u svom polju, poslužla su rabinu Polaku te povjesničaru medicine i psihijatru Michaelu Grodinu da sastave Responsum, akademski stav baziran na židovskoj liječničkoj etici, o korištenju ovog jedinstvenog priručnika. Zaključili su kako bi većina Židova dozvolila korištenje atlasa pod isključivim uvjetom da njegova povijest u svakom trenutku bude jasna i poznata. Ističu kako su pacijenti dr. Mackinnon nekada u takvim bolovima da traže da im se odreže noga, a upravo knjiga zloglasnog nacističkog liječnika može joj pomoći da ih riješi tog problema.

– Rekao sam joj, ako će korištenje atlasa izliječiti osobu i pomoći toj osobi, vratiti joj normalan život, tada uopće nije upitno treba li ga koristiti – kaže rabin.

Pernkopf je nakon rata uhapšen i protjeran sa sveučilišta. Tri godine bio je u zatvorskom kampu, no nikada nije optužen ni za jedan zločin. Zbog toga se mogao vratiti na sveučilište te se posvetiti radu na trećem izdanju knjige, koje je objavio 1952. godine, a umro je 1955., nedugo prije tiskanja četvrtog izdanja, piše Jutarnji.hr.

(TIP/Foto: Profimedia, Alamy)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.