Koji su političari u regiji završili u zatvoru?

13.05.2019 13:47
 

Najviši stupanj pravosudno-političkih trakavica protiv bh. političara je „spektakularni“ pritvor „kapitalca“ i isto takva optužnica koja će, budite uvjereni, zasigurno pasti, ako ne u prvoj, onda u drugoj instanci pravomoćnosti, a tu su, zlu ne trebalo, i izvanredni pravni lijekovi.

U tom smislu, BiH je kvarna roba koliko i zemlje u regiji, s jednom bitnom razlikom – niti jedan visoki bh. političar u rangu državnog ili federalnog premijera ili ministra nije pravomoćno „ležao u Zenici“. A nije da nije bilo prilika, međutim svaki put su se „pristojno“ izvlačili i vraćali na svoju „prirodnu“ poziciju – na vlast.

Jedna od većih političkih „riba“ Jerko Ivanković-Lijanović , bivši federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, od prošle godine ima dvije nepravomoćne presude na zatvorske kazne, u Tuzli na devet godina za zloupotrebu ovlasti i položaja u vezi sa nezakonitostima oko dodjele poticaja i štetu federalnog budžeta od 817.000 KM, te na Sudu BiH na 12 godina zbog stjecanja nezakonite imovinske koristi sa još sedam lica u iznosu od 13,5 miliona KM.

Jelavićeva ‘voljena majka Hrvatska’

No, niko se ne smije kladiti da će u drugostepenom postupku biti i osuđen, a pogotovo ne i da  će završiti iza rešetaka, jer i on, kao i mnogi drugi političari kad im „zagori“  sjete se svoje „druge domovine“. Reprezentativni primjer je Ante Jelavić, nekadašnji član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH koji je 2005. godine na Sudu BiH nepravosnažno osuđen na 10 godina zatvora u slučaju „Hercegovačka banka“ za zlopotrebu finansijske pomoći iz Republike Hrvatske namijenjene Hrvatima u BiH, i to po optužnici koja ga tereti za podrivanje ustavnog poretka, vojne i odbrambene moći zemlje te zloupotrebu položaja i ovlasti.

Kako izbjeći služenje zatvorske kazne

Da i nakon pravosnažne presude, kada se čeka poziv na izdržavanje kazne, ima i drugih „modaliteta“ pokazuje, o tome je iscrpno pisao CIN, primjer Dževada Rađe, nekadašnjeg zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo koji je nakon pravosnažne presude 29. marta 2006. (saobraćajna nesreća u kojoj je jedna osoba izgubila život, a dvije ozlijeđene) na pola godine zatvora, tri i po godine odlazak u zatvor odgađao na razne „fore“ da bi na kraju bio pomilovan od Borjane Krišto, predsjednice Federacije BiH, 30. decembra 2009.godine.

Sličan je slučaj Josipa Merdže, tajnika HDZ-a 1990. On je osuđen u martu 2006. godine na godinu zatvora, jer je kao predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona zloupotrijebio službeni položaj i oštetio kantonalni budžet za 757.308 KM. Odlazak u zatvor odlagao je više od tri godine, „vadeći“ se na neodložne poslove oko konstituiranja vlasti nakon općih izbora, da bi se onda „razbolio“. Kada  je, ipak, smješten  u zatvor 17. februara 2010. godine, nakon pola godine je bio van, na osnovu molbe u kojoj je napisao da je jedini hranitelj devetočlane obitelji, te da je u zatvoru „iscrpio materijalna sredstva“. Predsjednica FBiH Borjana Krišto ga je 5. januara 2011. oslobodila ostatka kazne.

Bivši načelnik Donjeg Vakufa Kemal Terzić pravosnažno je osuđen 30. marta 2006. na godinu zatvora zbog zloupotrebe službene ovlasti tako što je 100.000 KM pomoći od Vlade FBiH umjesto u budžet općine prebacio  firmi „Promo“ koju je vodio njegov stranački kolega iz SDA Kemal Čolak. Vrhovni sud FBiH je 30. marta  2006. presudu dostavio Kantonalnom sudu u Novom Travniku koji je naredbu za izvršenje kazne trebao proslijediti Općinskom sudu u Bugojnu. No, sudija Darmin Avdić je „slučajno“ dvije godine zaboravljao da pošalje ovaj akt u Bugojno.

No, kako se Terziću nije „ležalo“, on je nakon toga dva puta tražio odgodu zbog narušenog zdravlja, pa je tu „ukrao“ još pola godine. Onda je sud „zagubio“ njegovu adresu  u Donjem Vakufu, a kada je izdata potjernica, njegov advokat  Asim Crnalić javio je da Terzić živi u Sarajevu, te da sud u Bugojnu nije nadležan za provođenje sudske odluke. Međutim, Kantonalni sud  u Novom Travniku je 11. marta 2010. utvrdio da Terzić ima prebivalište u Donjem Vakufu, a mjesto boravka u Sarajevu. Terzić se potom javio u bugojanski sud odakle je transportiran u Zenicu gdje je proveo oko sedam mjeseci. Ostatka kazne, pogađate, oslobodila ga je Krišto.

Ili slučaj Ivana Vukšića, direktora bivše Obavještajno-sigurnosne službe FBiH, kojeg je Vrhovni sud FBiH u februaru 2005. pravosnažno osudio na osam mjeseci zatvora zbog krivičnog djela uzimanja talaca. I Vukšić je bio „bolestan“, potom je imao fiktivnu adresu, pa se za njim raspisala tjeralica. Nikada nije uhvaćen, iako je stanovao preko puta policijske stanice u Ljubuškom. Vukšić je naposlijetku po presudi Vrhovog suda FBiH 2010. godine platio 24.400 KM da ne ide u zatvor.

 

Jelavić nije čekao pravosnažnost ove presude nego se odmah sjetio „voljene majke Hrvatske“ i od tada do danas šeta po splitskoj rivi.

Sudeći po pravosnažnim presudama protiv visokih funkcionera niko kao Hrvatska u regiji nema toliko lopova među političarima. Hrvatsko pravosuđe strpalo je u zatvor bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera, nekadašnjeg miljenika Zapada, tako što je prvostepena presuda u aferi „Planinska“ u drugostupanjskom postupku preinačena u šest godina zatvora nakon čega je odmah strpan u Remetinec.

Sanaderu se „smiješe“ i novi zatvorski dani u drugim sudskim procesima (ratno profiterstvo, uzimanje mita za prodaju „Ine“ ), u kojima se čekaju pravosnažne presude. Sanader je jedan od najviših evropskih funkcionera koji je završio u zatvoru.

Prije Sanadera, u zatvoru  je 10 mjeseci odležao njegov potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Damir Polančec jer je iz državnog budžeta advokatu Petru Miletiću isplatio 500.000 kuna za nepotrebnu stručnu studiju. Polančec je pravomoćno osuđen i u slučaju „Reflektori“ ali se nagodio za jednogodišnji uvjet.

Osam mjeseci zatvora pošteno je odslužio „esdepeovac“, vukovarski  gradonačelnik Željko Sabo, zbog pokušaja podmićivanja gradskih vijećnika, kada je HDZ-ovoj vijećnici Mariji Budimir za glas za gradsku većinu ponudio članstvo u Nadzornom odboru „Borova“, a ona snimila razgovor.

Radomir Čačić, nekadašnji predsjednik Hrvatske narodne stranke, (HNS), prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića odležao je 12 mjeseci zatvora zbog  izazivanja saobraćajne nesreće u Mađarskoj sa smrtnim ishodom (stradale dvije osobe), jer je u pravosnažnoj presudi stajalo da iza rešetaka mora provesti najmanje 11 od 22 mjeseca. On je te 2012. bio na visokoj dužnosti u MIlanovićevoj vladi, ali je podnio ostavku, a HNS ga je izbacio iz stranke. Kaznu je odležao u zatvoru u Puli. Danas je varaždinski župan.

Hrvatsko pravosuđe je na godinu osudilo bivšeg veleposlanika u Washingtonu Nevena Juricu zbog trošenja 667.000 kuna državnog novca u privatne svrhe. Jurica je kaznu izdržavao u pulskom zatvoru Valtura gdje je bio knjižničar.

Gruevski pobjegao u Mađarsku

Na spisku „uglednih“ političkih faca susjedne Hrvatske kojima se sudi i koji bi mogli završiti u zatvorima (ako može Sanader, mogu i oni) je vječiti predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK), bivši župan i predsjednik Uprave „Kraša“ Nadan Vidošević, kojeg USKOK tereti za 35 miliona kuna u aferi „Remorker“, Marina Lovrić Merzel, bivša sisačko-moslovačka županica (ležala u pritvoru u zatvoru Remetinec) za više krivičnih djela zloupotrebe položaja i ovlasti, krivotvorenje službene isprave, primanje mita i pranje novca u ukupnoj visini štete od 10, 5 miliona kuna, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je također ležao u pritvoru a slobodu kupio sa 15 miliona kuna jamčevine u gotovini, za niz koruptivnih djela povezanih u više  slučajeva sa ukupnom štetom od oko 20 miliona kuna.

Bičakčić, Branković, Dodik, Lagumdžija, Čović…

Među pravosnažno osuđenim u BiH su Momčilo Mandić i Miroslav Rupčić, nekadašnji funkcioneri  SDS-a i HDZ-a. Mandić je 2007. pravosnažno osuđen na 5 godina zatvora i nadoknadu štete od 4,7 miliona KM  za mahinacije sa kreditima u nekadašnjoj Privrednoj banci Srpsko Sarajevo, ali nigdje nije objavljeno da je kaznu odležao niti da je vratio dug. Rupčić je 2004. godine osuđen na 5,5 godina zatvora – kao zamjenik ministra odbrane FBiH zloupotrijebio je novac HVO-a za uspostavu Hercegovačke banke i bogaćenje dioničara i povezanih preduzeća. Odležao je dvije godine i sedam mjeseci, a u julu 2007. pomilovao ga je Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH.

Osim istraga  koje  se godinama kisele po ladicama i optužnice protiv vodećih bh. političara padaju na sudovima, a samo mali broj njihovih kolega na nižim pozicijama vlasti dobije kaznu zatvora.

Sjetimo se oslobađajućih presuda Edhemu Bičakčiću, Nedžadu Brankoviću, te raritetnog maratonskog suđenja i nepravomoćne presude Draganu Čoviću  2006. godine na pet godina zatvora jer je firmi „Lijanović“ kao ministar finansija oprostio plaćanje 1,9 miliona KM takse na uvoz mesa.

Apelaciono vijeće Suda BiH se dvije godine kasnije proglasilo nenadležnim, a suđenje nikad nije obnovljeno, jer su Sud BiH i Apelaciono vijeće „slučajno“ izgubili dio dokaznog materijala prilikom transportovanja dokumentacije.

Ili notornih istraga protiv Milorada  Dodika, Zlatka Lagumdžije, Damira Hadžića…

Berislavu Rončeviću, bivšem ministru odbrane pa onda i unutarnjih poslova, ponovno se sudi za aferu „Kamioni“ u kojoj je nestalo 10 miliona kuna.

U Makedoniji  je prošle godine na pravosnažnu zatvorsku kaznu u trajanju od dvije godine osuđen bivši makedonski premijer Nikola Gruevski zbog kupovine državnim parama luksuznog blindiranog vozila marke „Mercedes“ vrijednog 600.000 eura. U zatvor u Kumanovu (tokom mandata premijera lično je otvorio ovaj zatvor) trebao se javiti 12. novembra prošle godine ali je pobjegao u Mađarsku gdje mu je odobren azil.

Prvi osnovni sud u Skoplju osudio je 2014. godine bivšeg ministra unutrašnjih poslova Ljubeta Boškovskog na 10,5 godina zatvora  zbog  slučaja „Rover“ iz 2001.godine i dvostrukog ubistva Marijana Tuševskog i Kire Janeva. U ovom predmetu su doživotne kazne dobili Predrag Čubrilo, Milan Ilić i Milorad Kovačević, Vuk Vukičević 15, Zoran Trajkovski 8,5, Ivica Ristić 7, a Nikola Negrievski 5,5 godina.

Bivši ministar Boškovski je osuđen za pomaganje pri ubojstvu. Prethodno je Apelacioni sud ukinuo prvu presudu Boškovskom na 12 godina i naložio ponovno suđenje.

Iste  godine bivši premijer Makedonije Vlado Bučkovski osuđen je na dvije godine zatvora zbog umiješanosti u kupovinu i prodaju polovnih dijelova za tenkove vrijednih dva miliona eura, skupa s načelnikom Generalštaba iz 2001. godine Metodijem Stambolijskim. Sud mu je odbio odlaganje izvršenja kazne koju je tražio zbog obaveza na Pravnom fakultetu „Justinijan Prvi“ u Skoplju gdje predaje Rimsko pravo. Bučkovski je bio ministar 2001. i ponovo od 2002. do 2004, a funkciju premijera obavljao je od 2004. do 2006. godine.

U Srbiji nema političara u zatvoru i pored velikog broja optužnica za organizirani kriminal. Bivši ministar za zaštitu životne sredine Oliver Dulić osuđen je  2017. na 3,5 godine zbog zloupotrebe ovlasti, a prošle godine presudu je ukinuo Apelacioni sud u Beogradu.

Bivši predsjednik Vlade Slovenije Janez Janša pravomoćno je osuđen na dvije godine zatvora kao jedan od krivaca u aferi „Patria“. On je 20. juna 2014. otišao na služenje zatvorske kazne. Ustavni sud Slovenije je u martu poništio presudu Janši, a na ponovnom suđenju je oslobođen.

Koristio moć za kupovinu terena

U Crnoj Gori neki političari su fotelje zamijenili zatvorskom stolicom. Bivši visoki funkcioner vladajućeg DPS-a i nekadašnji predsjednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marović osuđen je na tri godine i deset mjeseci zatvora zbog korupcije i kaznu odležava u zatvoru Spuž u Podgorici. Osim zatvorske kazne državi mora vratiti 1,1 miliona eura odštete te dati 100.000 eura u humanitarne svrhe. Marović je priznao krivicu a koristio je političku moć za kupovinu terena u Budvi, perjanici crnogorskog turizma, preko sinovljeve firme.

Bivši gradonačelnik Budve Lazar Rađenović osuđen je na 3,8 godina zatvora i kaznu izdržava od januara 2016. godine. Osuđen je zbog zloupotrebe ovlasti kojom je načinio štetu budžetu Budve od 20 miliona eura. Priznanjem krivice smanjio je sebi kaznu.

Da li će, možda, iza rešetaka završiti svježom nepravomoćnom presudom na po pet godina za pokušaj terorizma osuđeni lideri opozicionog crnogorskog Demokratskog fronta Andrija Mandić Milan Knežević i niški general Bratislav Dikić u istom predmetu na osam godina, čut će se.

U Albaniji je 2014. godine zbog trgovine ljudima na zatvorsku kaznu osuđen parlamentarac Arben Ndoka, a mladoj kosovskoj  državi od 22 ministra pet je pod optužnicama za razna krivična djela.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor:Midhat Dedić/Foto: EPA-arhiva)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.