Tuzla: Djeca kojoj je školska užina nekad jedini obrok

19.08.2018 08:14
1207499_profimedia0034780295_sq-s
 

„Školu sam napustila zbog udaje i samostalno sam donijela tu odluku. Pokajala sam se zbog te odluke jer nisam mogla naći posao, a nedostajalo mi je i društvo iz škole. Svakom djetetu bih rekla da ne napušta obrazovanje.“

Ovo je izjava djevojčice koja je odlučila napustiti obrazovni sistem Bosne i Hercegovine, a slučajeva kao njenih je veliki broj. Organizacije, poput „Save the Children“ ukazuju kako je ovo veliki problem u BiH koji se treba riješiti sistemski.

Ranije spomenuta djevojčica se odlučila vratiti u školu, a neki od primjera povratka djece i omladine u školske klupe dolaze iz Tuzle gdje postoji jedan od projekata i programa povratka u školske klupe.

Prosjačenje i rani brak

Jedna od priča je ona porodice Biberović koja ima devetero djece i koji, kako sami kažu, žive u teškim uvjetima. Zbog veoma teške situacije i nezaposlenosti, nisu bili u mogućnosti školovati djecu. Roditelji navode kako ih je situacija primorala da se „snalaze za život“.

„Tako da smo svi, uključujući i djecu, morali da se snalazimo, skupljajući sekundarne sirovine/otpad da bi imali šta jesti danas. I djeca su morala moliti za milost. To nas je spriječilo i mnogo uticalo na porodicu i zbog toga nismo redovno školovali djecu, koju su neki i prerasli pa ih bilo stid kretati iz početka, od prvog razreda“, govore oni.

Nakon što su čuli da se vanredno može ići na nastavu u OŠ Kreka, obratili su se školi i Centru za socijalni rad.

„U školi su nam izašli u susret. Upisali su dvoje djece redovno u drugi razred, a dvoje starije djece je nastavilo po Projektu skraćenog obrazovanja koji je počeo zahvaljujući organizaciji Save the Children 2013. godine. Trenutno u školi Kreka školujemo petoro djece. U školi su nam, opet zahvaljujući ‘Save the Children’ organizaciji, obezbijedili knjige, ruksake, pribor za djecu kao i ishranu u toku trajanja nastave na čemu smo im mnogo zahvalni. Drago nam je da se djeca školuju i nadamo se da više neće izostajati s nastave“, govore Biberovići.

Petoro djece je u porodici Suljić. Najstarija Elena i njena mlađa braća Emin i Mevludin zbog teške socio-ekonomske situacije nisu redovno pohađali nastavu, jer su bili primorani baviti se prosjačenjem. Elena je napustila školu u petom razredu i nekoliko godina nije pohađala nastavu.

Nakon što je čula da postoji projekt koji se realizira u OŠ Kreka, uključila se u pohađanje nastave po skraćenom nastavnom planu i programu, po kojem se za jednu školsku godinu mogu završiti dva razreda. Tako je za dvije godine uspješno završila i preostala četiri razreda devetogodišnje škole. No, nakon završetka osnovne škole, nije nastavila srednju školu, već je zasnovala bračnu zajednicu.

Napuštanje škole i države

Istraživanje koje smo proveli pokazuje direktnu vezu između napuštanja obrazovanja i iseljavanjem mladih porodica iz Bosne i Hercegovine, navodi Šiljak iz Save the Children, te dodaje kako su prepoznati trendovi napuštanja obrazovanja kao rezultat odlaska iz države.

„Ponovno ćemo napomenuti da ovaj fenomen ima i dodatni problem, nedostatak praćenja djece koja odlaze iz države, odnosno manjak statističkih podataka ili baza podataka koje bi omogućile praćenje školovanja djece po napuštanju države, odnosno po njihovom povratku.“

„Kroz naš rad možemo vidjeti da je ovaj problem sve izraženiji u posljednje vrijeme. Možemo uzeti kao primjer Unsko-sanski kanton gdje je broj djece u obrazovnom sistemu drastično opao, između ostalog i kao rezultat iseljavanja roditelja iz države“, rekao je on.

Emin i Mevludin su po projektu završili dva razreda (peti i šesti) te navršili dobnu granicu od 15 godina, na osnovu čega im Ministarstvo obrazovanja i nauke nije dalo Saglasnost za nastavak školovanja po Projektu, već ih uputilo na Zakon o obrazovanju odraslih (koje nije besplatan), ni oni nisu, zbog nedostatka materijalnih sredstava, završili više od šestog razreda. Trenutno školuju dvoje djece, djevojčicu koja će od septembra pohađati peti razred i njen mlađi brat, budući prvačić.

Zbog hrane u školama

Pedagog-psiholog Damir Gazdić, koordinator Projekta u OŠ Kreka, ističe kako su mnogobrojni razlozi zbog kojih djeca odustaju od školovanja.

„Djeca koja se ne školuju prvenstveno dolaze iz marginaliziranih skupina koje još uvijek žive u ‘nekom drugom vremenu’ i njeguju svoju tradiciju, gdje smatraju da obrazovanje nije potrebno te da se djeca od malih nogu ‘iskorištavaju’, bave prosjačenjem, pa do onih koji žive u zaista teškim uslovima i nemaju mogućnosti za školovanjem“, govori on za Al Jazeeru.

„Isto tako, djeca koja žive dalje od škole bivaju uskraćena za obrazovanje i socijalizaciju, ali i djeca koja završe u Domu za djecu bez roditeljskog staranja vrlo često u svim tim dešavanjima izgube po nekoliko godina i prerastu svoje generacije što na kraju predstavlja problem u ‘povratku’ u školu. U proteklom periodu imali smo zahtjeva Centra za socijalni rad za pohađanje nastave za djecu koja su bila 14, 15, 16 godina starosti a koja nikada nisu bila uključena u školski sistem a samim time i pohađala nastavu.“

Naš sagovornik ističe kako ne postoji adekvatna zakonska legislativa, odnosno mjere prema roditeljima koje bi ih primorale da školuju djecu koja su prema Zakonu obavezna ići u školu. Dodaje kako je bitno vršiti edukaciju roditelja o važnosti obrazovanja djece.

„Bitno je i ostvarivati saradnju sa vladinim i nevladinim organizacijama i institucijama te ‘obilaziti’ lokalne zajednice, kao i organizirati edukativne radionice za roditelje u cilju prevencije ranog napuštanja školovanja. Vrlo često se znala čuti i izjava od strane nesavjesnih roditelja: ‘Nisam ni ja školovan pa nekako živim, ne mora ni moje dijete ići u školu'“, dodaje Gazdić.

Nadležno ministarstvo je 2013. godine, uz podršku organizacije Save the Children, u skoro svim općinama Tuzlanskog kantona proglasilo „pilot škole“ koje će raditi po skraćenom planu i programu na bazi 40 posto nastavnog sadržaja.

„On je namijenjen prvenstveno djeci koja nisu uključena u školski sistem, koja su prerasla svoje generacije, koja se nisu na vrijeme upisala u redovan nastavni proces iz raznih razloga (liječenje, socijalne prilike…) i na taj način će za jednu školsku godinu moći da završe po dva razreda“, govori pedagog iz OŠ Kreka.

„Važno je napomenuti da ‘Save the Children’ podržava sve škole, djecu, kao i njihove porodice u materijalu, priboru, ishrani za učenike što je zaista veliki motivacioni faktor za njih jer smo se mnogo puta uvjerili da djeca na nastavu dolaze prvenstveno zbog ishrane. Isto tako, vrše se i edukacije koordinatora Projekta koji kasnije imaju obavezu edukacije roditelja, nastavnika kao stanovništva lokalne zajednice a sve u cilju podrške i pomoći porodicama djece kao i prevencije napuštanja školovanja.“

Ranjiva skupina

Denis Šiljak iz Save the Children ističe kako ne postoji objedinjena baze podataka koja bi pratila broj djece koja su van obrazovanja ili u riziku od ranog napuštanja obrazovanja. On ističe kako su trenutno jedino sigurni podaci Lokalnog akcijskog istraživanje o razmjerama i uzrocima napuštanja obrazovanja koje je realizirano u pet područja u BiH na uzorku sastavljenom od djece, mladih i odraslih.

„Uzorak djece čine djeca iz opće populacije, njih 1.010 koji redovito pohađaju školu, zatim djeca koja su napustila školu – njih 69, kao i 53 djeteta koja je neredovito pohađaju. U istraživanju je ukupno učestvovalo 1.132 djece i mladih, a već na ovakvom, relativno malom uzorku možemo vidjeti da od ukupnog broja djece uključene u istraživanje, preko 10% djece nije uključeno u obrazovanje ili neredovno pohađaju školu“, kaže sagovornik Al Jazeere.

„Na prvi pogled moglo bi se reći i da ovo nije strašno veliki procenat, ali mora se istaći da u 21. stoljeću, imajući u vidu da je danas obrazovanje važnije nego ikad prije, te da savremeno tržište zahtijeva fleksibilnost, brzo prilagođavanje novim tehnologijama i trendu cjeloživotnog obrazovanja, osobe koje napuste školovanje postaju posebno ranjiva skupina.“

Šiljak navodi kako se odluka o napuštanju obrazovanja ne donosi na brzinu, već da je ona produkt dugotrajnog procesa djelovanja različitih faktora, kako na dijete, tako i na porodicu.

„Neki od faktora koji se navode su nedostatak financijskih sredstava, manjinski status u društvu, zasnivanje vlastite porodice, sistem vrijednosti roditelja, antisocijalna ponašanja, specifičnosti u individualnom razvoju… Jedna od studija nadalje prepoznaje i samo školsko okruženje, te nezanimljivost nastave i loše metode i tehnike podučavanja kao jedan od faktora koji utiče na napuštanje obrazovanja. Ali isto tako, ne mogu se zanemariti osobnosti učenika, njihove porodične ili socijalne sredine.“

On ističe kako cijelo društvo, sistem i okolina moraju biti uključeni u rješavanje ovog problema.

„Često se odgovornost za probleme u sektoru obrazovanja prebacuje na instituciju škole. Međutim, škola ne može sama učiniti mnogo kako bi se problem riješio. Neophodno je razviti multidisciplinarnu saradnju svih institucija, ustanova i organizacija koje brinu o djeci, kako na nivou lokalnih zajednica, tako i na ostalim nivoima, kako bi dijete koje ima bilo kakav problem što prije bilo identificirano te mu pružena adekvatna pomoć“, navodi Šiljak.

Multidisciplinarni pristup

On dodaje kako je također važno ovim multidisciplinarnim pristupom uključiti i porodicu, te intenzivirati saradnju škole i lokalne zajednice u smislu korištenja što je moguće više resursa iz lokalne zajednice u nastavnom procesu kako bi se i nastava učinila zanimljivijom i približila djeci na drugačiji način.

„Potrebno je raditi na jačanju saradnje, a samim tim i povjerenja, između roditelja i škole, omogućavanjem roditeljima da sarađuju s nastavnicima u nastavnom procesu, te da na bilo koji drugi način volontiraju u okviru škola i/ili institucija“, ističe naš sagovornik.

On navodi kako je potrebno i uspostaviti sistem evidentiranja i praćenja djeteta od rođenja do napuštanja sistema obrazovanja, a koji treba biti usmjeren na aktivnu komunikaciju između škola. Također, osnovne i srednje škole bi trebale, kaže Šiljak, razviti saradnju u smislu dijeljenja informacija koje su povezane s upisom osnovaca u srednje škole.

„Moramo istaći da je ‘Save the Children’ i u prethodnom periodu, kroz druge projekte, radio na procesu vraćanja djece u obrazovni sistem. Kao izrazito pozitivan primjer možemo istaći saradnju sa institucijama u Tuzlanskom kantonu gdje je u prethodne dvije godine 179 djece vraćeno u obrazovanje kroz model Skraćenog nastavnog plana i programa. Naravno moramo istaći da ovakav model služi samo za sustizanje propuštenih razreda, te da insistira na kvaliteti nastavnog plana i programa“, ističe on.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Ibrahim Sofić)

 

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Jedan komentar na Tuzla: Djeca kojoj je školska užina nekad jedini obrok

  1. rade

    19. 08. 2018. - 16:09

    Cudi me ljudi i djeca gladuju a Denis se ne javlja !? Mozda beznacajna tema za velikog vodju koji je trenutno okupiran prezentacijom knjige za koju sumnjam da ce normalan insan ikada procitati.

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.