Sanja Hajdukov: Zastave kao odraz stanja u glavama

09.07.2018 07:26
zastava_3
 

Pred mnogim institucijama vijori se neka traka, krpa, ostatak svijetlo plave tkanine, koja je prethodno predstavljala zastavu Bosne i Hercegovine.

Prateći fudbal ovih dana, kao i sav normalan svijet, neopterećen dnevnom problematikom, postavi mi neobično pitanje moj 11-godišnji sin.

“Jel’ naša himna nema tekst zato što smo mi Bosanci glupi, pa ne znamo da napišemo neke lijepe tekstove kao što imaju druge zemlje?”

Ushićeno već danima moj sin prati Mundijal i pokušava da čita fudbalerima sa usana i razumije tekstove njihovih himni. Vidim da njegova dječačka mašta razumije kako treperi duša onima koji gledaju kako se njiše ponosno njihova zastava, kako se ori stadion kad svi pjevaju himnu svoje zemlje. I sjetim se sebe, kada je nas 400 radilo slet za Dan mladosti i kad je koreografija bila takva da smo svi trijumfalno razivili crvene zastave, koje smo imali skrivene u kostimu. Kako je veličanstvena ta scena bila za dječija srca koja su snažno lupala u grlu, dok je aplauz na Tušnju pljuštao kao topla ljetna kiša.

“Ne sine, nismo glupi. Mogli bi da imamo neke fine tekstove, ali ne možemo da se dogovorimo koji je najbolji”, pokušah da objasnim nekako. Shvatih da ne želim da ga uvlačim u dalja objašnjavanja.

“Mali si”, velim.

“Zašto, na primjer, ne bude neko takmičenje, pa da napišu svi koji znaju i onda odaberemo najbolji”, nastavlja moje dijete, koje ću, koliko god ga štitila, morati da suočim s našom nemilom realnošću.

Stanje koje traje

Smišljajući neki dobar tekst za himnu, šetam Sarajevom obradovana novom etapom trotoara u blizini zgrade Predsjedništva BiH. Nešto dalje pogled mi ostade na jarbolima sa zastavama. Veliki i moćni jarboli postavljeni su tu za Olimpijske igre. Pored zastava SAD-a, Velike Britanije, vijorila se neka izblijedjela i otrcana traka, koju sam duže posmatrala i zaključila da je to naša zastava. I još čudnije, pored nje, zastava Evropske unije spuštena na pola koplja.

Već danima pratim nepromijenjeno stanje. Vjerovatno i mjesecima.

Zašto je u centru Sarajeva zastava Evropske unije na pola koplja? Vjerovatno nemara radi, prosto je spala i tako ostala. Ili žali što jedini u Evropi nismo u stanju da imamo tekst za himnu?

I pričam s Borisom, a on veli: “Znaš kako ti je: ako ti ispred kuće nedostaje, na primjer, stepenik, ti se navikneš, naučiš da to preskačeš i zaobilaziš, pa ti se ne čini da je tu nešto neobično.

Kad ti dođu gosti, oni prvo to zapaze i pitaju: ‘Zašto ti nedostaje stepenik, kako ulazite u kuću? Polomićete se’.

I ti se prosto čudiš kako su oni to primijetili, jer zaboga, ne vidi se. Ili, na primjer: sjediš u finom restoranu i sve je dobro, ali su posudice za so i biber toliko zamašćene i prljave.

E tako je i sa ovim zastavama na jarbolima. Jednostavno, niko i ne gleda, niko ne obraća pažnju. I ko vidi, napravi se lud”.

Scena žalosnija i od dana žalosti

“Vremena su postala takva da se ničem prijatnom nije moglo nadati, da dobro nije moglo doći”. (Ivo Andrić, Travnička hronika)

Nedavno sam posmatrala kako je neugledna i izblijedjela zastava pred jednom institucijom u Tuzli. Kao i neki improvizovani jarbol na koji je okačena, naravno naopako. Po olujnom vremenu,  bio je dan žalosti i radnici te državne institucije spustiše izblijedjelu zastavu na pola koplja, uopšte ne mareći što tako spuštena i predugačka, mlati donjim krajem po blatu. Ta scena je bila žalosnija i od samog dana žalosti.

Inače, moje mišljenje je da je zemlju Bosnu i Hercegovinu, u ekonomskom smislu uništio stalni radni odnos. Dakle, privid sigurnosti, koji kreira nedostatak motivacije, nedostatak pozitivnog straha od konkurencije, nedostatak želje za dokazivanjem, nedostatak neke vibracije, treptaja, nečeg što te ujutro budi, što te tjera da se počešljaš to jutro, da se raduješ sviranju himne i dizanju zastave.

Moja bivša radna kolegica je stalno govorila kako uvijek traži načina i inspiraciju da se zaljubljuje u radne kolege.

Kaže ona: “Ma znaš, nije meni uopšte do njih stalo, nego mi je tako draže da se ujutro češljam, da se ljepše oblačim, da stavim crveni ruž. Nekako mi ljepše kad znam da će to neko da primijeti ili da ja barem mislim da primjećuje”.

Pomišljam da bi dobro bilo da smo malo više u svoju zemlju zaljubljeni, barem ponekad, barem donekle. Onda bi možda neko primijetio da nam se zastava valja u blatu, da je koplje zarđalo i da bolno škripi koturača, koja podiže i spušta zastavu. Možda da je malo više pozitivnog straha, koji će nekoga u firmi pred kojom se vijori neka traka, krpa, kako god nazvali ostatak svijetlo plave tkanine, koja je prethodno predstavljala zastavu Bosne i Hercegovine, natjerati da to primijeti i djeluje.

Simbol u blatu

Čitam da je prvi Vestendorpov prijedlog dizajna bh. zastave bio svijetlo plava podloga, tačnije boja koja korespondira s bojom UN zastave. Kasnije je odlučeno da to bude tamno plava. Ništa na suncu ne blijedi tako kao teget boja.

Biće da bi svjetlija boja znatno bolje podnosila izloženost suncu i vremenskim prilikama, jer ova sadašnja plava traje valjda pet dana i nakon toga podsjeća me na stare dušeke, suncobrane i kupaće kostime, na njihov izgled kad se s mora vraćamo kući, a iz nekog razloga tu starudiju ipak vraćamo.

Ako već ne možemo da smislimo tekst na ponos svih Bosanaca i Hercegovaca, možemo saznati gdje Šveđani i Ukrajinci kupuju materijal za šivenje zastave, jer su njihove plavo-žute uvijek jarkih boja i što je najbitnije, čitave.

Zemljo moja, u himni neopjevana, bilo bi dobro da je u tebi više zaljubljenih građana. Možda bi se ljepše uređivali ujutro, češljali i malo više volje i za tebe imali. I da se zapitamo da li je i stanje u kojem se zastave nalaze na jarbolima u stvari odraz stanja u našim glavama, da li i ovdje važi da je “prema svecu i tropar” ili je zapravo ovo odraz stanja u našim životima?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala TIP.ba.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autorica: Sanja Hajdukov)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.