Boris Dežulović: Bombaški proces

31.03.2018 09:52
Boris-Dežulović
 

Zvao me jedne prilike u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, pitala učiteljica malog Ibru zašto jučer nije bio u školi. “Nana ima grip, pa sam morao da je čuvam”, odgovorio mali spremno. “Ibro, to je već dvadeset i drugi put otkako je počela školska godina”, prijekorno će učiteljica, “i uvijek isto: nana ima grip!” “U pravu ste, učiteljice”, klimnuo glavom Ibro, “i mi mislimo da glumi.”

Davno je to bilo, znam, stari je vic, ali baš zato ga i prepričavam: kao sjetnu uspomenu na nevina vremena kad smo čuvali bolesne babe. Bilo je, jasno, i drugih, najmaštovitijih opravdanja za izostanak s nastave, ali iz nekog razloga najčešće žrtve bile su naše nesretne bake. Ibrina nana sa dvadeset dvije gripe u jednoj godini još je i dobro prošla. Dobra moja baba Kata, na primjer, početkom osamdesetih je toliko puta sirota – umrla. Više bi puta moja nesretna baba ispustila dušu pred kraj školske godine, nego Bata Živojinović i Ljubiša Samardžić zajedno. Sve dok jednog martovskog dana 1982. zaista nije tiho preminula u snu. Od kad pamtim molila se Bogu samo da dočeka da završim školu, a onda je otišla dva mjeseca pred moju maturu. Nije onda bilo Boga. Pa je nakon toga mrtva umrla još dva-tri puta.

Tako je, rekoh, bilo nekad, kad je najstrašnija stvar koja nam se mogla dogoditi bila da nam nana dobije gripu ili, gluho bilo, umre. Današnji klinci, recimo, mnogo su osjećajniji prema svojim bakama i nanama.

Prije desetak dana MUP Kantona Sarajevo objavio je kako su zaprimili anonimnu dojavu da je u Srednjoj mašinskoj tehničkoj školi postavljena eksplozivna naprava. Učenici i nastavnici hitno su evakuirani, a specijalna policijska jedinica obavila je detaljni kontradiverzioni, takozvani KDZ-pregled, utvrdivši naposljetku da je dojava bila lažna. Svi su, doduše, to znali i prije: svi su znali da je dojava o bombi pouzdan način da se potkraj školske godine izbjegnu odlučujući ispiti, kao što su – zato način i jest pouzdan – svi znali da policija mora evakuirati i pretražiti školu svaki put, čak i onda kad svi znaju da je dojava samo pouzdan način da se potkraj školske godine izbjegnu odlučujući ispiti.

Onda je, par dana kasnije, sarajevska kantonalna policija objavila kako je dobila anonimnu dojavu da je eksplozivna naprava podmetnuta i u Srednjoj saobraćajnoj školi u Velešićima. I opet je škola evakuirana, i opet je obavljena detaljna KDZ pretraga, i opet se s hinjenim olakšanjem pokazalo kako je dojava bila lažna. Baš kao u onom starom Kožinom vicu, kad je Mujo shvatio da časni džentlmeni na pokeru ne moraju pokazivati svoje dobitne karte, pa ga nakon toga iznenada krenula karta, tako je – kad su shvatili da policija baš svaki put mora isprazniti školu – sarajevske mamlaze iznenada krenulo u školi.

Tako je par dana kasnije MUP Kantona Sarajevo objavio kako su dobili anonimnu dojavu da je eksplozivna naprava podmetnuta i u Srednjoj zubotehničkoj školi u Mejtašu. Onda je, par dana kasnije, kantonalna policija objavila kako su dobili anonimnu dojavu da je u istom sarajevskom naselju eksplozivna naprava podmetnuta i u Srednjoj trgovačkoj školi. Onda su, par dana kasnije, dobili anonimne dojave da su eksplozivne naprave istog jutra podmetnute u dvije sarajevske gimnazije – Prvoj i Petoj. Onda su, par dana kasnije, stigle anonimne dojave o čak pet eksplozivnih naprava u sarajevskim srednjim školama – Medicinskoj, Drvnoj i Tekstilnoj, te dvije u Građevinskoj.

I svaki put evakuacija i pretraga, i svaki put lažna dojava.

Onda je MUP Kantona Sarajevo trijumfalno objavio kako su, zbog osnovane sumnje da su proteklih dana lažno dojavljivali o bombama podmetnutim u sarajevskim srednjim školama, privedena trojica maloljetnika. Novinari su pak saznali da su im učenici za dojave o bombama davali po stotinu maraka: toliko o tome – i vi ste, priznajte, tako mislili – da su oni internetski oglasi o brzoj zaradi od kuće puka tlapnja. Mladi sarajevski ilegalci završili su na “bombaškom procesu”, i zabrinuti roditelji, nervozni nastavnici i iscrpljeni policijski specijalci konačno su odahnuli: odahnuo je cijeli grad.

Onda je, par dana kasnije, MUP sarajevskog Kantona dobio anonimnu dojavu da je eksplozivna naprava podmetnuta u Srednjoj elektrotehničkoj školi.

Nisu, eto, nesretnici iz kontradiverzionog odreda dospjeli dovršiti ni onaj hladni burek od prije deset dana, a morali su opet sve ispočetka. Dvadeset i dvije bombe, kažu u policiji, prijavljene su od početka godine, petnaestak samo ovoga mjeseca: ni Mladićeva artiljerija nije na sarajevske škole pobacala toliko granata. Jadnici iz KDZ-a s vidnom dosadom tako ovih dana po učionicama šetaju svoje istrenirane pse, učenici pred školom već ih otvoreno zajebavaju, nastavnici i direktori na rubu živaca, samo sarajevske nene konačno odahnule. Otkako im je dovitljiva unučad skontala tu stvar s bombom, nijedna nije dobila gripu.

Eh, da je toga bilo u moje vrijeme! Još bi moja baba Kata bila živa da se onda znalo za tu stvar s anonimnim telefonskim dojavama o bombi. Ali mi siromasi još nismo svi imali ni telefone, a kamoli bombe. Pa sve i da je netko onomad strašnom direktoru Jelaski u splitskoj Srednjoj ekonomskoj zaista dojavio da je u zgradi bomba, cijela bi škola bila na Golom otoku dok se mangup ne bi otkrio. A kad bi se otkrio, hiljadu bi puta požalio što stvarno nije podmetnuo bombu. A da ju je stvarno podmetnuo, ne bi ni stigao požaliti. A moja bi baba do danas živa i zdrava čekala da joj unuk završi školu.

Eksplozivne naprave u to su vrijeme, međutim, podmetane samo u TV Dnevniku u osam, u vijestima s dekadentnog Zapada, gdje su ih detonirali gerilci ETA-e, IRA-e i PLO-a, Brigate Rosse, Baader-Meinhof ili kakva Hrvatska republikanska armija. U našem socijalističkom društvu nije bilo tih stvari: kamo sreće da nam je i zdravstvo bilo organizirano kao UDBA i narodna milicija. Ne bi zimske gripe uzimale onoliko žrtava.

Malo što, eto, tako slikovito govori o ovome vremenu kao bombe u srednjim školama. Bombe su u našim životima postale uobičajene i svakodnevne koliko nekad gripa. Nedavno je, uostalom – sjetit ćete se i toga – na vratima sarajevske Osnovne škole Hrasno osvanula obavijest o zabrani unošenja hladnog oružja. U osnovnoj školi! Noževi u osnovnoj školi, bombe u srednjoj, sam bog zna što se tek događa na fakultetima. I to samo ako se uopće pitate zašto je na Univerzitetu Sarajevo broj upisanih studenata u posljednjih deset godina pao za trećinu.

Elem, pitala nana malog Ibru zašto jučer nije bio u školi. “Neki levat podmetnuo bombu u školu”, odgovorio mali spremno. “Ibro, to je već dvadeset i drugi put otkako je počela školska godina”, prijekorno će nana, “i uvijek isto: levat podmetnuo bombu!” “U pravu si, nano”, klimnuo glavom Ibro, “i mi u školi mislimo da glumi.”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala TIP.ba.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Boris Dežulović)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.