Skoro godina i po dana F.R. još uvijek čeka na operaciju u UKC-u Tuzla?!

14.02.2018 14:18
UKC-Tuzla-10
 

Ultrazvuk srca, kolor dopler krvnih sudova, CT, mamografiju, operacije katarakte, pregled kardiologa i neurologa – usluge su na koje pacijenti u BiH čekaju i do osam mjeseci, pokazalo je istraživanje Accounta. Zbog dugih listi čekanja pacijenti se često odlučuju da preglede rade u privatnim ustanovama. Oni koji nemaju novca za privatne ordinacije prinuđeni su na višemjesečno čekanje…

Polovinom juna 2016. godine 27- godišnjoj F.R. iz Srebrenika dijagnosticirana je aneurizma na mozgu. Odmah je operisana na UKC Tuzla. Zbog komplikacija zakazana je još jedna operacija za mjesec dana.  Od tada je prošla skoro godina i po dana a F.R. još uvijek čeka na operaciju.

– Od tog augusta ja živim pored telefona. Čekam. Svaki put kad me zaboli glava mislim “eto to je to” jer aneurizma može puknut u svakom trenutku.  Plan je bio da se uklone obje aneurizme, ali nakon komplikacija, jedva je uklonjena jedna. Na prvoj kontroli u avgustu 2016. godine doktor je rekao da je potreban još mjesec dana da se oporavim od prve operacije, te da će se nakon toga raditi i druga operacija. Međutim, ja sam od tada na toj famoznoj listi, ne žele mi reći čak ni koja sam na redu – kaže F.R.

Amina Ćosić iz Sarajeva kaže da kada se njen suprug prošle godine povrijedio na poslu, zbog duge liste čekanja, neophodne pretrage su radili u privatnoj ordinaciji. Isto su uradili i kada se razbolio njihov 15-godišnji sin. Preglede u privatnoj ordinaciji platili su 400 maraka.

– Muž je zadobio užasne bolove u predjelu lakta koji je udarao u zglob na šaci do te mjere da je i najmanji pokret stvarao veliki problem. Javio se svojoj doktorici koja ga je uputila fizijatru. Kada je otišao rekli su mu da oni prije marta nemaju apsolutno niti jedan termin slobodan i da nema šanse da ranije dođe na pregled. Pregled smo završili u privatnoj ordinaciji jer samo lud čovjek bi čekao 5 mjeseci na pregled u stanju bola.

Sin od 15 godina je zadobio diskus herniu i također smo čekali mjesec dana kod tog istog fizijatra ali nam je tada rečeno da je to najraniji termin i to zato što je dijete u pitanju. Strašno, a da vam ne kažem da sam magnet, kojim se utvrdilo da je riječ o ovoj dijagnozi, morala također raditi u privatnoj režiji jer termin na Kliničkom smo morali čekati mjesec i po – kaže Ćosić.

DŽ.H. iz Sarajeva kaže da nema novca za privatne preglede, njena 61-godišnja majka od jula prošle godine čeka na magnet abdomena.- Moja majka je onkološki pacijent i trenutno je bez terapije, a uopšte ne znamo da li se rak proširio na ostale organe i da li je zračenje pomoglo. Bila je naručena u septembru za magnet abdomena i male zdjelice. Sam termin je čekala dva mjeseca. Kada je otišla na KCUS rekli su joj da aparat ne radi, da taj pregled mogu uraditi samo ležeći pacijenti te da će je zvati kada aparat proradi. Do danas je još niko nije zvao a teško da sa 109 KM mjesečno socijalne pomoći može platiti privatno taj pregled – kaže Dž.H.

Zbog straha da bi na zdravstvene usluge mogle čekati još duže, sagovornice Žurnala  F.R. i Dž.H. željele su ostati anonimne.

Pacijenti na preglede čekaju i po 8 mjeseci

U okviru projekta Antikorupcijska mreža Account Srpski omladinski savez iz Brčkog u saradnji sa još četiri organizacije uradio je monitoring listi čekanja na zdravstvene usluge u ustanovama u BiH. Monitoringom je obuhvaćeno 27 zdravstvenih ustanova, od čega 4 klinička centra i 23 bolnice. U 2017. godini u 13 zdravstvenih ustanova obuhvaćenih istraživanjem postoje liste čekanja za ukupno 26 zdravstvenih usluga. Liste čekanja nema u samo tri bolnice u Općoj bolnici u Bugojnom te u bolnicama u Nevesinju i Trebinju.

Ultrazvuk srca, kolor dopler krvnih sudova, CT, mamografiju, operacije katarakte, pregled kardiologa i neurologa pacijenti u BiH čekaju u prosjeku i do osam mjeseci, pokazalo je istraživanje Accounta. Na zdravstvene usluge u 2017. godini najduže su čekali pacijenti bolnica u Zvorniku i Doboju. U bolnici Sv. Apostol Luka u Doboju 300 pacijenata je bilo na listi čekanja za ultrazvuk srca. Na ovu uslugu čekali su i do osam mjeseci kao i pacijenti bolnice u Zvorniku.

Zbog malog broja ljekara pacijenti su tako dugo čekali na preglede, kaže direktor bolnice u Zvorniku Ivan Popović. U razgovoru za Žurnal tvrdi da bi liste čekanja uskoro mogle biti u potpunosti ukinute.

– Mi imamo samo dva subspecijalista kardiologa, oni su jedini obučeni za to ali oni fizički ne mogu da stignu jer pored tih pregleda oni rade ambulantu, dijagnostiku… Pri tome imaju svoje pacijente na internom odjeljenju. Mi smo iz tih razloga angažovali još jednog ljekara i za mjesec dana uspjeli smo za 30 posto smanjiti liste čekanja. Ako nastavimo ovim tempom, za dva tri mjeseca ne bi trebali uopšte imati liste čekanja- kaže Popović.

Najviše pacijenta na listama čekanja za zdravstvene usluge bilo je  u Općoj bolnici u Konjicu. Iako se u ovoj bolnici na listi čekanja za CT nalazilo 1022 pacijenta na ovaj pregled čekali su samo deset dana. Za istu uslugu najduže se čekalo u Kantonalnoj bolnici Zenica u prosjeku i do četiri i po mjeseca.

Pomoćnik direktora Opće bolnice u Konjicu Naser Macić u razgovoru za Žurnal kaže da  zahvaljujući dvojici ljekara radiologa njihovi pacijenti najmanje čekaju.- Mi imamo jedan aparat i dva ljekara koji rade i zaista završavaju hitne slučajeve odmah. Na listama čekanja su uglavnom pacijenti zakazani za kontrole, u prosjeku se kod nas čeka od 7 do 10 dana.  Zaista smo zadovoljni i mi i pacijenti jer naši ljekari u prosjeku dnevno urade  7 do 15 CT nalaza. Primjera radi, u januaru smo uradili 125 CT nalaza, to je 30 snimanja sedmično- kaže Macić.

Samo u prošloj godini 300 pacijenata u bolnici “Sv. Apostol Luka”  čekalo je i do šest mjeseci na operaciju katarakte.  Na ovu operaciju najviše pacijenta, njih 545, čekalo je u bolnici „Dr Mladen Stojanović“ u Prijedoru. Pacijenti u ovoj bolnici nisu čekali samo na operacije. Mjesec dana čekali su i mamografiju. Samo u prošloj godini 200 pacijenata je bilo na listi čekanja.

Na zdravstvenu uslugu kolor dopler krvnih sudova pacijenti u Zvorniku i Zenici čekali su od tri do šest mjeseci. Za pregled kardiologa 200 pacijenata čekalo je i do dva mjeseca, naveli su iz  bolnice „Sveti Vračevi“ u  Bijeljini. Za pregled neurologa u bolnici u Konjicu čeka se oko mjesec dana.

Rezultati istraživanja ACCOUNT-a pokazali su i da više od 62 posto doktora koji rade u navedenim ustanovama rade i u privatnoj praksi.Veliki problem predstavlja upravo privatna praksa doktora koji su zaposleni u javnim ustanovama jer ovim doktorima rad u javnim ustanovama može da služi za preusmjeravanje pacijenata u svoje privatne ordinacije. To predstavlja povoljno tlo za korupciju ali i ugrožava  prava pacijenata – upozorili su iz ACCOUNT- a.

(TIP/Izvor: Zurnal.info/Autor: A.Omerović)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

9 komentara na Skoro godina i po dana F.R. još uvijek čeka na operaciju u UKC-u Tuzla?!

  1. mosnik5

    14. 02. 2018. - 14:54

    0

    Zašto pacijenti na ljekarske preglede čekaju osam mjeseci? Skoro godina i po dana a F.R. još uvijek čeka na operaciju u UKC-u Tuzla?!

    Hoce pare!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    0

  2. trn

    14. 02. 2018. - 17:17

    Ovo je strasno sta se radi!!!!

  3. rade

    14. 02. 2018. - 23:42

    Rjesenje za ovo je veoma jednostavno. Uvedite formu “donacije” gdje pacijent daje odredjeni novcani iznos koji se dijeli na 3 dijela. Prvi dio ide bolnici , drugi doktoru a treci drzavi.
    To je jedini nacin da sistem pocne funcionisati, bolnice imaju dovoljno novca a i pacijenti bi placali upola manje nego u privatnim klinikama i svi bi bili zadovoljni.
    Aferim ako neko ima bolji predlog.

  4. Amra Delic

    15. 02. 2018. - 22:25

    Ne mogu se po broju pruzenih usluga ili listama cekanja porediti npr. bolnica u Konjicu i KCUS ili UKC Tuzla. Uzmite samo koliko broj pacijenata gravitira UKC-u Tuzla ili KCUS-u. Raspolaze li se podatkom koliki broj pacijenata iz Konjica se lijeci u KCUS? Ili, npr. TK je najmnogoljudniji kanton u FBIH, a ako se uzme u obzir da se odredjen (ili znatan?) broj ranije tzv. “raseljenih lica” / “povratnika” jos uvijek lijeci u Tuzli te da u UKC-u Tuzla na lijecenje dolaze i pacijenti sa podrucja drugih kantona FBiH, BD i/ili RS, onda ne cudi sto su liste cekanja duze. Isto je i sa KCUS. Osim toga, u razmatranju ovog problema zanemaruje se jako vazna cinjenica, a to je da se BiH nalazi pri dnu liste / ljestvice koja pokazuje broj ljekara u odnosu na broj stanovnika, sto znaci da u ovakvim okolnostima jedan ljekar svakako radi najmanje za dvojicu ili trojicu, a znamo kakav je standard ljekara. Da je zadovoljavajuci, zar bi ljekari nakon redovnog posla isli dodatno raditi u privatnoj praksi? Takodjer, zapita li se iko koliko je na raspolaganju medicinskog osoblja na odjelima radiologije (mislim i na rentgen tehnicare i ljekare radiologe) ili na hirurskim odjelima cije hirurske intervencije se izvode pomocu aparata koji zrace, i kolikoj dozi zracenja oni smiju biti izlozeni a da ne obole? Adresa za ovaj problem nisu ljekari niti direktori zdravstvenih ustanova nego zavodi zdravstvenog osiguranja i oni koji kroje zdravstvenu politiku, kdo kojih je novac koji upravlja cjelokupnim zdravstvom. Napose, na preglede se ceka i u razvijenim zemljama zapada, gdje takodjer nedostaje ljekara.

    • mosnik5

      16. 02. 2018. - 09:46

      Djelimicno u pravu jesi,ali kada se nedo bog pojavis gore e onda bez glasanja nemozes nista zavrsiti I da ti je mladez u pitanju,a kamo li bilo sta drugo.Nisu pacijenti I njihove porodice krivi sto nemaju para.90% se ponasaju gore kao da im je babo u amnet ostavio.

  5. haustor

    16. 02. 2018. - 11:02

    Vidan je nedostatak kadra i medicinskog (puno više) i liječnika (mali broj) (zna se ko je doktor) a standard liječnika je upitan definitivno nije ni prosjek već iznad prosjeka pogledajte vozni park, tu su stanovi, kuće, vikendice, kad ste jednog liječnika vidjeli npr. u Zaostrogu u kampu – ide se u hotele, rade privatno a ne smiju to po zakonu, uzimaju tzv.koverte ako hoćeš da nešto urade kvalitetno, a već su plaćeni za to. O stručnosti i znanju liječnika se može knjiga napisati jer njima je bitno da uvale lijek kompanije koja ih je pogurala (finansijski) a kontraindikacije i nekontabilnost tih lijekova s terapijom od prije nije ni bitna samo još jedan insan pod zemljom.

  6. Amra Delic

    16. 02. 2018. - 13:50

    mosnik5, na zalost, ima i takvih, ali ne bih se slozila da ih je 90%.
    Haustor, lijecnik / ljekar je doktor medicine, tako pise u diplomi. U medicini su doktor medicine (strucno, profesionalno zvanje) i doktor medicinskih nauka (akademsko zvanje) dva razlicita pojma.
    Ni s Vasim generalizacijama se ne bih slozila, jer poznajem puno ljekara koji nemaju standard koji ovdje opisujete. Privatna praksa i obavljene dodatne djelatnosti za ljekare dozvoljeno je Zakonom, ali i tu postoje razlike (da ne kazem diskriminacija) od kantona do kantona ili sl. „Uzimanja koverti“ nema bez „davanja koverti“, a i jedno i drugo su krivicna djela. Treba malo porazmisliti i o drugoj strani medalje – „davanju koverti“ ili mita.
    Kogod smatra da mu neko “uvaljuje lijek kompanije” i ne vodi racuna “o kontraindikacijama i nekompatibilnosti lijekova s terapijom”, treba da koristi svoje pravo na zalbu ili tuzbu.
    Ponovno referiram na clanak o istrazivanju.
    Prvo, opce bolnice ne bi se trebale porediti s klinickim centrima po vrstama i broju usluga koje pruzaju jer su to razliciti nivoi zdravstvene zastite i pokrivaju razlicita greografska podrucja (pa i razlicit broj pacijenata).
    Drugo, aparat koji se vise koristi (sto podrazumijeva veci broj pregleda, u vecim centrima), brze i strada.
    Trece, je li u istrazivanju evidentirano kojim brojem “spornih” aparata raspolazu pojedine ustanove iz navedenog istrazivanja? Koliko je npr. CT aparata ili MRI u UKC-u Tuzla i je li to uskladjeno sa potrebama?
    Cetvrto, je li neko pitao nadlezne (u brojnim zavodima zdravstvenog osiguranja i brojnim vladama razlicitih nivoa) zasto se ne ulaze vise sredstava u obnovu opreme i/ili nabavku dovoljnog broja aparata, kao sto se npr. ulaze u obnovu voznih parkova tih istih vlada ili dr.?
    Peto, zasto se ne ulaze u ljudske resurse (zdravstveno osoblje) tamo gdje su nedostatni?
    Sesto, zasto se zakonski adekvatnije ne regulira privatna ljekarska praksa (zapitajte se ko o tome odlucuje), pa da pacijent moze i u privatnu ordinaciju otici jednako kao i u javnu zdravstvenu ustanovu, sa zdravstvenom knjizicom, barem kada je u pitanju osnovni paket zdravstvenih usluga?
    Sedmo, pacijenti treba dobro da se upoznaju sa svojim PRAVIMA I OBAVEZAMA, a ako su njihova prava narusena neka se obrate za to nadleznim osobama, tijelima i/ili ustanovama. Takodjer, provjerite da li je nacelnik ili gradonacelnik formirao Zdravstveno vijece (sto je zakonska obaveza) pri opcini/gradu u kojem zivite i, ako jeste, da li je ono uistnu funkcionalno? Preko ovog vijeca gradjani imaju mogucnost direktno utjecati na izradu zdravsvenih politika i/ili traziti zastitu svojih prava u pristupu zdravstvenim servisima.
    Osmo, slucajevi koji se u toku tretmana iskompliciraju nekada se jednostavno ne mogu podvrgnuti daljem ili ranije planiranom tretmanu, ali to nadlezni ljekar treba da objasni pacijentu. Medjutim, poznati su slucajevi da i kada se pacijentu to kaze, nerijetko je teško prihvatiti cinjenicno stanje pa se pomoc na sve moguce nacine pokusava potraziti na drugim mjestima (npr. u privatnoj praksi ili u inostranstvu, sto je u konacnici skupo, a ishod ne uvijek i onaj zeljeni / pozitivan).
    Deveto, nadleznog ljekara, ako to sam ne ucini, naprosto “vucite za rukav” da vam objasni zasto nesto ne moze ili zasto se mora cekati toliko dugo na odredjenu dijagnosticku ili terapijsku proceduru ili nalaz, jer je DUZAN da vam za to i sve drugo u procesu lijecenja da objasnjenje. Takodjer, koristite mogucnost da ocijenite pruzene zdravstvene usluge putem obrazaca “zalbi i pohvala”.
    Deseto, nemojte zbog kukolja koji postoji u svakom zitu, generalizirati. Sigurna sam da je mnogi veci broj pacijenata zadovojan pruzenim uslugama i odnosom medicinskog osoblja u odnosu na one koji s tim imaju negativna iskustva, ali je jedan od nasih kulturoloskih fenomena to sto smo skloniji cesce kuditi nego pohvaliti nekoga (budimo iskreni pa podjimo od svoje kuce: jesu li nas roditelji cesce hvalili ili kudili?).
    Kakogod, ponavljam, za probleme u zdravstvu najmanje su krivi ljekari. Odgovore treba traziti kod onih koji su odgovorni za izradu zdravstvenih politika (policy-makers) i donosenje odluka (decision makers). A tu se – ono sto kaze struka – bas i ne pika.
    Razmislite malo i o tome ko imenuje i postavlja direktore javnih zdravstvenih ustanova? Ko ih potom reketira? Ko raspisuje tendere u zdravstvu? Ko odlucuje o nabavci opreme za zdravstvene ustanove i od koga ce se ista kupiti? Ko odlucuje o tome koji/ciji ce lijekovi biti na esencijalnoj listi? Ko odlucuje o tome koliko recepata ljekar SMIJE propisati po jednom pacijentu? Ko je taj koji direktoru javne zdravstvene ustanove naredi da preko noci promijeni Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta na jednoj od klinika da bi na istoj mogla da se zaposli osoba koja prema ranije vazecem Pravilniku, tacnije ni po Zakonu ne bi smjela raditi niti kao zdravstveni suradnik, a nekamoli kao zdravstveni radnik!?!?!? I koliko se tu pitaju nacelnici klinika, tj. sta i koliko oni mogu ili smiju!?
    Sto rekla jedan nana: “E, moj sine, nikad bolja vakta za pogana insana”. U ovakvom kontekstu, najteze je danas biti castan covjek i cestito raditi svoj posao. Posebno je teško kad je takav neko jos i ljekar, jer nerijetko i njega samog lincuju zajedno s kukoljem bez obzira sto castan i necastan, posten i neposten su dva dijametralno suprotna / krajnje nespojiva principa.

  7. Alienist

    16. 02. 2018. - 16:30

    Bravo Amra! Nema se šta dodati. Puno pozdrava iz Sarajeva 😉

  8. Amra Delic

    16. 02. 2018. - 23:38

    Alienist, mogao bi se mozda jos izanalizirati moguci scenarij postepenog sistemskog urusavanja postojeceg bh. zdravstvenog sistema s ciljem jeftine privatizacije razvijenijih centara/ustanova koje bi postajale sve ekskluzivnije i pruzale visoko sofisticirane usluge, u kojima bi se lijecili bogati i koje bi se dalje razvijale u svrhu medicinskog turizma (po sistemu kako je to uradjeno u Turskoj), dok bi preostale zdravstvene ustanove tipa domova zdravlja i opcih bolnica ostajale manje razvijene i s mogucnoscu pruzanja suzenog spektra zdravstvenih usluga (jer bi se u njihove kapacitete manje ulagalo), a sluzile bi za lijecenje onih koji nemaju novaca ili, kako se to kod nas “narodski” kaze: “za lijecenje sirotinje.” Ali, o tom – potom.

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.