Bila je ‘84. u Sarajevu: Cola tek kad zavrA?i Olimpijada; ZaA?to je Cola u konzervama imala bolji ukus od staklenki ostala je zauvijek tajna

08.02.2018 08:45
epa06236900 A woman visits the 5th  International Convention of Coca Cola Collectors in Buenos Aires, Argentina, 30 September 2017. Argentine collectors of Coca Cola items celebrated their fifth convention, in which they exhibited and exchanged collectible items related to the popular drink.  EPA-EFE/David Fernandez
 

U Zetri se je, pored svih dogaA�aja na koje su mogli iA�i, nalazio veliki friA?ider s Colama u konzervi, nikad ih prije nije vidjela, stajale su iza stakla i mogla se je posluA?iti kad god je htjela.

“Ali, meni su rekli da moram imati uniformu”, moleA�ivo A�e ona.

“DA?aba, nema tvog broja”, kaA?e A?ena u magacinu i ostavi je da prebire po ostacima robe.

Ona baci pogled na providne plastiA?ne kese, u njima sloA?ene suknje, pantalone, koA?ulje, dA?emperi; sve nabacano na gomilu. Ponovo je potraA?ila odgovarajuA�u veliA?inu. Iskopala je crveni RaA?icin dA?emper s par vertikalnih plavih pruga koji joj odgovara, malo komotan. Reklo bi se da je na kopA?anje da je imao dugmad, ili bar rajfeA?lus. VeA� je viA�ala takve po gradu, samo u roza boji.

Nosile su ih hostese, mahom cure iz Prve gimnazije. Ovi dA?emperi-uniforma postali su zadnji krik mode u Sarajevu. Etikete na suknji i koA?ulji bile su neumoljive. Buljila je u njih kao da A�e ih hipnozom promijeniti: veliA?ina 44. Suknja spade s njenih bokova, zakopA?ana, kad je navuA?e. Odjednom se sebi uA?ini siA�uA?nom, premda je generalno u svojim oA?ima bila debela. Ovo je zbilja ogromno, pomisli. Takve brojeve nose samo starije A?ene, kao njena mama. Magacionerka slegnu ramenima i rukama joj poruA?i da nema druge. Nek se odluA?i za broj 44.

Nema mojih brojeva…

“MoA?e vam A?najderica suziti…”

U drugoj kancelariji izdali su joj iskaznicu, na kojoj je, poslije njenog imena, pisalo Yug, pa onda Operater iscs-a za akred. Na crno-bijeloj slici u donjem desnom uglu akreditacije ugledala je sebe namrgoA�enu, stepanasto oA?iA?ane kose koja je bila moderna tih dana. Pored slike, logo sarajevske olimpijade imitira pahuljicu i olimpijski krugovi iznad loga. Uz ovaj dokument, dobila je i jednu manju plastificiranu karticu, koja omoguA�ava pristup svim dogaA�ajima u Zetri. OkaA?ila je odmah obje akreditacije oA�vrat kao da prima medalju od same sebe.

“Nema mojih brojeva”, s vrata se poA?alila kad je stigla kuA�i. “Morala sam uzeti odjeA�u nekoliko brojeva veA�u.”

Mama se je brzo snaA?la: “Ne brini, bijelu koA?ulju veA� imaA?, a nek’ ti Mula saA?ije teget suknju… Ovo A�u ja uzeti sebi, taman je moj broj.”

Zadnja je upala za posao na Olimpijadi. Zato nije bilo brojeva. VeA� su se razgrabili. Edin HodA?iA�, njen A?kolski drug odmah ispred nje u dnevniku, A?iji je posao preuzela, pozvan je da uA?estvuje na regionalnom takmiA?enju u skijanju u Austriji malo prije nego A?to je Olimpijada poA?injala. Prepustio je njoj svoje mjesto. Svaki put kad profesor prozove HodA?iA�a na A?asu, ona se A?trecne, jer zna da je sljedeA�a. Spusti joj se stomak kad ugleda ruku koja se sprema da okrene list u crvenom A?kolskom dnevniku. Edin je bio njene visine, A?ak i kilaA?e, ali nije mogla preuzeti njegovu uniformu poA?to su muA?karci imali drugaA?ije. Bila mu je zahvalna A?to je, izmeA�u posla operatera za automatsku obradu podataka na praA�enju brzog klizanja na Zetri i spusta u Austriji, izabrao spust.

Klizanje je za curice

“Evo one naA?e”, poskoA?i NeA?o, jedan od njenih kolega iz Druge gimnazije, u stolici kad doA�e red na Bibiju Kerlu, jugoslavensku takmiA?arku u brzom klizanju.A�Na ekranu su se vrtile minute, sekunde, milisekunde.

“Kakvo joj je vrijeme?”A�upita.

“Pa vidiA? na svom ekranu!”, odbrusi on.

TakmiA?ari na brzom klizanju zauzimali su poze poput Spidermana, a odjeA�u su vjerovatno posudili od njega. Njoj su se viA?e sviA�ale nakiA�ene haljinice klizaA?ica na umjetniA?kom klizanju. Utrka u brzom klizanju primicala se kraju, a tako i njen radni dan. Ona je veA� razmiA?ljala o veA?eraA?njem umjetniA?kom klizanju i nekoj drugoj vrsti odjeA�e na ledu.

“Ko A�e sa mnom?”,A�pitala je svoju malu grupu.

Njena raja u kabini je odmahnula glavom.

“Kakvo klizanje, to je za curice. Ja samo idem na hokejaA?ke utakmice u Zetri”, rekao je Igor.

Ostali su imali sliA?no stajaliA?te.

“Onda A�u sama”, promrmlja viA?e za sebe. “Idem ja i na hokej”, izjavi glasnije. “KanaA�ani su mi veA� dali znaA?ku sa zastavom Kanade i A?eA?ir.”

“A�to bih ja volio da sam A?ensko”, na to A�e Igor.

“Dijelili su i muA?karcima”, reA?e ona. “Jednom momku su dali palicu.”

“J…A�mi se za palicu”, reA?e on, pa onda izjavi: “Da mi je hokejaA?ku majicu od njih…”

“A?e li nam je sad Edin?”, zamisli se NeA?o.

“A?e A�e bit’, skija se po Austriji”, odgovori mu Igor. “Da je i meni, da ne sjedim u ovom A�umezu.”

A?udan je bio Igor, pomisli. Ovo je bilo najbolje mjesto na svijetu gdje si se mogao zadesiti ovih dana.

Odmah ili kasnije

U Zetri se, pored svih dogaA�aja na koje su mogli iA�i, nalazio veliki friA?ider s Colama u konzervi. Nikad ih prije nije vidjela. Stajale su iza stakla i mogla se je posluA?iti kad god je htjela. ZaA?to je Cola u konzervama imala bolji ukus od staklenki, ostala je zauvijek tajna kao i recept Coca Cole.

S bratom se je posvaA�ala A?im je uA?la u kuA�u s punom kesom limenki Coca Cole. On je htio da ih odmah piju, ona je htjela da ih ostave za kasnije.

“Daj da ih popijemo”, molio je.

“Nek’ imamo za kasnije”, odgovorila je.

“Kad je to tvoje kasnije?”,A�pitao je.

Mama se je umijeA?ala sA�rjeA?enjem, da popolove.: “Nek’ on svoje pije sad, a ti svoje ostavi za kasnije”, presudila je.

“Onda A�e traA?iti moje kad popije svoje”, bunila se ona.

Nema viA?e Olimpijade…

“Daj mu!”, rekla je mama ozbiljnim tonom kad je on ljutit otiA?ao u svoju sobu i zalupio vratima.

Igor je izjavio da mu ne pada na pamet da ide na zatvaranje Igara: “Ma, A?ta A�e mi ta budalaA?tina!”

Ostali momci su se solidarisali s njim. Ona je opet otiA?la sama. Ali, kad sjede na stepeniA?te velike dvorane u Zetri, ni ona viA?e nije bila sretna. Kao da je neA?to od Igorove mrzovolje preA?lo na nju. Jeste sve bilo glamurozno i lijepo, ali nema viA?e, pomisli. ZavrA?na ceremonija oznaA?i svrA?etak ovog kratkog, neobiA?nog dijela njenog A?ivota; povratak u A?kolu, na jednu stranicu iza Edina HodA?iA�a u crvenom A?kolskom dnevniku.

“Nema viA?e Olimpijade”, reA?e ona A?alosno svojim ukuA�anima.

Brat se sklupA?a pored nje na kauA?u i moleA�ivo reA?e: “Seko, daj nam po jednu Colu iz onog tvog A?teka.”

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autorica:A�Emira HrnjiA� Larson)

buy dapoxetine online without prescription, dapoxetine without prescription

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.