Miljenko JergoviA�: Mora biti neA?eg velikog u A?ovjeku koji stane pred 14.000 ljudi u Sarajevu i kaA?e im: Ljudi, ja sam kriv taman i da nisam kriv

07.01.2018 15:30
5a521232-5038-4744-a7d9-65920a0a0a66-balasevic-skenderija-preview
 

Dvaput sam u A?ivotu, dan za danom, bio na koncertimaA�A?orA�a BalaA?eviA�a. Zbilo se to prije taA?no dvadeset godina, 7. i 8. februara 1998. Vrijeme je bilo sumorno sivo, po skorenom sijeA?anjskom snijegu popadala je gareA? iz dimnjaka, rjeA?ica je tekla tanka i mutna, nije bilo vode po krA?mama i kavanama, svud naokolo zijevale su, prolamale se ruA?evine iz tek minulog rata. Prelazak na onu stranu joA? uvijek se nije smatrao uobiA?ajenim, ustvari gotovo nitko nije ni prelazio, jer ni visoki predstavnik Carlos Westendorp joA? nije uveo zajedniA?ke registarske tablice, bez oznake grada ili entiteta iz kojih automobil dolazi.

Dogodit A�e se to nekoliko mjeseci kasnije, kada A�e ovaj A?panjolski diplomat, bivA?i kraljevski ministar vanjskih poslova, donedavno zaraA�enim narodima nametnuti i zajedniA?ku valutu i zastavu, ustvari cjelokupni onaj A?uto-plavi simboliA?ki inventar koji danas predstavlja Bosnu i Hercegovinu. Ali u to vrijeme, u zimu 1998, sve je joA? djelovalo tako beznadno pusto i siromaA?no, tako trajno nepopravljivo, osim A?to je u ljudima joA? uvijek bio vrlo A?iv ushit A?injenicom A?to nema rata, A?to se ne puca, i A?iva je nada da A�e uskoro sve poA�i po dobru. Onog trenutka kada po dobru i poA�e, to se viA?e neA�e primjeA�ivati, a namjesto nade zavladat A�e beznaA�e.

BalaA?eviA�ev koncert u opustoA?enoj Skenderiji, tom svojedobnom gigantu socijalistiA?ke izgradnje, dvorani u kojoj su od poA?etka sedamdesetih odrA?avani partijski kongresi, meA�unarodni sajmovi, svjetska prvenstva u stolnom tenisu i kojeA?emu drugom, i preko koje je KoA?arkaA?ki klub Bosna postao prvak Europe, organiziran je po nalogu i u organizaciji meA�unarodne zajednice. Nakon uspjeha koncerta na stadionu KoA?evo, kada su U2 Sarajlijama i inim prisutnim Bosancima trebali pokazati kako su dio Europe, zamiA?ljeno je neA?to mnogo riziA?nije i u svakom pogledu neizvjesnije: da se ljudima koji su A?ivjeli pod najduA?om opsadom u modernoj povijesti, bivA?im borcima, onima koji su ostali bez ruku i nogu, onima kojima su stradali bliA?nji, onima kojima je, ako niA?ta drugo, ukradeno tri i pol godine njihovih A?ivota i u kojima su se u tom vremenu zametnule njihove buduA�e mirnodopske smrti, svi ti A?ekajuA�i ratni tumori, infarkti i fiziA?ki slomovi, da se svima njima dovede pjevaA? iz – Srbije.

Ali ne neki alternativac, rocker i punker, koji A�e privuA�i specijaliziranu publiku i uA?areniti marginu koja je ionako uglavnom A?arena, nego netko za koga svi znaju, pravi, priznati prijeratni pjevaA?, onaj koji A�e biti simboliA?ki Srbin i koji A�e tu doA�i, stati pred ljude i pjevati, a oni A�e, tako su, bit A�e, zamiA?ljali stranci, shvatiti kako Srbi viA?e nisu oni koji ubijaju i protiv kojih se ratuje. Ideja je bila jednostavna i pogreA?na, preuzeta iz iskustva postrasistiA?ke JuA?ne Afrike. Ovdje, meA�utim, nije bilo crnih i bijelih ljudi, niti zloA?ina koji bi nastao na rasnim predrasudama i vidljivim razlikama.

Nakon uspjeha koncerta na stadionu KoA?evo, kada su U2 Sarajlijama i inim prisutnim Bosancima trebali pokazati kako su dio Europe, zamiA?ljeno je neA?to mnogo riziA?nije i u svakom pogledu neizvjesnije: da se ljudima koji su A?ivjeli pod najduA?om opsadom u modernoj povijesti, bivA?im borcima, onima koji su ostali bez ruku i nogu…A�da se svima njima dovede pjevaA? iz – Srbije

BalaA?eviA� nikada nije bio moj izbor. Manje iz razloga senzibiliteta, viA?e zato A?to smo se generacijski mimoiA?li – jer nisi baA? mogao biti punker i alternativac i imati simpatija za romantiA?nog, djevojaA?kog kantautora – tek odrastao sam i formirao se uz neku malo drukA?iju muziku. Naravno da sam cijenio to A?to on nikad zanikad nije izgovarao nacionalistiA?ke baljezgarije, nije bio za MiloA?eviA�a, a kada je trebalo, reskirao je svoj graA�anski komfor zbog istine o ratu koji je njegova zemlja vodila u prvom susjedstvu, protiv dojuA?eraA?nje braA�e u bratstvu&jedinstvu. Dubinsko bi dokumentacijsko-novinsko forenziA?ko istraA?ivanje pokazalo da se taj A?ovjek ogrijeA?io samo o Albance, kada je u jednom intervjuu rekao neA?to A?to nipoA?to nije smio reA�i. I to mu, naravno, moA?e i treba biti zamjereno, ali ne viA?e nego bilo kome drugom tko je u ovom vremenu A?ivio i govorio. Na kraju, postoji, valjda, i moguA�nost iskupljenja. RijeA?i ponekad ubijaju, ali A?eA?A�e ubija sklonost ljudska da se jednome smrtno zamjera neA?to A?to se drugome i preA?uti i previdi i ne A?uje.

Na koncert sam te subote, 7. februara 1998, otiA?ao iz znatiA?elje i s osjeA�ajem neke A?udne jeze. Nisam mogao pretpostaviti da A�e Skenderija biti do vrha puna, zvaniA?ni UNHCR-ovi podaci govore o 14.000 ljudi, ali veA� sama situacija u kojoj pjevaA? iz Novog Sada, srpski pjevaA? – koji je, istina, u nekom prethodnom vremenu percipiran kao jugoslavenski pjevaA?, A?ovjek s one strane granice, staje u Sarajevu, pred ljude iz Sarajeva kao simboliA?ka figura onih od tamo, koji su prethodnih godina, takoA�er simboliA?ki, bili prisutni iskljuA?ivo preko tenkova, topova i granata, djelovala je izazovno. Danas viA?e nije lako ni objasniti zaA?to je djelovala izazovno, A?ak ni ljudima koji se tog vremena sjeA�aju. Ponekad je i najteA?e sjetiti se svojih juA?eraA?njih osjeA�aja, sjetiti se kakav je bio svijet prije nego A?to je postao ovakav kakav je danas.

Ljudima u publici trebao je, meA�utim, neko kome A�e oprostiti. Ljudima koji su stradali trebao je netko kome A�e oni te veA?eri izdati uvjerenje o neduA?nosti, neko kome A�e upravo oni reA�i da nije kriv za ono A?to se njima dogaA�alo. I A?to je najvaA?nije, trebao im je neko pred kime A�e pokazati da su oni zapravo – dobri. To je u onom trenutku bilo najA?udnije i iz danaA?nje perspektive najteA?e za shvatiti: prvo A?to su htjeli oni koji su patili bilo je da pokaA?u kako nisu krivi i nisu zli. I doista, bili su u tom trenutku najispravniji ljudi na svijetu. Samo A?to ta ispravnost neA�e moA�i potrajati. Kada ih u sljedeA�oj epizodi, za godinu, dvije, tri, spopadne onaj straA?ni osjeA�aj moralne superiornosti, otiA�i A�e u propast i 7. i 8. februara 1998. i BalaA?eviA�ev koncert, ali i kojeA?ta od onog A?to je mnogo vaA?nije i sudbinskije. Nema niA?eg A?to je po zajednicu A?kodljivije i A?to ju na kraju gore ponizi i obesmisli sve njezine patnje i stradanja od osjeA�aja moralne superiornosti i preuzimanja uloge A?rtve.

BalaA?eviA� je iskoraA?io pred tih 14.000 ljudi. VeA� bi i to bilo mnogo, bez da iA?ta izgovori ili otpjeva. Koncert je trajao skoro A?etiri i pol sata. I sutra joA? A?etiri i pol sata. U jednom je trenutku rekao: a�?NeA�u da se izvinjavam za neA?to za A?ta nisam kriva��a�? Vrlo se precizno sjeA�am te formulacije, koja mi se u trenutku nije svidjela, a kojom je taj zapravo vrlo neobiA?ni A?ovjek, na trenutak prevario i na krivi trag naveo i mene i svoju publiku, da bi zatim zapjevao: a�?Nisu krivi primitivci/A?to su pokupili mast/korov nikne digod stigne/ma svaka njima A?ast /// Krivi smo mi /// Odkud svi ti paraziti/A?to su nam zagustili/nemoj stari moj/krivi smo mi/A?to smo ih pustili /// Krivi smo mi /// Ma A?ta su znali A�enerali/i brkati majori/jedino da viA?u pali/ali nisu najgori /// Krivi smo mi /// Ni svi ti infantilni/A?to su puA?ke sanjali/krivi smo mi/A?to smo se sklanjali.a�?

Ljudima u publici trebao je, meA�utim, neko kome A�e oprostiti. Ljudima koji su stradali trebao je netko kome A�e oni te veA?eri izdati uvjerenje o neduA?nosti, neko kome A�e upravo oni reA�i da nije kriv za ono A?to se njima dogaA�alo. I A?to je najvaA?nije, trebao im je neko pred kime A�e pokazati da su oni zapravo – dobri

U toj gorkoj pop-pjesmici, jednostavne kabaretske melodije, ritmiA?nog, za BalaA?eviA�a tipiA?nog stihoklepaA?kog teksta, ista je ona poruka koju jeA�Thomas MannA�uputio Nijemcima. Istina, BalaA?eviA� nije Mann, ali ni Srbi nisu Nijemci, kao A?to, recimo, ni BoA?njaci nisu A?idovi. S druge, pak, strane veliki je pisac rijeA?i gorkog prijekora upuA�ivao NjemaA?koj iz A�vicarske, pa sa zapadne obale Sjedinjenih AmeriA?kih DrA?ava, dok je novosadski trubadur takve rijeA?i svojima upuA�ivao iz Srbije, tako da su ga mogli zatuA�i kao psa ili kao Ivana StamboliA�a. Uostalom, zar je on, pjevajuA�i krivi smo mi, mogao biti baA? tako siguran da mu pjesma, ipak, neA�e doA�i glave i da drugarica Mirjana i njezin muA? baA? i nisu za pjesmu zainteresirani?

Ali da, to je bila suA?tina: BalaA?eviA� je pred punom Skenderijom najprije odbio da se izvinjava za neA?to za A?to nije kriv, da bi onda vrlo zorno i jasno priznao da je kriv. I da, to je bilo izvinjenje, isprika i iskupljenje kakvih oko ratova devedesetih, kao ni oko ratova A?etrdesetih, u nas zapravo nije ni bilo. A ako ih je i bilo – ozbiljan i moralno A?vrst bio je nastup bosanskosrpskog politiA?ara Dragana A?aviA�a – protagonisti bi od svjetine bivali izrugani i odbaA?eni. Tako je, uostalom, na kraju izrugan bio i sam BalaA?eviA�.

Ne samo da od sarajevskih koncerata nije mogao imati nikakve materijalna koristi, jer je nastupila epoha u kojoj viA?e gotovo da i nije bilo prodaje legalno izdanih nosaA?a zvuka, niti je od kasnijih bosanskih koncerata moglo biti veA�e fajde, nego je od tog dogaA�aja pjevaA? u Srbiji samo potvrdio i uA?vrstio status nacionalnog izdajnika, ovjeren i od samog danaA?njeg srpskog predsjednika. Dakle, BalaA?eviA� je u Sarajevu i zbog Sarajeva neA?to A?rtvovao, i niA?ta nije profitirao. Od tog vremena stvari su postale depresivnije i beznadnije, ali i mnogo, mnogo normalnije. BalaA?eviA� ima zasluge za normalnost. U Bosni, a i inaA?e.

Ali da, to je bila suA?tina: BalaA?eviA� je pred punom Skenderijom najprije odbio da se izvinjava za neA?to za A?to nije kriv, da bi onda vrlo zorno i jasno priznao da je kriv. I da, to je bilo izvinjenje, isprika i iskupljenje kakvih oko ratova devedesetih, kao ni oko ratova A?etrdesetih, u nas zapravo nije ni bilo

Nikada viA?e nisam bio na njegovom koncertu. Naprosto nije bilo potrebe. I ne daj BoA?e da se potreba stekne. Ali drug moj Mosor iA?ao je za BalaA?eviA�em po koncertima na sve strane. Putovao je u Novi Sad, samo da ga upozna, suzu bi pustio na njegove pjesme o devetnaestovjekovnim koA?ijaA?ima, paorima, nesretnim ljubavnicima. I moj drug A�iA�o, isto. Govorio sam im obojici da su sto posto u pravu, jer da mora biti neA?ega velikog u A?ovjeku koji A�e stati pred A?etrnaest tisuA�a ljudi bez ruku, nogu i glava, i reA�i im: ljudi ja sam kriv taman i da nisam kriv. Da nije bilo takvih kao BalaA?eviA�, svijet bi veA� odavno ostao bez duA?e i savjesti. A moji mrtvi drugovi ne bi imali razloga da A?ale za njim.

(TIP/Izvor:A�Jutarnji List/Autor: Miljenko JergoviA�)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Jedan komentar na Miljenko JergoviA�: Mora biti neA?eg velikog u A?ovjeku koji stane pred 14.000 ljudi u Sarajevu i kaA?e im: Ljudi, ja sam kriv taman i da nisam kriv

  1. Apis

    07. 01. 2018. - 17:48

    A zašta da se izvinjava….pardon, HAG je svoje rekao kriva je Hrvatska,a ne viđoh da se ti hrvati nešto ubiše od isprike…

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.