Niko viA?e ne A?eli biti samo dobar A?ovjek: Na jednoj strani je ciniA?na, beskrupulozna moA�. Na drugoj strani su snovi o boljem i pravednijem svijetu.

04.01.2018 09:18
5a20277c24e8d738564288
 
PiA?e: Marko TomaA?

Na pragu srednjeg doba imao je osjeA�aj da nigdje nije prispio. Svijet je poA?ela osvajati nova mladenaA?ka kultura a on nije bio dovoljno star da se postavi kao mudrac, rabin, bilo kakva vrsta autoriteta. Njegova knjiA?evnost nije ni bila toliko opA�eprihvaA?ena da bi mogao zauzeti takvu poziciju A?ak i da je bio otmjeni sijedi starac. Jednako tako nije bio dovoljno mlad kako bi uskoA?io na vlak nove, od svih stega osloboA�ene mladosti.

Osim toga, u svom je izrazu bio preveA� klasiA?an za beatnike. Bio je previA?e melankoliA?an za pjesme prosvjeda kakve je stvarao Dylan. OsjeA�ao se jadno. Nije bilo nikoga kome bi mogao objasniti svoju poziciju. Nigdje nije pripadao a utuvio je sebi u glavu da A�e postati pjevaA?, kanautor. PrijeA�ao se noA�i u kojoj je pun optimizma svojim prijateljima objavio svoje namjere. No, maloduA?nost ga je obuzela veA� pri prvim preprekama. Glazbena industrija je raA?unala s licem, s pripadnoA?A�u nekoj generaciji. Nitko iz tih krugova nije bio siguran da li tridesetineA?to godiA?njak A?idovskog podrijetla, KanaA�anin, vrijedi ikakve pruA?ene A?anse. Sam je sjedio u restoranu. Napolju se dogaA�alo ono A?to se veA� u New Yorku dogaA�alo A?ezdesetih godina. Na neki naA?in je bio u centru svijeta ali miljama udaljen od sudbine tog istog svijeta. Drugi gosti restorana su imali druA?tvo. Vodili su A?ivahne razgovore koji su se naslanjali na zvuk gradske vreve sasvim prirodno, kao stih savrA?ene pjesme na prethodno zapisanu misao. On je bio obuA?en u savrA?eno skrojeno odijelo i imao oA?i kojima se moglo vjerovati. Tako srednjeklasan trebao se boriti za svoje mjesto u druA?tvu obiljeA?enom radikalnim proturjeA?nostima. Nikoga nije bilo briga za to. Bio je frustriran i u dA?epu je imao olovku. Uzeo ju je pomalo bijesno kao da se suoA?ava s uzrokom vlastite nesreA�e. Njegova nemoA� se na mahove pretvarala u ogorA?enost i prijezir. Nije puno razmiA?ljao u tom trenutku.

KILL COOL

To je napisao na stolnjaku krupnim slovima. Htio je tu poruku pokazati cijelom svijetu ali nije imao druge potencijalne publike od one koja su A?inili drugi gosti restorana. Podigao je stolnjak sa stola i okrenuo ga tako da svi pristuni mogu vidjeti A?to je napisao na njemu.

Svijet A�e u narednih par decenija sluA?ati tog frustriranog muA?karca onako kako se sluA?a rabine. Njegovi A�e koncerti postati neka vrst misnog slavlja. Tijekom njih bit A�e moguA�e plakati bez stida. Ne mora se po svaku cijenu biti cool kako bi se svijetu obratila paA?nja na poruke koje imaA? odaslati usamljenicima koji naseljavaju plavu felA?avu loptu zvanu zemlja. MoA?eA? biti i sveA�enik tuge, koraA?ati na rubu onoga A?to cinici i cooleri nazivaju patetikom. Ljudi A�e te voljeti jer znaju o A?emu piA?eA? i pjevaA?. Oni ionako ne traA?e pozere. Svako A?ovjek na svijetu traA?i nekoga tko A�e ga razumjeti u svim moguA�im oblicima, u svim moguA�im agregatnim stanjima u koja se ljudska duA?a moA?e pretvoriti.

Da, reA�i A�e netko, ali za takvo A?to moraA? biti Leonard Cohen.

MoA?da je ipak dovoljno tek da slijediA? unutarnje glasove ne trudeA�i se pod svaku cijenu postati A?ovjek po opA�eprihvaA�enim propisima. Modu se moA?e pratiti. MoA?e ju se stvarati. Ali moA?e se biti i izvan vremena. MoA?e se postati trajna vrijednost. NeA?to poput tuge, toliko priroA�eno A?ovjeku, vjeA?ni trend. Ali sve to sada nije bitno.

BITI DOBAR A?OVJEK

Nitko viA?e ne A?eli biti tek dobar A?ovjek. Mnogi se naA�u skoro pa uvrijeA�enima kada ih okarakterizira tako. VaA?no je biti cool. Teror tog izraza poA?eo rastao je s popularnom kulturom. Ne brinuti, to je postao imperativ. Biti uvijek iznad situacije, to je ono A?to se traA?i. Makar se iza toga obiA?no krije tek poza a ne mudrost ili viA?ak saznanja o svijetu i A?ivotu.

Svima je sve jasno. Davno su oni sve skuA?ili. I sve to uopA�e nije vrijedno njihovog vremena i A?ivaca. Svi A?ele biti mangupi. Svi se A?ele prikazati kao oni koje je iA?kolovao najbolji univerzitet ikad i igdje a�� ulica. Svi se upiru, oh, savrA?en je za to engleski izraz, mi pak nemamo dovoljno adekvatan, svi A?ele biti street smart i A?ele da ubijede svakog oko sebe u to. Svi A?ele biti mangupi, kako rekoh, A?ele biti cinici, uvijek iznad situacije, netko koga nije briga za miA?ljenje drugih. Dakle, oni ne A?ele da su sa strane, da ih istinski nije briga, oni A?ele biti iznad a to veA� pokazuje koliko su blentavi jer im nije jasno da upravo borba za tu pozu pokazuje da im je jako stalo i koliko im je vaA?no odrediti se u odnosu na odreA�enu situaciju, dogaA�aj.

Stvari su, dakle, iA?le k vragu. Dobrota, obiA?na ljudska dobrota, empatija nije viA?e nikakav ideal. Odavno je tomu tako. Klinci se veA� decenijama ugledaju na one koji pod svaku cijenu A?ele imati sve i to sad i ovdje. Silom. Jer bitno je ispozirati svoj A?ivot, tako se ugurati meA�u ljude, naA�i svoje mjesto u druA?tvu. Nitko ne smije saznati za naA?u tugu, za naA?e A?eA?nje, strahove. To je komprimitirajuA�e i vodi k podsmijehu i prijeziru a mi nismo oni koji su prezreni. Mi A?elimo biti oni koji preziru, oni koji ismijavaju. Pod svaku cijenu.

DIVAN A?IVOT

I, gdje je u svemu tome mjesto jednom starom, crnobijelom filmu koji je sav u sukobu, iako to nije imao namjeru biti, s takmiA?arskom prirodom svijeta u kojem A?ivimo? Gdje je u tom svijetu mjesto jednom glumcu koji ima lice kojem vjerujete na prvu, topao pogled pun razumijevanja? Pitam se, ali iskreno, A?to bi danas radio James Stewart, A?to bi radio s takvi licem i oA?ima blagog i pravednog oca ili starijeg brata?

Ne bih volio svesti stvari na neA?to tako banalno poput politiA?kih odrednica ali filmovi Franka Capre u kojima glavne uloge tumaA?i James Stewart izravno su socijalistiA?ki. Pogledajte samo, kad vam se ukaA?e prigoda i ako niste previA?e cool za gledanje naivnih crnobijelih filmova, Caprin i Stewartov a�zMr. Smith ide u Washingtona�?. Taj bismo socijalizam, doduA?e, mogli nazvati krA?A�anskim ali to nije bitno. Tko A?eli skuA?iti zna o A?emu piA?em. Bitne su tople, iz danaA?nje perspektive pomalo naivne, ljudske priA?e. Bitno je to A?to me takvi filmovi svake godine, obiA?no u vrijeme blagdana vrate razmiA?ljanju o nekim danas izgubljenim vrijednostima baA? kako nas, na A?alost samo tada, i blagdani vraA�aju u krug onih koji su z nas cijeli A?viot bez obzira na to u kakvoj smo situaciji.

Sjete me ti smijeA?ni filmovi da nije sramota biti suosjeA�ajan, da nije sramota pomagati drugima potpuno otvorenog srca i s djeA?jom naivnoA?A�u, bez kalkulacija, bez interesa osim onoga da se A?ivi u zajednici sa A?to manje ljudske patnje, zajednici koju pokreA�u ljubav i plemenitost, zajednici u kojoj nije bitno tko je gornji a tko donji.

Stvarno nije sramota biti naivan. Ako smo zadrA?ali barem zrno naivnosti u sebi to znaA?i da smo spasili dijete iz kojeg smo izrasli od utapanja u cinizam. ZnaA?i i da smo se spremni zaljubiti bez kalkulacija. I da nije bitno ako drugi sve to ne vide kao cool poziciju.

Na jednoj strani je ciniA?na, beskrupulozna moA�. Na drugoj strani su snovi o boljem i pravednijem svijetu. Na jednoj strani je prijezir prema ljubavi. Na drugoj toplina te iste ljubavi. Na jednoj strani je ogorA?ena samoA�a. Na drugoj vjera da ako veA� A?ivimo jedni meA�u drugima ne bismo trebali biti usamljeni. O borbi ta dva principa govori Caprin a�zDivan A?ivota�? u kojemu James Stewart igra vjeA?nog sanjara koji pokuA?ava spasiti bliskost, povezanost i toplinu svoje zajednice.

Oh, da, sve je to malograA�anski. Film se ionako dogaA�a u nekoj nedoA�iji, obiA?noj provinciji na rubu dogaA�aja koji mijenjaju svijet. Ali i ljudi iz takvih mjesta imaju pravo na dostojanstven A?ivot, mali mikrokozmos u kojemu A?ive svoje usporene sudbine. I takvi kakvi jesu i tu gdje jesu imaju pravo na svoje male snove, snove o krovu nad glavom i obiteljskom ruA?ku nakon kojeg nijedna usta neA�e ostati gladna. Ionako je tehniA?ki, fiziA?ki nemoguA�e da baA? svi na svijetu budemo najbolji u neA?emu.

S filmom a�zDivan A?ivota�? borim se protiv vlastitog cinizma, tog tumora suvremenog A?ovjeka koji ga izjeda i osamljuje. Taj me film sjeti na to da svakog dana onima koje volimo trebamo to i reA�i i pokazati. Sjeti me na to da nije sramota teA?iti tomu da postanemo tek dobri ljudi i da je to sasvim, ako je i jedina koju imamo, legitimna ljudska ambicija. Sjeti me i da katkad treba usporiti jer, bez obzira na naA?a nastojanja, svi A�emo stiA�i na isto mjesto. Sjeti me i na to da i obiA?nim frazama moA?emo naA�i njihovo adekvatno mjesto.

NaA�ite katkad vremena pogledati taj film. Crnobijeli je i naivan ali je i jako zabavan jer, evo, zbog njega sam sposoban pisati tekst kojemu se cinik u meni moA?e izrugivati. I uopA�e ne osjeA�am stid zbog toga. I baA? sam neA?to sam sebi cool.

(TIP/Izvor: zurnal.info)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.