Izudin Kešetović: Teorije i praksa žrtve javnih politika

18.12.2017 10:11
?????????????????????????????????????????????????????????
 

Rezultati glasanja u najvišem zakonodavnom tijelu države Bosne i Hercegovine, prilikom usvajanja naknada na naftne energente, ostaće upamćeno po  dramatičnom ‘nagurivanju’  koje je trjalo sve do  jutra, kada je obznanjen rezultat glasanja 22:20. Vrsni međunarodni arbitri  su bili fascinirani naporima koje ulaže aktuelna vlast na putu ka evropskim integracijama u cilju izgradnje prosperitetne  države Bosne i Hercegovine.

Pobjednici su svi

Pobjednici su proglašeni u ‘nagurivanju’  dviju suprostavljenih političkih struja. I jedni  i drugi su se proglasili pobjednicima, isovremeno, ostajući na tragu trećeg entiteta, kako reče predstavnik najmanjeg konstutativnog naroda; kao i tvrdnje da granica prema susjednim država nije upitna bez obzira da li se radi o hidropotencijalima ili mostovima. Put prema evro-atlanskim integracijama zaključan je sa dvije brave koje su garant mirovnog sporazuma u ozračju amaneta datog državi, koja je pokorila srednjovjekovnu Bosnu, da se brine o najugroženijem narodu u BiH. Ostavljajući iza sebe svu bijedu aktuelne politike  koja se  permanentno  spinuje u  uvodi u stanje  tzv. hibridnog rata, stalna destabilizacija države i društva u Bosni i Hercegovini  proizvodi  specifično stanje  koje se manifestuje u svim pojavnim oblicima: političkih, pravnih, ekonomskih. Ispoljavanja su vidna,  manifestujući  se u stalnoj stagnaciji  koja proizvodi stanje besperspektivnosti.

Narod kao žrtva

Teorija žrtve je poznata u teoriji poreskog sistema. Ona se nastavlja na priču o teoriji korisnosti u javnim finansijama. Tzv. poreski trejdof prilikom oporezivanja se u stručnoj literaturi koristi kao bi se objasnio efekat progresivnog oporezivanja  koji proizvodi tzv. poreski višak ili stvara mogućnost izbjegavanja plaćanja poreza. Distorzivnost poreza koja se zasniva na podjednakoj koristi svih u procesu oporezivanja  se posmatra kroz tzv. Pareto-neefikasan poreski sistem. Kako smo u sferi poreske teorije potrebno je iste vratiti u ‘život’. Istina koja postoji u tranzicijskim sistemima je da se tzv. prvobitna akumulacija ostvaruje kroz krađu i izbjegavanje plaćanja poreza. Percepcija građana postoji da je proces privatizacije  proizveo krađu javnih dobara od radnika koji koji su bili titulari društvene svojine.  I sam pokušaj podržavljenja društvene imovine je propao jer se država pokazala kao loš vlasnik. Isti je primjer sa porezima. Ovdje su stvari malo zamagljene, tj. zadimljene.Bogati postaju nosioci vlast jer preko iste kradu javni novac poreskih obveznika. Taj metod je malo nezgodniji u odnosu na neke metode koje su manje prljave. To je tzv. sistem monetizacije duga ili štampanje novca. Kako je iz ruku izbijen metod tzv. kvarenja novca kroz njegovo obezvrijeđenje prešlo se na malo neugodniji sitem krađe novca poreskih obveznika putem tzv. evazije poreza (izbjegavanja i neplaćanja).

Primjeri iz prakse

Primjeri iz prakse su brojni. Prvi, sa radnicima ‘Polihem-a’ i sindikatom ‘Solidarnost’. Apsurd stanja je u tome da radnici pokradenih državnih firmi čuvaju državnu imovina dok država neće da vrati ukradeno. Drugi primjer je još očitiji. Radnici  ‘Krivaje’ čuvaju državnu imovinu  koju je ortačka družina istu uz pomoć državne banke i vlasti sebi prisvojila. Brojna državna imovina je uzrpirana. Najbolji primjer je sa rudnicima kao zavisnim društvima u Elektroprivredi BiH i Rudnika Banovići na primjeru odobravanja gradnje termoenergetskih kapaciteta. Ta ista država daje dozvolu jednim da truju narod i koriste besplatno rudna i prirodna bogastva dok drugima zabranjuje pod izgovorom nepostojanja osnovnih uslova za lokaciju kapaciteta sa nebuloznim objašnjenjem  da nema uglja, vode i prostora za odlaganje šljake.  Kod poreza su još drastičniji i zorniji primjeri. Primjeri su brojni pod kodnim nazivima istražnih policijskih organa. Naime, sudi se direktoru poreskog organa za nekih milion maraka uz priznanje svjedoka, višestrukog  zatvorenika i pokajnika koji uslovnu kaznu pretvara u novčanu, koju može isplatiti iz malog džepa kao bakšiš na kafu. Sve transakcije koje su prethodile imaju izvor u poreskim osnovima koje  vrijede stotine miliona KM. Drugi, primjer je tzv. taksa/porez  na posjedovanje aparata. Mom rođenom dajdži dolazi sudska policija sa nalogom da plijeni imovinu  jer je administracija zagubila odjavu pokvarenog televizora. I dok moj  dajdža dokazuje nevinost  i živi od minimalne penzije oni sa desetinama miliona KM uživaju u bogastvu za koje nisu platili ništa jer su ga kupili za javne pare poreskih obveznika.

Teorije hibridnih politika, specijalnih i hibridnih ratova

Usvojeni poreski zakoni i javni novac za javne puteve su jedno te isto onog što se zove poreski trejdob ili efetat distorzije i djelovanje tzv. Paretovog zakona pravičnosti. Ideal društva je društvo blagostanja i društvo tzv. srednjeg sloja. Hibridna politika i hibridni rat po prirodi proizvode stanje. Ta riječ odzvanja tako gordo kao što je nekada odzvanjala riječ transparetno. U ratu je to bila riječ odraditi. I dok su neki stvarno odradili kako treba i podnijeli ratnu žrtvu mnogi su se u ratu obogatili jer je za njih  ‘rat bio  brat’. Sve što je bilo transparetno u privatizaciji je pokradeno na zakonit način. Čak su prisvojeni i stanovi od strane najvećih dužnosnika u Vladi FBiH jer  nije bilo transparetnog orginala kojeg su oni trebali čuvati. Ovo sa hibridnim postaje očito logično jer se teorija žrtve u novom nametu pretvara u korist onih koji će graditi javna dobra za isti taj narod. Radi se o veoma sofisticiranoj pojavi za  koju je potrebno imati više ‘sive mase’. Kako primijetiše  oni iz opozicije u istupima poslanika Ahmetovića, Pandurevićke i Bosića, računica je jasna. Mi smo svojim parama garant za nešto što će mo graditi na svoj račun. I sve bi bilo jasno da se ne tvrdi da smo u stanju progresa i da nam je to jedini izlaz iz stanja siromaštva.  Istovremeno svi zaboravljaju ko daje, a ko uzima. Krivnja očito ne postoji jer je sve utkano u postojeći svjetski poredak koji počiva na svojim logičnim pravilima.

Put u pakao/ džehenem

Sve blagodati novog društvenog poretka aktuelna vlast sa svojim javnim politikama pretvara u put u bijedu koja vlada patnjom sličnoj džehenemskoj  vatri  ili  Dantovih katova groze i užasa. Umjesto da se međunarodne finansijske institucije prestave kao  put zaa integraciji u međunarodno bankarstvo i međunarodno finansijsko tržište taj isti put se  pretvara u moru tereta poreskih obveznika. S toga  teorija žrtve javne politike postaje naš usud ili sudbina od vremena Infobiroa i ‘ne’ Staljinu do opstrukcije politici Ante Markovića,  posljednjeg predsjednika Vlade SFRJ-a, koji je imao namjeru  da nas uvede u civilizovanu porodicu naprednih evropskih zemalja. S toga se svi koji su se izjašnjavali u Parmanetu BiH, bilo za ili protiv, mogu se smatrati istovremeno i pobjednici i poraženi. Prava žrtva je narod i poreski obveznici.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala TIP.ba.

(TIP/Autor: Prof. Izudin Kešetović/Foto. Ilustracija)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.