Možda nisi ni svjesna toga, ali se nad tobom vrši(lo) nasilje

04.12.2017 13:02
Untitled
 

„Prvo je počelo psihičko nasilje. Živjela sam u zajednici sa svekrvom. Mnogo puta sam je krivila, mada joj se nikada nisam suprotstavila. Sve je išlo preko muža. Bila sam kriva za sve što joj se desi.“, počinje svoju priču A.I. i dodaje da je muž ponekad uzimao nož i prijetio da će je „zaklati“ ako ode, „a djeci ne da da idu. Ja djecu ne mogu ostaviti…“, kaže ona.

Muž nad njom vrši nasilje 4 godine, a ona i dalje čeka poziv sa suda za razvod braka.

Nedovoljno edukacija i kvalitetnog medijskog izvještavanja na temu nasilja, neki su od glavnih razloga zbog kojih društvo nasilje prvenstveno povezuje sa fizičkim zlostavljanjem, a nije razvilo svijest o psihičkom obliku nasilja.

Društvene mreže omogućile su i porast psihičkog nasilja, koje se može odvijati pred našim očima, a da toga nismo ni svjesni. Bar jednom za vrijeme korištenja društvenih mreža, svako od nas bio je žrtva psihičkog nasilja.

Kako?

Sjetite se svakog puta kad vas je (bivši) partner omalovažavao, vrijeđao, ignorisao i odgađao odgovaranje na vašu poruku. Možda ste mu i dali šifru od profila da čita vaše poruke i provjerava kome ste šta „lajkali“… pa i priredio ljubomorne scene, napadao vas ili vam je rekao kako ste „ludi“, „bolesno ljubomorni“ ili vas je kritikovao, onda kad ste očekivali podršku. Svaka ova radnja uvrštava se u definiciju psihičkog nasilja.

Jedan od problema leži i u činjenici da se na nasilje nerijetko reaguje, onda kad se situacija znatno pogorša.

Neophodno je i postati svjestan da se nakon psihičkog nasilja, može pokrenuti cijeli niz drugih oblika zlostavljanja: ekonomsko, fizičko, seksualno i/ili ugrožavanje spokojstva.

Zašto žrtve nasilja jednostavno ne izađu iz takvog odnosa?

Možda zvuči jednostavno napustiti nasilnog partnera, ali neke žene, ne samo da misle kako to nije jednostavno, nego i da je nemoguće.

U izjavi za Otvoreni radio, psihologinja riječke Udruge za zaštitu obitelji, Paula Bogović objasnila je zašto žene nerijetko ostaju u nasilnom odnosu: “Jedan od razloga može biti financijsko pitanje, žene često nemaju kamo otići ili uopće ne znaju da postoje skloništa i domovi koji im mogu pomoći, jedan od razloga su i djeca jer nije lako donijeti odluku odvojiti dijete od roditelja, ali problem je i povezanost s partnerom, žene se pitaju kako da odu od nečega u što su uložile dugogodišnji trud, a često vjeruju i da će se partner promijeniti”, a navodi i da žene često opravdavaju partnera: „danas je takav jer mu je na poslu bilo loše, nije mu plaća redovita, ima problema s roditeljima, djeca su bila glasna i nestašna.“

Zakonske regulative

Što se tiče pravnog sistema, nasilje u porodici zabranjeno je Porodičnim zakonom FBiH i RS, a inkriminiraju ga Krivični zakoni BiH, RS, FBiH i Distrikta Brčko.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH i RS, definira i zaštitne mjere.

“U našoj državi, sprječavanje nasilja nad ženama regulisano je pravnim aktima kako državnim, tako i međunarodnim. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH predviđa jednu dobru mjeru osiguranja fizičke zaštite i ostvarivanja prava i interesa žrtve nasilja u porodici, bez straha i opasnosti po život, a to je mjera zbrinjavanje žrtava nasilja u sigurne kuće.“, kaže diplomirana pravnica, Suana Huremović.

„Međutim, poseban je problem taj što je broj sigurnih kuća mali i što spram toga iste nisu ravnomjerno raspoređene i dostupne svim žrtvama nasilja. Treba, također, uzeti u obzir i činjenicu da zbrinjavanje žrtava može biti sprovedeno isključivo na osnovu njihovog pristanka. Nažalost, mali broj žena može i želi da prizna da su žrtve nasilja. Zlostavljane žene su često i nedovoljno educirane o svojim pravima, odnosno o tome kome i na koji način se mogu obratiti za pomoć. Pored toga, tu je prisutan i strah žena od zlostavljača, te mišljenje da prijavljivanjem nasilja neće poboljšati svoje stanje nego, naprotiv, da će ga samo pogoršati. Bitno je o problemu otvoreno govoriti i suočiti se sa istim. I, naposlijetku, bitno je ne biti nijemi i pasivni posmatrač, nego aktivni pomagač.”, zaključila je pravnica Huremović.

Nasilje u brojkama

Prema podacima iz izvještaja o radu za 2015.godinu Centra za socijalni rad, u 144 slučajeva žrtve nasilja su bile žene i djeca, a samo u 14 slučajeva muškarci.

„U 78 slučajeva žene su bile žrtve fizičkog nasilja, a u 10 slučajeva muškarci. U 52 slučajeva izvršeno je emocionalno nasilje nad ženama, a u 3 slučaja nad muškarcima. Bio je 1 slučaj seksualnog nasilja nad ženama, a niti jedan slučaj nad muškarcima. Nad ženama je izvršeno 13 drugih oblika nasilja, a kod muškaraca 1 slučaj. Ukupno je u 2015.godini u Tuzli zabilježeno 158 slučajeva nasilja u porodici nad djecom, mladima i odraslim osobama, što je za 26 slučajeva više nego u 2014.godini.“, navodi se u izvještaju za rad.

„Stručne pomoći su pružene u 93 slučaja, novčane pomoći u 20 slučajeva i drugi oblici pomoći (pomoć u smještaju u sigurnu kuću, povratak u porodicu i sl. u 45 slučajeva.

Alkoholizam i narkomanija glavni uzroci nasilja

U izvještaju se navodi i da su stručni radnici Centra, radeći na terenu u porodicama otkrili „da su glavni uzroci nasilja u porodici i vršenja krivičnih, prekršajnih djela alkoholizam i narkomanija.

Komentari na forumima

Kakvo mišljenje vlada o ovom društvenom problemu, djelimično oslikavaju i komentari koji se mogu pročitati na forumima.

 „Bolje ti je, okreni glavu, gledaj svoj posao i ne miješaj se.“, „Ne ispravljaj ti nečije krive Drine.“, samo su neki od komentara na forumu web portala Klix.ba.

Međutim, ima i onih koji se s takvim mišljenjem ne slažu.

Jedan od korisnika napisao je da se prati tuđi život, „ko šta kupuje i kakvo auto vozi, s kim izlazi.. „, ali kad se treba reagovati na nasilje, „onda se dijele savjeti: Pusti, ne diraj. Nije tvoje da to ti regulišeš, neka prijavi neko drugi…“ i dodaje da bi on ipak prijavio ukoliko bi saznao da je neko izložen nasilju. „Barem bih mirne duše znao da sam pokušao spasiti i učiniti nešto kao odgovoran član zajednice.“ napisao je.

Jedna korisnica napisala je između ostalog i da bi trebalo smjestiti nasilnike u sigurne kuće, umjesto žrtve nasilja, jer je „jeftinije smjestiti njega jednog, nego ženu i djecu..  Na kraju krajeva – zakon predviđa kao jednu od mjera zaštite žrtava: udaljavanje nasilnika iz prostora u kojem živi zajedno sa žrtvom, pa zašto ne ostaviti žrtvu, a njih udaljiti u sigurnu kuću do izliječenja?“, napisala je.

Priče žena žrtava nasilja

 „Prvo je počelo psihičko nasilje. Živjela sam u zajednici sa svekrvom. Mnogo puta sam je krivila, mada joj se nikada nisam suprotstavila. Sve je išlo preko muža. Bila sam kriva za sve što joj se desi.“, počinje svoju priču A.I.

Kako kaže, njeni roditelji žive u inostranstvu i pomažu joj finansijski. „Da nije mojih, djeca ne bi imala šta jesti.“

Prvi udarac

A.I. dalje priča da je jednom prilikom kupila tele od 2 mjeseca s namjerom da ga odgoji za zimnicu. „Mužev amidža iz Austrije je došao i htio je da ga zakolje za ražanj. Kad sam rekla da ne smije zaklati, on me uhvatio za vrat, udario i oborio na zemlju.

Ušla sam u kuću plačući. Došao je za mnom, psovao i galamio na mene. Djeca su bila mala, u dobi od 2 i 4 godine.“, priča ona i kaže da već 4 godine vrši nasilje nad njom. „Kad god se naljuti, ne priča po 2-3 dana. Psuje, smetam mu ja, smetaju djeca…“, te dodaje da je njen muž nezaposlen i da se ne trudi pronaći posao.

„Pokušavala sam i ne plaćati račune i da ne kupujem hranu, da vidim hoće li se potruditi. On ode svojoj rodbini i na kafu, doručak, ručak. Ne interesuje ga jesmo li mi jeli ili imamo li. Dođe kući, leži, gleda televizor i samo psuje i galami.

Znao je i uzeti nož sa prijetnjom da će me zaklati ako odem, a djeci ne da da idu. Ja djecu ne mogu ostaviti…“

Nasilje prijavila 3 puta, a poziv sa suda čeka 6 mjeseci

„Nasilje sam tri puta prijavila policiji i centru za socijalni rad. Problem je u tome što se svi poznaju i samo kažu nemoj višePodnijela sam zahtjev za razvod braka. Već 6 mjeseci čekam poziv sa suda.“

Djeca postala agresivna

„Ja sam jaka, ali na djecu mi ostaju posljedice, koja imaju 6 i 8 godina.“

Muž je nad njom vršio nasilje u prisustvu djece, koja su sad kako kaže postala nasilna, a kad im nešto ne dozvoli, kažu: „reći ću te babi, vidjet ćeš šta će ti uraditi. Ubit će te opet.

Nasilje nisu samo udarci i grube riječi

Prema jednoj od definicija, nasilje predstavlja i negativan utjecaj na osnovne ljudske potrebe, a takvo uskraćivanje prava doživjela je i djevojka sa invaliditetom, koja je bezuspješno pokušavala tijekom 6 mjeseci pronaći stan.

„Šest mjeseci tražim stan kako bi mi bilo bliže poslu i mojim svakodnevnim aktivnostima (Dubrave-Tuzla-Dubrave i nije baš mala relacija..) No međutim, svaki put kad bih pokušala pronaći nešto, naišla sam na ono poznato stan je već zauzet, žao mi je i onda poslije toga nazove kolegica tu istu osobu i taj isti stan bude slobodan… i tako ukrug mjesecima. Trenutno sam našla stan (koji pripada kolegici) gdje živim sa dvije studentice koje i ne znam… i gdje je zgrada uz to još nepristupačna za mene kao osobu koja koristi kolica. Znači, i dalje problem nije riješen, treba tražiti dalje. No postavlja se pitanje: gdje? Ova solucija je privremena tokom zime samo, ali šta dalje?“, ispričala je F.B.

Žena koja je uspjela izaći iz nasilnog odnosa

Da rješenje i izlaz postoje, pokazala je na svom primjeru V.L., koja je provela 10 mjeseci u sigurnoj kući i sreću pronašla u novom braku.

„Bivši suprug je sve više počeo piti zbog gubitka posla, vrijeđao me, a ponekad bi me i udario. Trpila sam jer nisam imala gdje s troje djece, ali kad se situacija pogoršala, bila sam svjesna da će iz svega izaći samo jedno od nas dvoje. Kad je počeo vrijeđati djecu i prvi put kad je krenuo na dijete, rekla sam dosta, uzela dijete, izašla iz kuće, te nazvala policiju. Sva sreća da je ostalo dvoje bilo na igralištu.“

Kaže da je suđenje bilo održano na drugi dan, nakon čega su je smjestili u sigurnu kuću, gdje je  provela 10 mjeseci. „Dobio je zabranu prilaska i liječenje u općoj bolnici od alkoholizma. Sad imam svoju djecu kraj sebe, svoj mir i predivnog muža koji je prihvatio djecu i mene. Napokon imam sve u životu.“ kaže ona, a dodaje i kako se osjećala da ima „dužnost prema drugim ženama reći da ne trpe nasilje“ i poručuje osobama žrtvama nasilja da, „koliko god bilo teško, uvijek ima izlaz.“

Za one koji trpe nasilje

Osobe koje doživljavaju nasilje, pomoć mogu zatražiti na SOS liniji 1265, za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Nasilje je neophodno prijaviti i policiji.

Na stranici Agencije za ravnopravnost polova, možete pronaći više informacija o koracima koje možete poduzeti u slučaju da ste žrtva nasilja, kao i telefonske brojeve  Sigurnih kuća. (http://arsbih.gov.ba/zastita-od-nasilja-nad-zenama-i-nasilja-u-porodici/)

(TIP/Autorica: Amila Rahmanović)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.