Izudin Kešetović: ‘Promjena je jedno, napredak je drugo’

07.11.2017 07:43
585e69a9b175e9.51992136_1
 

Moto za izazove javnih politika u posljednjoj godini mandata aktuelne vlasti potražio sam u misli britanskog filozofa i matematičara Bertranda Russela, koji je napisao: ‘Promjena je jedno, napredak je drugo’. U fokusu posmatranja je socijalni sektor  u svijetlu promjena na području javnih finansija. Još preciznije, to je  penzioni  i zdravstveni sektor i područje socijalnih prava.

Sve vlade svijeta su pritisnute ovim problemom. Politički pritisci su veliki. Ekonomisti stoje na stanovištu „da  izdvajanja za razne socijalne grupacije ne pridonose razvoju“.  Boračka populacija permanentno iskazuje svoje nezadovoljstvo. Penzioneri su to već manifestovali. Zdravstveni radnici, u decentralizovanom  sistemu vlasti,  to rade po entitetima i kantonima jer se na toj razini ostvaruju prava na zdravstvenu zaštitu.

Račun ili saldo potraživanja  za socijalni sektor

Kako se za socijalni sektor putem doprinosa na godišnjem nivou izdvaja preko 5 milijardi KM  ili oko  1/ 4  ( jedne četvrtine)  DBP-a , sasvim je logično pitanje računa ili salda potraživanja   za  zdravstvene radnike, penzionere i  nezaposlne. Na prvom su mjestu doprinosi za  penzije, oko 2,4 miljarde maraka. Na drugom mjestu su doprinosi za zdravstvo,  oko 1, 7 milijardi KM. Ostala izdvajanja koja obuhvataju nezaposlene , dječiju zaštitu i zapošljavanje invalida  su nešto iznad 200 miliona KM.

Račun  ili saldo javne potrošnje pokazuje nedostatnost  ovih izvora i akumulurinamo dugu koji u zdravstvu se procjenjuje na oko 1 milijarde KM. Zahtjevi za povećanje penzija i dovođenje  socijalnog statusa penzionera bi se mogla procijeniti najmnanje na razinu  polovine  fiskalnog  kapaciteta  ili oko  1, 2 milijarde KM na godišnjem nivou. Finansijske dubioze i potrebe u socijalnom sektoru,  na računu godišnjih potreba, su  najmanje od 2 milijarde KM. Zaključak je da su potrebe,  realni izvori i stanje računa  u dubokom nesrazmjeru.

Da li postaju dodatni izvori javnih prihoda za socijalni sektor?

Realno gledajući to su porezi. Postojeći kapacitet poreza je na sadašnjoj razini od oko 5, 5 milijardi KM, od čega su prihodi od PDV-a 3,7 milijardi KM i 1,6 milijardi KM od akciza. Ako tome dodamo oko 600 miliona KM carina i putarina, plus oko 1 milijarde KM  direktnih poreza dobijemo  fiskalni kapacitet države iz indirektnih i direktnih poreza od oko 6, 5 milijardi KM.  Ukupni javni prihodi iznose oko  12 milijardi KM. Sve računice potreba  u socijalnom sektoru su u velikom nesrazmjeru u odnosu na realno stanje. Postavlja se pitanje da li postoji izlaz u postojećoj preraspodjeli  nacionalnog dohotka.

Alokacija, distribucija i stabilizacija kao izazovi javnih politika

Ključ jave politike je u promjenama. Nosioci javnih politika su pod snažnim pritiskom velikog broja stanovništva koje je u stanju socijalnih potreba. Zahtjevi zdravstvenih radnika i penzionera su umjereni i sprovodljivi u smislu da samo proširuju pitanje duga koji se svaki mjesec stvara u bilansima fondova ili javnih ustanova. U kratkom roku problem je „neznatan“. U dužem roku postaje nerješiv. Kupovina vremena u korekcijama koeficienta za izračun penzija i plata zaposlenim u zdravstvu  ima svoje ograničeno dejstvo. Vratimo se motu ovog teksta u riječima +Promjena je jedno, a napredak je drugo.+

Vrijeme promjena

Vrijeme promjena javnih politika nije izgledno. Razlog. Nepostojanje političke volje i rizik gubitka vlasti sadašnjih političkih elita i glasača.

Napredak

Ekonomski napredak je iza nas. Sve prilike su za još veću ekonomsku stagnaciju jer se proizvodi erozija/razaranje ljudske i materijalne supstance.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala TIP.ba.

(TIP/Autor: Prof. Izudin Kešetović/Foto: Arhiva)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Jedan komentar na Izudin Kešetović: ‘Promjena je jedno, napredak je drugo’

  1. bh.zmaj- Legalista

    07. 11. 2017. - 09:43

    Ono što ubija ekonomiju i uopšte sve u ovoj zemlji jeste beskorisno filozofiranje i lupetanje. Rješenje za sve postoji i ono je veoma jednostavno. Problem je u tome što niko nema volje niti želje da krene u bilo kakve promjene. A promjene se mogu desiti samo oštrim rezovima javne potrošnje. Izmjena Ustava Federacije i ukidanje Kantona, smanjenje plata u institucijama, povećanje minimalnih plata u realnom sektoru, umanjena opterećenja poslodavaca, različite stope poreza na dohodak, pojačan inspekcijski nadzor (tržišne inspekcije, radne inspekcije)- samo su neke mjere koje bi doprinijele stabilnosti ekonomije i poboljšanju života.
    Najveći problem ove države je što se svi bave formom, a niko suštinom.

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.