Izudin Kešetović: Kako vlast vara svoj narod?

03.11.2017 08:57
novalicnadrealansajam
 

Reforme koje sprovodi vlast su konačno dale rezultate. Narod je shvatio da od istih nema ništa. Vlade premijera Zvizdića, Novalića i Cvijanovićke su uvjerile narod da nas čeka sve gore. U općem sivilu stanja jedino je izgledno da će nas ta nesposobna  vlast napustiti u nadi da će u oktobru  2018. biti  u tehničkom mandatu. Uvjeravanja od vlasti su „da nam je dobro i da je narod pun novca  kao brod“.Za to imaju i argumente koje lažno interpretiraju.

Podatak koji je objavila Centralna banka Bosne i Hercegovine da se na računima građana nalazi 11 milijardi KM razbjesnila je  samo građane i obradovala vlast kako narod ima novca i da isti živi bolje nego što je živio u Titinoj državi,  dok su „komunjare“ bile na vlasti. Narod je očito, po aktuelnoj vlasti, nezahvalan jer se ne vozi zaprežnim kolima kao ranih sedamdesetih godina prošlog vijeka i što je pred svakom kućom automobil. Upravo zato je vlast, da bi kobejagi pomogla narodu,  posegnula za akcizama jer narod mora imati i dobre  puteve, uz obećanja da će pred svaku kuću dovesti moderan auto-put.

Laž i obmana o štednji

Podatak o 11 milijardi KM štednje građana pokazuje sasvim drugu sliku stanja. Radi se o očitoj manipulaciji kako bi se izazvala pakost kod ljudih koji sastavljaju „kraj sa krajem“. Rekli bi da se radi o „posipanju soli na živu ranu„ penzionera,  radnika, seljaka i ostale „poštene inteligencije“ , kako se nekada tvrdilo za iste koji su nosioci razvoja društva i prosperiteta, koji vodi u beskalsno društvo u kome će svako imati prema potrebama.

Istina je sasvim druga

Pažljivom analitičaru je jasno da polovica štednje od oko 5,5 milijardi KM je u tzv. transakcionim depozitima ili računima koji se stalno pune i prazne.Ostala štednja, ili druga polovica od oko 5 milijardi KM, ima karakter imovine jer je u sistemu oročavanja dužem od jedne godine i donosi  kamatosne prihode. Ročna struktura oročene štednje je nepovoljna tako da ne može biti realna osnova za kreditnu multiplikaciju u stvaranju kreditnog novca koji je nužno potreban privredi. Cijeli krug novčanih tokova se prekida pa se na računima banaka pojavljuje višak novčanih sredstava koji služi za tzv. obaveznu rezervu kod Centralne banke ili pokazuju visok stepen likvidnosti na pozicijama tzv. aktive kao novčana sredstva koja nisu pretvorena u kredit.

BiH nema monetarno-kreditnu politiku

Odsustvo monetarne i kreditne politike, zakonska regulativa u dva modela na entitetskim razinama, dvije regulacione institucije supervizije i nadzora, nesiguran sistem osiguranja depozita, visok stepen rizičnih aktiva banaka u neperformansnim (kontaminiranim) aktivama i prirodno visokim finansijskim leveridžom (poluga koja pokazuje odnos kapitala i obaveze u pasivi banaka), velike bankarske marže za pokriće kreditnih rizika i zarada,  je ono što karakteriše cijeli finansijski sektor koji je postao dominantno bankocentričan. Ostala finansijska industrija stagnira i na početnoj je fazi razvoja. Razlozi su brojni.  Rješenja se ne naziru. Banke ostaju na tržištu kao dominantne depozitno- kreditne institucije, a centralna banka kao mjenjačnica.

Visina dohodaka je postala osnovni problem u bh. društvu

Podatak da svake godine u prosjeku zemlju napusti 30 do 40 hiljada radno sposobnog stanovništva pokazuje da su dohoci nedostatni za osnovne egzistencionalne potrebe i reprodukciju porodice.“Fama“ o visokim platama i cijeni rada nas je zarobila u siromaštvu za koje postoji lijek. Taj lijek se zove siva ekonomija i pljačkaška ekonomija. Ova dva najunosnija sektora neformalnog sektora ekonomije napaja račune depozita kod banaka za legalne platne transakcije u bezgotovinskom prometu. Sve ostalo je u kešu ili gotovinu.

Zbir depozita na računima daje tek nešto više od 1/3 DBP (društvenog proizvoda) i nalazi se na na podioku koji bilježi oko 27 milijardi KM. To je skromno kada se posmatra  na  3, 5 miliona stanovnika, što daje oko 8 000 KM po glavi stanovnika  (per capita) štednje. S toga i štednja je limitirana dohocima koji su na razini prosječnih  bruto dohodaka od oko 8 hiljada eura što je ispod 20% prosječnih dohodaka razvijenijih ekonomija. Nesrazmjer između dohodaka i štednje je veliki. Postavlja se pitanje  ko štedi u zadanim okvirima raspoloživih depozita i kakva je struktura kredita u aktivi bilansa banaka?

Loša poreska politika

Dok savremene ekonomije obaraju poreske stope i šire poresku osnovicu bh. vlasti rade suprotno. U čemu se ogleda to opšte neznanje. Odgovor je jasan. Upravo u laži da porezima mogu pokriti svoju nesposobnost. S toga ispade narod kriv zašto neće veće poreze.  Pravilo je da se u ekonomijama,  koje žele razvoj, najmanje  opterećuju faktori koji su ključni za razvoj. To je kapital i rad. Neukoj i nesposobnoj vlasti nije jasno da progresivnost oporezivanja bh. dohotka sa visokim stopama i trošarinama donosi samo štetu.

Ima li rješenje

Rješenje postoji. Vlast umjesto da podržava poštenu ekonomiju podržava pljačkašku ekonomiju. Rješenje je  je u jačanju formalnog sektora ekonomije i podizanja DBP na razinu od najmanje 20% više od zvaničnog podatka, tačnije na  oko 35 milijardi KM i dugoročno štednje koja bi dostigla granicu najmanje 50% DBP ili oko 18 milijardi KM. S toga sistem oporezivanja kapitalnih dobitaka ima štetne posljedice na bh. ekonomiju i razvoj finansijskog sektora. Istovremeno, visoka razina poreskog klina  kod opterećenja plata je glavni razlog rasta dohotka. Obaranjem poreskog klina kod oporezavanja rada sa sadašnjih 44% mora biti svedena u zadani okvir od 33%. Ključna stvar cijelog sistema dohodaka je kako pretočiti iste u potrošnju. Prvo u potrošnju za robama široke potrošnje, a drugo preko štednje u investicije. Zamka niskih dohodaka u uslovima gubitka socijale u preduzećima kroz troškove prevoza, dnevnica, toplog obroka, stvara dobru priliku da se cijeli formalni sektor počne ponašati na granici sive ekonomije. Siva ekonomija postaje jedina šansa za široke narodne mase.

Kako vlast  vara svoj narod?

Javni sektor je postao privatani sektor političkih oligarhija.Javni sektor sa javnim preduzećima i javnim ustanovama postaje „niša“ velikog broja zaposlenih sa sigurnim dohocima koji obezbjeđuju podmirenje osnovnih životnih potreba. Veliki dohoci i velike zarade su u rukama povlaštenih osoba od lokalnog do državnog nivoa u sistemu koji je podržavan od sistema vlasti. Veliki broj milijardera u siromašnoj zemlji i brojnih afera o pronevjerama narodnog bogastva je odlika ekonomija koje propadaju. Sindrom „ lex specijali“ i „posebne kontrole  pojedinih privrednih subjekata“ je izraz slabosti države da upravlja novčanim tokovima.

Šta kaže Evropska Komisija?

Evropska Komisija koja prati stanje ekonomije kaže da je svaki deseti kredit za banku gubitak. Taj podatak bi trebao biti alarm za predsjednike vlada. Za banke to znači da treba povećati kamatne stope i kreditne rizike prevaliti na privredu. Privreda je ta koja će platiti loš rad vlasti. Gubitnici su zaposleni u privredi koji će to „platiti“ niskom platom koja je ispod 500 KM

Gdje nam je bankarski sektor i kava su lažna očekivanja nesposobne vlasti?

Bankarski sektor je do sada dao maksimum. Bez novih sistemskih rješenja nema rasta niti dohodaka, niti zaposlenosti, niti investicija.

Prvo lažno očekivanje vlasti je da 11 milijardi KM depozita i preko 6 milijardi KM deviznih  predstavlja osnovu za još većom  javnom potrošnjom.

Drugi način su porezi: oporezovati sve od toplog obroka do akciiza za propali javni sektor zdravstva, penzionih fondova, željeznica i puteva.

Treći  način su stalna kreditna zaduženja.

I na kraju, najveća lažna zabluda vlasti, nada u štampanje novca. To je bunilo vlasti da posegne u nezavisnost monetarne vlasti i da im Centralna banka bude pod kontrolom za njihovu pljačku .

Izlaz postoji

 Štampanja novca definitivno nema. Nema kvarenja novca i primarne emisije. Euro je ipak postao standard. Konvertibilnost KM je  sidro za rast štednje. Na bankama je da se izbore za zdravu bilansnu strukturu bez rizika i da osiguraju depozite na svojim računima. Centralna banka ostaje na čekanju sve do potpune integracije u euro zonu, a BiH u  Evropsku Uniju. Nadati seulasku u članstvo „ preko reda“. Ulazak u EU je  interes naroda,  a ne lažne aktuelne vlasti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala TIP.ba

(TIP/Autor: prof. Izudin Kešetović)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.