Ovo bi trebao pročitati baš svaki roditelj: Šta dijete doista čuje kad roditelj počne vikati

09.10.2017 15:22
44427283_ml
 

Ovo bi trebao pročitati baš svaki roditelj, a posebno oni kojima je vikanje postalo dio odgoja djece. I nemojte reći – ja nisam taj. Možda baš vi i niste, ali onda ste u debeloj manjini, jer roditelji viču, ma koliko se god to sramili ili plašili priznati u javnosti. Sve dok se ne ukaže prilika.

Svi mi znamo da se djeci stvari moraju objasniti s puno strpljenja i bez podizanja glasa. Ne kaže se uzalud ni to da će vas dijete prije poslušati ako mu šapnete, umjesto da poviknete, ali velika većina roditelja to najčešće nikad ni ne proba, jer vikne, dijete se trzne, konačno posluša i idemo dalje. Do sljedećeg vikanja.

No, jeste li ikada razmišljali o tome što dijete sve čuje kada roditelj viče na njega?O tome je nedavno, za portal Fatherly, progovorila liječnica Laura Markham, osnivačica Aha! Parenting te autorica knjige “Peaceful Parent, Happy Kids: How to Stop Yelling and Start Connecting” koja  tvrdi da se djeca mogu odgajati bez ijednog povišenog tona, piše Index.hr.

Doduše, u svojim stajalištima i više je nego realna i svjesna je da mnogi viču, da katkad roditelj zaista ne zna kako drugačije, osobito ako su umorni, prepuni briga i obaveza. Svejedno, kada pročitate što vam poručuje, nadamo se da ćete svoje vikanje zaista smanjiti na minimum. I postati onaj roditelj koji viče samo onda kada je to stvarno potrebno. U tom slučaju, ne postoje dokazi da ćete vikanjem na bilo koji način utjecati na svoje dijete, na njegov razvoj, samopouzdanje, ponašanje, ali ako je vikanje vaša svakodnevna pojava, tada morate znati kakve posljedice može ostaviti. I nećete ih primijetiti odmah, ali će one izići na vidjelo u školi, u višim razredima, u tinejdžerskoj dobi. I to zato što vikanje zaista nije samo vikanje.

Što dakle dijete “čuje” kada roditelj vikne: 

Bori se, pobjegni ili se smrzni 

Laura Markham tvrdi kako vikanje neće ostaviti dugoročne posljedice na mozak djece, ali kratkoročno će ga itekako promijeniti. Pojasnila je to ovako – kada s djetetom pričate lijepo, strpljivo, s puno osjećaja, dijete se smiri, zato što je njegov mozak neurotransmiterima dobio poruku da je sada sve okej. To isto radi i kemijska reakcija koja utječe na hormone, uslijed čega se dijete počinje osjećati ugodno i sigurno. Onda je logično da se kod vikanja odvija suprotna reakcija, a to je posebno znakovito kod djece mlađe od 4 godine, čiji se prednji moždani korteks tek počinje razvijati. Oni vikanje jednostavno ne mogu shvatiti kao odrasle osobe, jer primaju signale da su ugroženi, ne znaju se s time nositi, pa slijedi automatska reakcija – bori se, pobjegni ili se instinktivno smrzni.

Zato se djeca te dobi, kad vičete na njih, često postavljaju kao da će vas lupiti, ili stanu bježati od vas ili se samo zagledaju u vas kao jelen ispred automobilskih farova.

A vi nastavljate vikati ne shvaćajući zašto vas dijete i dalje “ne čuje”.

 Vikanje se ne pretvara u komunikaciju 

Iako mnogi roditelji misle da će povišenim tonom natjerati dijete da konačno stane, koncentrira se i posluša, istina je zapravo takva da se dijete u trenutku povika prvo – isključi.

“To je logična reakcija svakoga od nas, no dok se mi veliki pokušavamo u takvim situacijama zaista koncentrirati, djeca će kod vikanja prvo pokušati savladati vas. Manja će djeca također poželjeti automatski podići glas na vas, a starija će vjerojatno prvo dobro okrenuti očima. To znači da ni jedni niti drugi nisu reagirali onako kako su se roditelji ponadali. I jedni i drugi će se automatski ‘zatvoriti’ pa neće ni poslušati kako treba.

Odrasli su jako zločesti! 

Svaki je roditelj svom djetetu stopostotna potreba u životu – o njima brinu, hrane ih, kupaju, zabavljaju ih, oni su sigurna luka sve dok ne poviču. Tada se pretvaraju u čudovišta koja ugrožavaju njihovu sigurnost. Tako samo jednim povikom vaše dijete iz pozitivnog uskače u negativno okruženje, samo zato što je to normalna reakcija djeteta na ovakvo stanje, jer nisu još dovoljno zreli da se znaju nositi s vikanjem.

Čak i ako stalno vičete, dijete se na to neće naviknuti

Iako se možda čini da dijete uslijed vikanja ostaje kul, zbunjeno, s pogledom u prazno, sjetite se one kemijske reakcije s početka priče. Oni se nisu navikli na vikanje, nego samo na “isključivanje” te su naučili da je vikanje jedan obrazac ponašanja koji im je samo naoko postao “normalan”. Ali nikada do kraja normalan, piše Index.hr.

Vikanjem ne postajete autoritet 

Ima roditelja koji se trude vikati manje, ali u nekom trenutku vjerojatno pomisle “kako će dijete znati da vam je prekipjelo, da morate slušati samo njega, ako ne viknete?”

Rješenje postoji i puno je blaže od vikanja, a zove se – humor. Njime i dalje možete ostaviti dojam da se vaš autoritet ne smije propitivati, ali s malom dozom humora, vaše će dijete biti puno spremnije približiti vam se, poslušati vas i uvažiti što ste im rekli. S osmijehom, s puno ljubavi i puno kemijskih reakcija koje će im reći “sve je u redu”. 

Kada je jedino okej urlati

Kada djetetu prijeti opasnost. Tada će dijete automatski povezati povik s rizikom i stati na vrijeme – da ne podleti pod auto, da se ne penje stepenicu više, da pripazi na teren po kojem hoda, da se ne tuče s prijateljem …

Tada će povik imati smisla. Tada i jedino tada.

(TIP)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.