‘Ako bi meni doša’ neki potencijalni zet, a nema Mercedes, ne bi ga pustio u kuću!’ Što se krije iza najveće strasti stanovnika dalmatinskog gradića?

07.08.2017 08:25
oldtimer_imotski33-020817
 

Evo, ja imam tri kćeri i sina, i svi voze Mercedes 115. I sad, ako bi meni doša neki potencijalni zet, a nema Mercedes, ne bi ga ni pustio u kuću. Šta će mi? Ako kaže da je Mercedes skup, ja bi mu reka: “Pusti ti ekonomiju”…

Tako je okupljenoj novinarskoj družini u srijedu prijepodne pripovijedao Ivan Topić Nota, korpulentni 52-godišnji predsjednik oldtajmer kluba Imotski, dok smo se u središtu tog dalmatinskog gradića, na štekatu kafića nedaleko crkve sv. Frane, znojili na plus četrdeset.

Usprkos žezi, ulice su pune ljudi: slavi se Dan grada Imotskog, blagdan gradske zaštitnice Gospe od Anđela i 300. godišnjica oslobođenja Imotske krajine od turskog zuluma. U tom svečanom povodu u grad je došla i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, a njoj u čast Topićev je klub organizirao smotru Mercedesovih oldtajmera. Odnosno, kako stoji na Facebook stranici kluba – “izložbu starodobnih Mercedes-Benz vozila”.

Imotski je poznat po svojim Mercedesima. Još u doba Jugoslavije pisalo se i govorilo o neshvatljivoj strasti koju žitelji Imotske krajine genetski gaje baš za ovaj švapski automobil. Urbane legende uzdizale su Imotski kao svjetskog rekordera po broju Mercedesa u odnosu na broj stanovnika.

Neki smatraju da sklonost Imoćana prema Mercedesima proizlazi iz njihove urođene prepotencije. Drugi, pak, brojnost “mečki” diljem Imotske krajine tumače kao dokaz poduzetničkoga gena i propulzivnog kapitalističkog duha koji krasi ove krajeve. Zli jezici, opet, mrmljaju da se tu uglavnom voze polovni modeli Mercedesa, od kojih većina jedva vrijedi dvije tisuće eura.

U pokušaju da raspetljamo tu tajnu, obratili smo se predsjedniku oldtajmer kluba Imotski. Građevinski poduzetnik iz Vinjana Ivan Topić Nota tu odgovornu dužnost obnaša još od osnivanja kluba prije tri godine. Taj zaljub­ljenik u automobile, za kojeg nam rekoše da “zna broj šasije svakog auta u Imotskom”, dočekao nas je srdačno i spremno podnio izvještaj o maloprijašnjem posjetu Najdraže Gošće: Predsjednica je, veli, “vidila svako auto, slikala se i pitala za tehničke detalje”.

Potom doznajemo da oldtajmer klub Imotski broji 182 člana. – Dva su uvjeta za učlanjenje u klub – tumači nam Topić. – Prvo, da imaš auto starije od trideset godina. I drugo, da platiš dvista kuna članarine.

– Mora li auto biti baš Mercedes?

– Ne mora, ali je poželjno – kaže predsjednik, ističući da klub ima više Mercedesa nego članova. – Evo, samo ja imam dvanaest komada: sve Mercedesi, sve oldtajmeri.

Imotski, 020817. Izlozba vozila marke Mercedes Imocana iz Hrvatske i svijeta. Foto: Branimir Boban / CROPIX

Branimir Boban / HANZA MEDIA

Radica Kelava objasnila nam je kako je svom mužu Mili još 1983. kupila crveni kabriolet Mercedes 500 SL za nagodbu: – Puno je pio, i ja mu kažem: “Nemoj pit, kupiću ti kabrija.” I on me posluša

Od sugovornika doznajemo da je najstariji automobil u Imotskom jedno argentinsko vozilo “Willis” iz 1917. godine, čiji je vlasnik lokalni svećenik don Ivan Turić.

– On nam je i predsjednik Časnog suda – kaže Topić.

– Kakvog Časnog suda? – čudimo se mi.

– A slušaj, ako neko ne pazi na auto, ako maltretira auto ili ga recimo nije opra, onda Časni sud mora reagirat – veli on.

Dodaje i kako se moralnim prekršajem smatra i slučaj da član kluba svojim oldtajmerom taksira ili ljudima naplati vožnju.

– Nas često zovu na fešte, naročito se mladenci vole provozat u oldtajmeru. Nema problema, može. Ali ne smiš naplatit – kaže Topić, napominjući da je kodeks ponašanja za članove kluba prilično strog te zahvaća i šire obrasce društvenog ponašanja, ne samo one vezane uz automobilske teme.

– Na primjer, muškarac ne može pit kapučino ili reć “ćao”, Božesačuvaj. To je za slabiće, razumiš – upućuje nas.

Kuda ide ovaj svijet…

S druge strane, čini se kako pravila ponašanja u određenim segmentima i nisu toliko kruta koliko izgleda na prvi pogled. Dapače, u nekim detaljima kodeks je vrlo fleksibilan.

– Maloprije se jedan naš hvali novinarima kako je u onom svom Mercedesu vozio Tita i Jovanku – prepričava nam Topić, i dodaje: – A auto mu 1983. godište.

– Pa kako je u njemu vozio Tita, ako je Tito umro 1980? – pitamo.

– U klubu je dozvoljeno laganje – kaže predsjednik kluba.

Prema njegovim riječima, u Imotskom danas ima između 300 i 400 Mercedesa koji još uvijek voze, a najstariji model je “M-180” iz 1949. godine, u vlasništvu kolekcionara Jakše Vranješa, koji u Kaštelima drži servis baš za oldtajmere. Upravo je u taj njegov 68-godišnji automobil nekoliko minuta ranije oduševljeno sjela i predsjednica države, pozirajući brojnim fotoreporterima.

Većina tih današnjih imotskih Mercedesa potječe iz 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je mnoštvo Imoćana gastarbajterski radilo u Njemačkoj, i kada je vladalo nepisano pravilo da se iz Njemačke ne možeš pojaviti bez Mercedesa.

– Gastarbajteri su donili prve Mercedese – potvrđuje Topić. – To je bio dokaz životnog uspjeha: ko dođe s Mercedesom, odma ima prvi red u crkvi, zovu ga na ručak…

– A ako dođe s nekim drugim vozilom?

– Uuu, loše, odma se skupljaju pare za njega. Znači da nije uspio gori u Njemačkoj, pa mu moraš pomoć.

Tako je to izgledalo nekad, dok je automobilski Bog hodao zemljom. A danas, priča nam Topić s mješavinom tuge, ogorčenja i prezira, danas mladi žitelji Imotske krajine preferiraju neke druge tipove automobila. Čelnik Oldtimer kluba nam tako, s prezirnom grimasom na licu, kazuje da po gradskim ulicama sve češće vidi nekakve “BMW 30” i razne “Volkswagenove” varijante, rezignirano vrteći glavom kao da želi reći: “Bože dragi, kuda ide ovaj svijet.”

Imotski, 020817. Izlozba vozila marke Mercedes Imocana iz Hrvatske i svijeta. Foto: Branimir Boban / CROPIX

Branimir Boban / HANZA MEDIA

Ivan Topić Nota, predsjednik Oldtimer kluba Imotski, uz najstariji izloženi model M-180 iz 1949., u vlasništvu kolekcionara Jakše Vranješa. Upravo je u taj njegov auto malo prije oduševljeno sjela i predsjednica države

 Da ga oraspoložimo, vraćamo priču na njega osobno i njegov prvi Mercedes: koji je model to bio, kad ga je točno kupio, koliko je platio i kako je to sve izgledalo?

– Ima sam 17 godina, znači to je bilo 1982. godine. Sićam se…

– Oprostite – prekidamo ga – jeste li tada imali vozačku dozvolu?

– Ne – rezolutno veli predsjednik kluba. – To ti je bio onaj “M-110”, zvani “repaš”. Sićam se, nije tija upalit, pa smo ga gurali. Braća i ja smo kopali za njega, kukuruz i ostalo, i mogu ti reć da nije bio skup, ka danas petsto maraka.

– Jeste li išli u Njemačku po njega? – zanima nas.

– Kupili smo ga u selu, od susida – objašnjava Topić. – A ja sam bio najjači u kući, pa sam ga najviše i vozio. Još je živ.

Potom je budući predsjednik Oldtimer kluba Imotski i sâm otišao u Njemačku, gdje je radio dvadeset godina. Od njegovih 12 Mercedesovih oldtajmera, najstariji je 1967. godište te je navršio jubilarnih pola stoljeća. Posjeduje i Vespu iz 1947. godine.

Iznosimo pretpostavku da ga održavanje tuceta oldtajmera, čak i ako ne računamo tu 70-godišnju mladicu od Vespe, sigurno košta malo bogatstvo. No Topić nas razuvjerava:

– Oldtajmer se pokazao kao najbolja investicija – kaže.

– Kako to?

Vidjevši da ima posla s automobilskim nevježom, predsjednik Oldtimer kluba Imotski blago uzdahne:

– Kupiš staro auto za iljadu eura, uložiš u njega još tri iljade i moš ga odma prodat za osam iljada. Razumiš?

Pitamo ga potom je li ikad u životu vozio išta drugo osim Mercedesa.

– Nisam, bogami – reče, te se zagleda onako, u daljinu.

Bila je to jedina situacija u cijelom razgovoru u kojoj smo predsjednika Oldtimer kluba Imotski vidjeli zamišljenog.

– Vidiš, nisam nikad o tome razmišlja – reče naposljetku.

Iskamo ga konačno da nam otkrije razlog tolike vezanosti Imoćana za Mercedes: što taj vražji auto ima, a drugi nemaju?

– Pazi, kad ja dam kćeri Mercedes, ja znam da me neće nazvat i reć: “Ćaća, ostala sam na cesti.”

– Kako znate?

– Znam. Zato šta je to Mercedes. Ako ti se neki dio i pokvari, šta je rijetko i nikada, ti ćeš to znat tri godine ranije. On će tebe tri godine unaprid po nekom zvuku upozorit na taj dio. Nijemci imaju šest milijuna inžinjera, to su najvridniji ljudi na svitu. Bolje polovan Mercedes nego nova Škoda.

– Manje se kvari? – provjeravamo.

– Ne kvari se nikako – veli Topić.

Napokon otvaramo sve karte pred predsjednikom Oldtimer kluba Imotski. Kažemo mu kako je još u bivšoj Jugoslaviji kolala fama da Imoćani Mercedese biraju najviše zbog vlastite bahatosti.

– Bahati? A je malo. A štaš? – kaže on mirno.

Imotski, 020817. Izlozba vozila marke Mercedes Imocana iz Hrvatske i svijeta. Foto: Branimir Boban / CROPIX

Branimir Boban / HANZA MEDIA

Među izložene aute uklopio se i ovaj Rolls-Royce s istaknutim Mercedesovim znakom

Drveni Mercedes

Nametnulo nam se pitanje znade li naš sugovornik možda koje modele automobila voze predstavnici lokalne vlasti u Imotskom. Pitanje se pokazuje sasvim izlišnim:

– Mercedes, bogati. S klasa – informira nas.

Ostajemo i dalje u prošlosti: Topić nam izlaže povijesnu kronologiju “tajne veze” između Imoćana i Mercedesa. Prvi Mercedes u gradu pojavio se još 1924., a došao je iz Belgije, dovezao ga je naš čovjek koji je radio u toj zemlji.

– To je bila i prva vozačka dozvola u gradu – priča Topić, te zaneseno opisuje izgled tog Mercedesovog prvijenca u Imotskom. – To je bio drveni Mercedes, koji je u međuvremenu nestao, ali su ostale fotografije. Sve mi to čuvamo za muzej.

– Kakav muzej?

– Sad otvaramo Muzej Mercedesa u Imotskom – kaže predsjednik Oldtimer kluba. – Biće i spomenik, veliki znak Mercedesa.

Pozdravljamo se s predsjednikom Oldtimer kluba i odlazimo među izložene Mercedesove modele, koji blistaju na vrelom suncu. Ima ih četrdesetak: “repaši”, “okaši, “pagode”, “pontoni”…

Među brojnim muškarcima koji se motaju oko vozila, na suvozačkom sjedištu crvenog Mercedesova kabrioleta, model “500 SL”, vidimo jednu gospođu: Radica Kelava se zove, rodom je iz Širokog Brijega, a muž Mile je iz Livna. Iz mnoštva nam sa strahopoštovanjem šapću da su takav model Mercedesa u bivšoj Jugoslaviji vozili samo slavna pjevačica Lepa Brena i slavni tenisač Nikola Pilić. Netko domeće da je Mercedes koji gledamo Mili kupila upravo Radica.

– Puno je pio – objašnjava nam gospođa Radica pokazujući na muža, koji s druge strane automobila razgovara s nekim. – Puno je pio, i ja mu kažem: “Nemoj pit, kupiću ti kabrija.” I on me posluša.

Nije na prodaju

Bilo je to 1983. godine, a kabriolet je tada bio nov, taman izašao iz tvornice. Gospođa Radica platila ga je, kaže, 119 tisuća tadašnjih njemačkih maraka.

– Imamo mi drugi Mercedes za svaki dan, ovaj je za izložbe – smije se žena, napominjući da i ona posjeduje vozačku dozvolu, ali vož­nju ipak prepušta suprugu Mili. Prepričava nam kako ovaj njezin dar mužu iz 1983. svuda, gdje god se s njim pojave, izaziva veliku pozornost. Sad im je čovjek iz Vakufa nudio za njega 60.000 eura.

– Ali nema prodaje – kaže gospođa Radica. – Ima pokoljenja iza nas, pa neka ga vozaju.

Uto je i gospodin Mile shvatio da mu supruga razgovara s novinarima, pa se priključio:

– Šta nju slušate, laže sigurno. Šta vam je rekla? – pita.

– Da ste puno pili, pa da vam je kupila ovaj auto kad ste joj obećali da ćete prestati.

– A je, istina je sve što je rekla – potvrđuje suprug.

Dodaje da mu je to “sedmi Mercedes u životu” i da ga “jednostavno voli”, iako na sto kilometara troši čak 25 litara benzina.

Tek nešto manje, oko 20 litara, troši obližnji Rolls-Royce” iz 1975. godine, koji se vješto uklopio među izložene Mercedese: na pročelju vozila stoji velika prepoznatljiva oznaka Mercedesa, koju je vlasnik dr. Ivo Božiković postavio samo za ovu priliku.

– To je njega sram šta vozi tu kantu umisto Mercedesa, pa se oće prošvercat među nas – poučava me predsjednik Oldtimer kluba Ivan Topić, koji se odnekud opet stvorio.

– Ovaj je kupljen u Zagrebu. A imam još jednoga iz 1979., američkog – tumači nam dr. Božiković, koji je dugo živio i radio u Torontu, a u karijeri je, kaže, vozio i Jaguara i Porsche.

Ipak, njegova je ljubav Rolls-Royce. Na njemu mijenja samo potrošnu robu poput gumica i svjećica, a motor je, veli, dizajniran da prijeđe milijun kilometara.

– U našim papirima piše da ima više od 6000 kubika. A u originalnoj britanskoj knjižici vozila, u rubrici od kubika, piše “enough”, šta znači “dovoljno”. Znači, Englezi nisu stavili broj, to su naši tako preveli.

Veliku pozornost na izložbi plijenio je i Mercedesov dvosjed “SL 280” iz 1970., popularna “pagoda”, u kojem je sjedilo dvoje mladih: 25-godišnji Nikola i 19-godišnjaIvana Žužul.

– To mi je od oca auto, sve je original – kaže Nikola, dok nam pokazuje automatski mjenjač i brojač kilometara: 59.500.

U svojih 47 godina postojanja, dakle, ovaj je krepki dvosjed prelazio jedva nešto više od tisuću kilometara godišnje, u čemu vjerojatno i leži tajna njegova mladenačkog izgleda: – Lip je, nizak: kad sidneš, sve ti je taman – ponosno reče Nikola i trijumfalno odjuri u mrtvu žegu imotskog podneva.

(TIP/Izvor: Jutarnji.hr/Foto: Branimir Boban / HANZA MEDIA)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.