Izudin Kešetović: Političko stanje aktuelnog sistema je na nultoj razini

28.05.2017 16:46
bih-eu-ulazak_03
 

Priča o novim javnim politikama u BiH dolazi kao eho dešavanja u okruženju. Nešto slično kao predkriznom stanju i ratu s početka 90- tih godina.  Stanovništvo  svjesno stanja očito nema snage za promjene. Političko stanje  i stanje političkih subjekata  akktuelnog političkog sistema je na nultoj razini. Ekonomsko stanje je također na  stopama rasta koja su na razini raspona 1-2%  godišnje. Gubitak radno sposobnog stanovništva se predstavlja kao rast zaposlenosti prema riječima prvih ljudi  vlada (državne, entitetskih i kantonalnih).

Nada u novi početak uvijek postoji. Nadati je se da će isti, početak, prije dok ne doživimo još gori pad. Nada u dno je iluzija onih koji isčekuju kraj. Ono (dno)  ne postoji.  On  (dno) se završava i počinje sa novim početkom.

Nakon pročitenih tektova  profesora Vjekoslava Domljana, portal  Buka, i profesora  Ive Bićanića, tjednik Globus, ostaje gorka istina. Prva od profesora Domljana, koji je od skoro na čelu Ekonomskog savjeta Vlade FBiH, a glasi ‘Avenija i tri čikme’ i profesora sa Zagrebačkog Sveučilišta ‘Zašto se treba veseliti nestanku Todorićevog carstva’.

Nakon ‘dijagnosticiranja’ stanja u BiH od strane izvršne vlasti koja se  ‘predstavlja  kao Vlada BiH’ očito da stoji konstatacija prof. Domljana da ‘Optimum cjeline (optimum etničkih skupina) ne može biti optimum cjeline ( optimum BiH)’.  Profesor Domjan to naziva igrom nulte stope, dok prof. Bićanić za prilike u susjednoj Hrvatskoj naziva početkom čišćenja Augijine štale i novi početak.

Ono što zaokupljuje posebnu pažnju svake ozbiljnije ekonomske analize  je pitanje da li postoji svijest o nužnosti  novih javnih politika.

Odgovor bi mogao biti dvostan u smislu da ukazuje na potrebu i želju.

Očito ove dvije stvari su u suprotnosti.

Teško finansijsko stanje koje prijeti bankrotstvu po pravilu ne iznuđuje uvijek pravo rješenje. U slučaju bankrotsva  ključnu ulogu igraju banke. Banke su te koje kreiraju kredite, odnosno novac. To je tzv. sekundarni novac  koji je nastao na osnovu depozitne strukture banka tj. njihove pasive. Ključna pozicija banaka je pasiva. Banka se štiti zalozima (hipotekama) ili garancijama (jemstvima). Time osigurava kredit u slučajevima  rizičnog plasmana. To je jedina brana od bilo kakvog oblika koji se naziva asimetrijom poslovnih odluka ili pak moralnog hazarda. Najbolji primjer je slučaj ruske Sberbanke koja traži garanciju / jemstva  države Hrvatske. Nešto slično je i sa kreditnim zaduženjima koja se garantuju prioritetom izvršenja budžeta BiH (dug prema MMF) ili akcizama na energente (kredit za autoceste).  Najveća garancija za izvršenje obaveza je narod, odnosno stanovništvo u ulozi poreskih obveznika. Tako je bilo i u slučaju dugova Grčke i otplate koja je garantovana državnom imovinom i dohocima poreskih obveznika.

Potreba  za novim politikama izazvana željom da se stanje mijenja ima svoje ograničenje u političkom sistemu.  S toga su  ‘tri čikme’  ili ‘tri slijepe ulice etno skupina’ brana za promjenama. Gubitak političke moći dovodi do ukidanja silnih privilegija koja proističu iz kvazi optimuma  tzv. etničkih skupina koja želi  da zadrži svoj monopol.

Odgovor na hipotetički postavljena  pitanja o potrebi  novih javnih politika u Bosni i Hercegovini  ostaje više kao fenomen nego naučno objašnjena pojava.  Primjeri su brojni. Apsurdi ogromni. Tvrdnja ministra sigurnosti da je šteta samo od jedne prevare, koja se sudski procesuira , iznosi 2 i više milijarde KM i da ona predstavlja  samo par stranica nenapunjenih registratora brojnih prijava  korupcije i kriminala. I prema prof. Domljanu sva logika pada u vodu u spisku neizvršenih poreskih obaveza  koju vode poreske administracije entiteta. Ako tome dodamo stotine i milijarde KM gubitaka u javnim preduzećima i ustanovama, zbir duga, sa i bez unutrašnjeg duga i restitucije, nas diže u sami vrh prezaduženosti.

S toga i priča o novim javnim politikama u BiH dolazi kao eho dešavanja u okruženju. Nešto slično kao predkriznom stanju i ratu s početka 90- tih godina.  Stanovništvo  svjesno stanja očito nema snage za promjene. Političko stanje  i stanje političkih subjekata  akktuelnog političkog sistema je na nultoj razini. Ekonomsko stanje je također na  stopama rasta koja su na razini raspona 1-2%  godišnje. Gubitak radno sposobnog stanovništva se predstavlja kao rast zaposlenosti prema riječima prvih ljudi  vlada (državne, entitetskih i kantonalnih).

Nada u novi početak uvijek postoji. Nadati je se da će isti, početak, prije dok ne doživimo još gori pad. Nada u dno je iluzija onih koji isčekuju kraj. Ono (dno)  ne postoji.  On  (dno) se završava i počinje sa novim početkom.

(TIP/Autor: prof. Izudin Kešetović)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.