Izudin Kešetović: Brend ili kapital na primjeru ‘Agrokor lex speciali?’ ‘

27.05.2017 09:26
539206
 

Nezainteresovanost javnosti u vezi ekonomskih tema najbolje se manifesovala u ‘tarkavicama’ u vezi tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini i dešavanja u našem susjedstvu. Brza reakcija  vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji je bila je ‘iznenađujuća’ ali i donekle ‘očekujuća’.  Država Srbija i Bosna i Hercegovina su po strani iz razumnih razloga jer su bili dio priče koja je dolazila  u širenju  regionalnog tržišta na modelu ex Jugoslavije kada su postojale razvijene (Slovenija, Hrvatska), nerazvijenije i izrazito nerazvijene republike (Srbija, Bosna i Hercegovine, Makedonija, Crna Gora). Taj omjer razvijenosti i nerazvijenosti nakon 25 godina ‘raspada’ se još više produbio. Ove razvijene republike ex Jugoslavije su postale članice Evropske Unije ( Slovenija, Hrvatska), a ostale su dugoj i neizvjesnoj fazi kandidature.

Suština svih ovih procesa je u ekonomskoj sferi. Dubina propadanja ekonomija bivših nerazvijenijih (Srbija)  i izrazito nerazvijenih (Bosna i Hercegovina, Kosovo, Makedonija i Crna Gora)  se ogleda u dohodovnoj snazi stanovništva. Suština je u kupovnoj snazi u uslovima sve razvijenije tržišne ekonomije. Dubina propadanja ovih ekonomija se najbolje vidi na demografskoj slici gdje stanovništvo doživljava  ‘egzodus’ bježanja sa ovog neperspektivnog područja. Naime, godišnje se sa ovih prostora  cijeli gradovi iseljavaju. U Bosni i Hercegovini  je to nastavak demografskih promjena koje su uslijedile tokom i neposredno iza rata 1992- 1995.

Najnovija dešavanja u vezi stanja društava kapitala  u Bosni i Hercegovini koja su povezana sa  najvećom hrvatskom kompanijom ‘Agrokor’  i  neizvjesnosti potraživanja povjerioca  odražavaju i suštinu svih ovih naizgled zamršenih ekonomskih odnosa.

Očito priča koja se predhodnih dana odvija u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine i nosioca najviših funkcija u pozicijama predsjednika Vijeća ministara i BiH i ministara u sektorima finansija i trgovine imaju za cilj da stabilizuju stanje. Najvjerovatnije da nije moguće očekivati neki specijalni ili ‘lex specijalis’ na nivou države Bosne i Hercegovine. Razlog su nadležnosti centralnog nivoa vlasti i ovlasti nižih razina vlasti (entiteta i distrikta). U cjelokupnoj priči sa strane ostaju povjerioci  čiji je zakonskih okvir poslovanja (počev od tržišta kapitala, registra poslovne aktivnosti i stečajnog postupka) u nadležnosti entiteta i distrikta.

I dok se u društvu kapitala ‘Agrokor’ preslaže pasiva bilansa iskazanih u finansijskim izvještajima vezanih društva, cijela priča se  pokušava prenijeti na prostor Bosne i Hercegovine u preuzimanju trgovačkog biznisa očito načetog ‘Konzuma’ od strane ‘Merkatora’. Priča o brendu kompanija postaje koji  se odnosi na potencijalne kupce na bh. tržištu,  nema nekog posebnog značaja. U  srži svih ovih procesa suštinski odnos je između pasive i aktive  društava velikog sistema ‘Agrokor’.  Pasiva je ta koja će odrediti pravac djelovanja a ne brend ili neki drugi kriterij na ovom podijeljenom regionalnom tržištu. Očito svako povlačenje ili dolazak na neko tržište bilo je vezano za očekivanja. Ta očekivanja  u slučaju pokrivanja regionalnog tržišta i igranje uloge regionalnog igrača ,od strane ‘Agrokora“,  su propala. Vjerovatno i ranija akvizicija na liniji ‘Agrokor’ – ‘Merkator’  na ovom  odnosu doživjela je  propast.  Dubina raskola između aktive i pasive u ovim trgovačkim lancima će pokazati suštinu problema. Jedini nadomjestak velikoj razlici između utržive aktive društva kapitala ‘Agrokora’ i njegove pasive (svih obaveza) je u bankarskom kapitalu. U stvari ključnu ulogu u svim ovim procesima  igra bankarski kapital. Bankarski kapital je taj koji će presuditi. Povjerioci  su oni koji su najviše izloženi rizicima. U slučaju Bosne i Hercegovine to su  brojni dobavljači  ili proizvođači koji su bili vezani sa kompanijama iz sistema ‘Agrokor’. Njihova očekivanja su vezana  za naplatu potraživanja  i mogućnost prodaje.

Dubina ekonomske krize koja se u posljednih godina pokušava prekriti famoznim  očekivanim stopama rasta DBP, stope zaposlenosti ili proizvodnje, za nosioce vlasti i u ovom slučaju ništa ne znači. Svoju nemoć  pokazuju u odsustvu ekonomske politike koja bi stabilizovala  tržište kapitala,  tržište roba trćište radne snage. Sve dok je tako  imaćemo isti odnos onih koji unose ‘nered’ na domaće tržište. U suštini ovdje se radi o neuređenom tržištu koje se pokušava prikriti. Posljedice ovoga je u stalnom siromašenju i odsustvu perspektivnosti. Gubitak kapitala domaćih kompanija u Bosni i Hercegovini je najveći udar. Taj proces se dugo osjeća. Pad dohodaka ili tzv. siromaštvo stanovništva se polako osjeća i sve više ispoljava. Jedini ‘mehlem’ bh. ekonomiji dolazi iz doznaka građana u inostranstvu i efekata sive ekonomije.  Svi pokazatelji koji ukazuju da preko 3,5 milijarde KM dolazi u formalnim doznakama  građana iz iznostranstva i najmanje 30% DBP iz sive ekonomije, su znak održivosti sistema. Ako se tome doda obim zadućenosti grđana  kod banaka od oko 3 milijarde KM, onda se može stvoriti kupovna snaga od oko 10 milijardi KM koja održava ovakav neproizvodan i neproduktivan sistem.

Priča oko trgovačkih društava tipa preuzimanja  ‘Merkator’ je jedna obična zabluda  koja i kod samog donosioca odluke nema utemeljenje. Za građane i nosioce vlasti u Bosni i Hercegovini to nema nikakvog značaja. Jedina prava sistemska stvar koja vlast može poduzeti je pokretanje programiranih stečajeva kako bi se zaštitili domaći povjerioci  i  brojna radna mjesta zaposlenih u sektoru privrede. Na nosiocima vlasti Bosne i Hercegovine ostaje da procjene situaciju i donesu odluke.  Građanima Bosne i Hercegovine i u ovom slučaju ostaje da čekaju ishod neizvjesnih događaja. Na kraju raskol između pasive i aktive neko će morati da plati. Taj račun se sprema  i uskoro će  biti ispostavljen.

Za sada je očito da će banke biti u najboljem položaju. Ostalim kako bude.  Imovina  koja ostaje očito neće biti dostatna za pasivu  (obaveze). Pasiva (obaveze)  su te koje se plaćaju ili se knjiiže kao gubitak kapitala. U stvari i gubitak je u stvari gubitak kapitala. Kapital je ono što je najvrednije. U ovom slučaju imovina je veoma upitna ili sumnjiva. Čak i kod banka koja se vodi kao kredit  koji se može potisnuti u grupu kontamirane (nenaplatibve) aktive i za koje će se rezervisati kamate koje će se preliti preko visokih kamata stanovništvu i privredi. U krajnjem slučaju svi će naplatiti gubitak. Na stanovništvu je samo da to plate ili putem c ijena ili poreza. S toga aktuelna vlast pokazuje „veliku brigu „ jer se pokušava zadužiti, preko banka ili međunarodnih kreditnih zaduženja, podizanjem poreskih opterećenja i prodajom državnog kapitala ili imovine. Na kraju će se aktiva i pasiva izravnati ili uravnotežiti. Teret duga će pasti na pleća svih građana, siromaštvu većine i bogatstvu malog broja priviligovanih.

(TIP/Autor: prof. Izudin Kešetović)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.