Začarani krug kriminala u BiH: Bez šanse da dobiju posao po odsluženju kazne, broj povratnika u zatvore sve je veći

10.05.2017 09:03
Sequence-01.Still004
 

/Fotoo: N1U dvadesetima je počeo konzumirati droge i tada je ponovo došao u sukob sa zakonom. Na izdržavanju zatvorske kazne ukupno je bio 6 puta, svaki put zbog krađe. Danas je na pragu četrdesetih i već šest godina nije počinio nijedno krivično djelo. Odluku da promijeni svoj način života i otrgne se iz kriminalnog miljea donio je sam. To, međutim, nikako ne bi bilo moguće bez zaposlenja. Igor je, srećom, pronašao posao kao pomoćni radnik u trgovini voća i povrća, piše Buka.

Igorova priča, nažalost, usamljen je slučaj uspješne resocijalizacije nakon odslužene zatvorske kazne. Ono što je zajedničko svim bivšim osuđenicima jeste da po izlasku imaju status nezaposlenih lica. Samom pravosnažnošću presude, prekida se radni odnos, ukoliko su ga imali. Mali broj onih koji su prije presude bili zaposleni, po dogovoru sa svojim poslodavcem, nastavljaju raditi u istim firmama, jedan broj ih odlazi u inostranstvo, a najveći dio ih ostaje ovdje, u nadi da će se zaposliti i nastaviti „normalno“ živjeti. Obzirom da kod nas ne postoji program koji bi se bavio rehabilitacijom zatvorenika nakon izdržavanja zatvorske kazne, ovi ljudi su većinom prepušteni sami sebi. Stigmatizirani zbog svoje problematične prošlosti, teško dobijaju drugu šansu u pogledu zaposlenja, ali i uopšte u smislu uspostavljanja društvenih odnosa u zajednici u kojoj žive. U nemogućnosti da zarade za život i ostvare zadovoljavajuće odnose sa svojom bližom okolinom,  prisiljeni su da se vrate starom načinu života.

„Takva lica su etiketirana od svoje lokalne zajednice, a često i od najbližih članova porodice. Zbog predrasuda i patrijahalnog načina odgoja još uvijek se takvi ljudi posmatraju kao osobe koje su nepopravljive i koje štete  ugledu porodice i društva uopšte. Zbog trenutne društveno-ekonomske situacije takve osobe teško dobijaju drugu šansu, što kod njih izaziva gubitak samopouzdanja i vjere da se mogu promijeniti i vratiti u normalne životne tokove. Takav odnos društva prema njima ponovo ih gura jednom nogom u kriminalne radnje, pa je i broj povratnika u zatvore sve veći“, kaže za Buku doktor pedagoških nauka Nebojša Macanović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci koji se u svom radu najviše bavi devijantnim pojavama u društvu, bivšim zatvorenicima, ovisnicima i uopšte ljudima koje društvo tretira kao drugorazredne.

Kada je u pitanju zapošljavanje ove populacije, što je preduslov za uspostavljanje normalnog života, Macanović kaže da sama činjenica da poslodavci traže potvrdu o nekažnjavanju prilikom prijema u radni odnos stavlja u podređen položaj ovu marginalnu grupu. „Pojedinci uspiju pronaći posao jedino kada je u pitanju povremeni teži fizički posao, a često su takvi poslovi neprijavljeni. Mlađi zatvorenici često nakon izdržavanja kazne rade kao obezbjeđenje u noćnim klubovima, a rijetki su oni koji izuče neki zanat u toku izdržavanja zatvorske kazne i time se bave nakon izlaska iz zatvora, jer oni nemaju razvijene radne navike i nisu zainteresovani da nešto i nauče dok su u zatvoru.“

On dodaje da trenutno ne postoje programi koji bi se bavili rehabilitacijom zatvorenika nakon izdržavanja zatvorske kazne, niti postpenalni tretman, koji je normalna pojava u svijetu i predstavlja jedan vid pomoći u integraciji u društvenu sredinu nakon izlaska iz zatvora.

Jedina institucija koja pruža kakvu-takvu podršku ovoj populaciji jeste Centar za socijalni rad. U većini slučajeva, bivša osuđena lica su u lošoj materijalnoj situaciji, zbog čega ostvare pravo na jednokratnu novčanu pomoć. Što se tiče ostalih vidova podrške u okviru “postpenalne zaštite”, iz Centra za socijalni rad kažu da se lica koja su izdržavala kaznu zatvora rijetko zadržavaju u Centru, u pogledu neke dugotrajne i kontinuirane podrške, čak i kada im je takva podrška potrebna. „Snažna motivacija im je materijalna pomoć, nakon koje najčešće odustaju od daljnje saradnje. Povratnih informacija o kvalitetu njihovog daljnjeg funkcionisanja, nemamo.“

Do prije nekoliko godina, Centar je imao saradnju sa privatnom firmom koja se bavila proizvodnjom briketa, a koja je, u stalnoj potrazi sa radnicima, bez predrasuda, zapošljavala i ovu populaciju. „Ova mogućnost je predstavljala značajnu olakšicu i svojevrsnu sigurnost za lica otpuštena iz zatvora, posebno u slučajevima dugotrajnih kazni i loše materijane situacije“, kažu iz Centra.

Obzirom na lošu ekonomsku situaciju u društvu i ogroman broj nezaposlenih, resocijalizacija osoba sa kriminalnom prošlošću i rješavanje njihovog statusa po izlasku iz zatvora nije ni na čijoj listi prioriteta. Evidentno je i  da u svakodnevnoj borbi za egzistenciju i obični ljudi imaju sve manje razumijevanja za one koji su se jednom našli sa one strane zakona. Ipak, Igorova priča sa početka teksta primjer je da može i drugačije. Igoru je pružena druga šansa u vidu zaposlenja i on ju je prihvatio, piše Buka.

(TIP/Foto: N1)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.