Enver Kazaz: Tuzlanski univerzitetski otpor

15.03.2017 07:30
790x450raul-lemesof
 

I dok Bego Gutić satanizira i prijeti, ucjenjuje i ljaga, ostatak akademske zajednice šuti na očigledan progon pomenutih profesora i profesorica, spreman da se još jednom povinuje moćnicima i da se dodvori kolegama koji su blizu Bakirovog političkog prijestolja…

Tuzlanski univerzitet prvi se u BiH, kako su se voljeli hvaliti njegovi rektori i drugi univerzitetski moćnici, reformirao po pravilima Bolonjskog procesa. A radi se o tome da je u ovdašnjoj univerzitetskoj i društvenoj praksi Bolonjski proces shvaćen kao centralizacija univerziteta i samim tim davanje što veće količine akademske i s njom tijesno skopčane političke moći rektoru i njegovom upravljačkom timu. I dok je u drugim evropskim zemljama trajala epistemološka kritika Bolonjskog procesa koji rezultira proizvodnjom stručnog i ukidanjem naučnog znanja, u BiH su zagovornici Bolonjske reforme, u pravilu bliski vlastodržačkom nacionalističkom aparatu, tu reformu izdigli na razinu nedodirljive ideološke naracije i pretvorili je u veliki politički mit o uspjesima akademske zajednice. Rezultat takve reforme je destrukcija visokog obrazovanja u BiH, inflacija diploma, komercijalizacija visokog školstva, te njegova izravna ideologizacija i politizacija.

U toj nakaradnoj reformi stvorena je nova klasa akademičara i akademičarki koja se izravno uključila u nacionalistički ideološki aparat i namjesto nauke na univerzitet unijela nacionalističke interpretacije društva, povijesti, kulture, da bi na koncu klerikalizirala visoko obrazovanje. Na tuzlanskom univerzitetu, za one koji nisu dovoljno upućeni u tamošnje prilike, otpor takvoj Bolonjskoj reformi bio je izuzetno jak, ali on nije mogao zaustaviti unutarnju destrukciju akademskog polja. Tu destrukciju su izvršili ponajprije i ponajviše sami profesori, članovi nacionalističkih političkih partija, prikrivajući pri tom svoje mediokritetstvo parolama o ljubavi prema naciji i nacionalnoj žrtvi u proteklom ratu. Niz je takvih profesora bez akademske težine, a u posljednje vrijeme nova akademska zvijezda tog tipa je Mirsad Kunić, koji je zaslužio mjesto ministra za nauku i druge stvarčice u onoj vladi koja je nakon protesta iz 2014. bila proglašena ekspertskom, a koju je preko takvih ministara kontrolirao Bakir Izetbegović i njegova SDA. I dok su Kunić i profesori njegovog provincijskog kalibra privilegirani na tuzlanskom univerzitetu, prave, ozbiljne naučnike i vrsne profesore sa svjetskim referencama, kakvi su npr. Vedad Pašić i Zlatan Begić, progoni upravo Kunićeva i Izetbegovićeva SDA kamarila.

Kriva za slom visokog obrazovanja u zemlji, ta kamarila manirom provincijskih diktatora odlučuje o akademskom životu i smrti, smišljajući najpoganije intrige, otvoreno lažući i podvaljujući. Tako je vlastodržac, izvjesni Bego Gutić, premijer Tuzlanskog kantona, izravno optužio Vedada Pašića da je vrijeđao bošnjačke žrtve proteklog rata. Cilj takve podle intrige je da se Pašić smijeni s mjesta dekana, te izvrgne javnom ruglu. A Pašić je vrhunski profesor, s doktoratom iz Velike Britanije i svjetskim znanstvenim referencama. Slične reference ima i Zlatan Begić. Njihova mana je jedino u tome što u društvu djeluju kao ljevičari i na različite načine prakticiraju društveni angažman. Kunića politička moć ohrabruje da bude zagovornikom bakirluka kao ideologije i politike, a Pašiću i Begiću zabranjuje ispoljavati izvan univerziteta bilo kakvu lijevu ideologiju. Niko pri tom ne može osporiti naučnost Pašića i Begića, ali se zato njih može zastrašivati, ljagati, optuživati za nacionalnu izdaju i sl. Bez problema se može osporiti naučnost raznih kunića koji su se namnožili na bošnjačkim univerzitetima, te na licemjernim selamima i političkim parolama izgradili svoju provincijsku akademsku karijeru.

Takva vrsta ideološke zloupotrebe univerziteta od strane SDA prisutna je od rata na ovamo, a njen zloćudni vrhunac jeste konstrukcija novog oblika bošnjačkog nacionalnog identiteta zasnovanog na arhaizaciji, getoizaciji, fobizaciji, klerikalizaciji i sličnim procesima koji su Bošnjake vratili u predmoderno doba i u konačnici ih pretvorli u vlasništvo političke oligarhije okupljene oko Izetbegovića. Naravno, identičan slučaj je i sa univerzitetima pod kontrolom srpske i hrvatske političke oligarhije, pa se može reći da je na principu spojenih posuda nacionalizam u BiH univerzitete pretvorio u uniZVERitete, a sveučilišta u sveMUČilišta.

Zato se i može reći da je Bolonjski proces kao koncentracija moći u univerzitetski akademski vrh ukinuo mogućnost za izgradnju kritičkog znanja koje bi moglo riješiti sve vrste bosanskohercegovačkih društvenih kriza. Onog trenutka kad je na tuzlanskom univerzitetu to kritičko mišljenje zaprimilo oblike institucionalizacije, Bego Gutić i druga kamarila krenula je da satre profesore Zlatana Begića i Vedada Pašića. No, na udaru nisu samo njih dvojica, već i Amela Begić, te Edin Delić, također profesor na tuzlanskom univerzitetu.

I dok Bego Gutić satanizira i prijeti, ucjenjuje i ljaga, ostatak akademske zajednice šuti na očigledan progon pomenutih profesora i profesorica, spreman da se još jednom povinuje moćnicima i da se dodvori kolegama koji su blizu Bakirovog političkog prijestolja. Iako je ovakvo rušenje i institucionalne i naučne akademske autonomije nezapamćeno u BiH, taj ostatak akademske zajednice, čast rijetkim izuzecima, nije sposoban da brani naučnu slobodu i dostojanstvo, a da o akademskoj solidarnosti i ne govorimo.

Ali, dok se tuzlanski profesori bore protiv političkih moćnika koji organiziraju sastanke sa rektorom i traže da se ovaj ili onaj njihov podobni kadar postavi na određeno mjesto u akademskoj hijerarhiji, sarajevski univerzitet davno je izgubio institucionalnu autonomiju. Na njemu su, zahvaljujući izmjenama zakona, vlastodršci dobili većinu u Upravnom odboru, pa sad mogu haračiti do mile volje. Zato i jest Tuzla mjesto univerzitetskog otpora, a Sarajevo kapitulacije univerziteta pred vlastodržačkim moćnicima.

(TIP/Izvor: Prometej.ba/Autor: Enver Kazaz/Foto: Front Slobode)

 

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

4 komentara na Enver Kazaz: Tuzlanski univerzitetski otpor

  1. haustor

    15. 03. 2017. - 11:07

    Ovaj je jedan ateističko-komunistički-jugonostalgičarski otpad. Hajde što je protiv SDA, ali je i protiv bolonjske reforme koju je svijet naredio da moramo provesti ne SDA, jer naše diplome (predbolonjske) nisu bile priznate nigdje u svijetu. Brani samo one koji su u SDP-u ili DF-u, a drugi profesori koji nisu obojeni nijednom bojom za njega ne postoje niko ne spominje ni onog što je batina dobio, ni rektora već je u fokusu samo Zlatan, pa i onaj Vedad kao i Edin. Meni ovdje ovo nešto ne štima, izgleda da se ovim mažu oči nama smrtnicima da bi se provuklo nešto žešče. Mislim da je ovo djelo SDP i DF kuhinje i njihove predizborne kampanje, a Bego se zalijepio na zamku i on je sad najveći krivac.

    • Mujo prvi

      15. 03. 2017. - 11:27

      Ti si očita neznalica. Jer, da išta znaš prvo ne bi nazvao bolonjskim procesom ovaj cirkus od bolonje na UNTZ. Prof. Kazaz je očito na to mislio. Nego, možda si i sam svoju provincijsku akademsku karijeru stekao licemjernim selamima i političkim parolama, kako reče Kazaz i tu je 100% u pravu. Izuzetci su nažalost rijetki, a Kazaz navodi Pašića, Delić i Begić. Ako ih ima još onda ih ti navedi. U svakom slučaju više je onih kakav je “ekspert” Kunić.

      • haustor

        15. 03. 2017. - 13:18

        Nemam potrebe da se ja pravdam zavšio sa i ja na UNSA kao i supruga od dotičnog, o mojim selamima i ostalom u životu će suditi samo Svevišnji. Braneći samo ovu trojku je očiti pokušaj lijevih partija da preko leđa studenata i njihovih porodica dobiju izbore naručujući tekstove bosanskih dušebrižnika koji znaju samo za svoj džep , a ja sam naveo direktne učesnike tuče kao i “zarobljenog” rektora kao primjer da se nigdje ne spominju iako je ovo sve počelo s njima koliko je javnost upoznata. Zlatan, Vedad i Edin nisu bili tu, a samo se o njima priča.

    • ripper1976

      15. 03. 2017. - 23:40

      Sad ne znam sta je tu na stvari i ne bih se svrstavao ali cinjenice su cinjenice:dakle Nuric je postavljen stranacki broj jedan,broj dva kada je vidio Kukica i Gutica trebo je to demonstrativno prekinuti i prijavit sto nije ucinio.E sad da li tzv ljevica to instrumentalizira,to je vrlo vjerovatno.Begic Amela je upala na pres konferenciju bez da je akreditiran novinar.To je mutno.Da li namjeran ili slucajan proceduralni propust?Ne znam ali je sumbjivo.Bego nije nikad bio zbunjeniji cak se poceo drpat po glavi umjesto da zamoli obezbjedjenje da isprati drugaricu Begic!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.