Ermin Čengić: Prorok iz sindikata

06.01.2017 09:53
radnici_1
 

Vidovita Džemila godinama uspijeva od javnosti sakriti podatak da je jedan od njenih misterioznih saradnika i Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSSBiH). I dok se Vidovita Džemila i saradnici bave slanjem pozitivne energije i proricanjem budućnosti za, tako da kažem, fizička lica, saradnik Bajramović specijalizirao se za pravne subjekte i prirodne pojave. Eto, pred sami kraj 2016. najavio je u intervjuu jednom ovdašnjem dnevnom listu da će “vlast imati vruće proljeće”.

Ljeta 2015. godine, pak, najavio je da će Vlada i poslodavci “imati vruće ljeto”. Kad ne proriče kakva će biti godišnja doba za vlast, prvi sindikalista u FBiH najčešće se bavi prognoziranjem održavanja raznih protesta (“imamo 220.000 članova, slijede protesti i štrajkovi”, rekao je varljivog ljeta 2015) i generalnih štrajkova (jedan je, recimo, predvidio i najavio početkom ove godine). No, nije lako ostvariti karijeru gledanjem u kuglu ili karte. Zna to i sindikalni vođa, jer se njegove projekcije budućnosti, koje gromoglasno odjekuju sa stranica novina i ekrana internetskih portala, tek ponekad ostvare. Kao onomad 2015, kada je ljeto zaista bilo vruće.

Ono što je ipak najbitnije, gledajući iz njegovog ugla, jest da glavni klijenti, oni koje spominje u svakoj svojoj prognozi, nemaju primjedbi. Štaviše, i vlasti i poslodavci imaju puno povjerenje u njegova predviđanja i njihov umirujući efekt na radničku klasu i sindikalni pokret. Za ovu (a i onu prethodnu) vlast imati ovakvog predsjednika sindikata bolje je nego imati na platnoj listi Milana Tarota ili, recimo, Aziru i njene kašike. Jer imaju win-win situaciju: ako Bajramović promaši u projekcijama, protesta i štrajkova nema, a ako pogodi, protesta i štrajkova opet nema.

Otkazi kao na fabričkoj traci  

Osim jednom, ono u februaru 2014. godine, kad su protesti i plenumi rušili jednu kantonalnu vlast za drugom, a ona federalna bila šokirana makar isto koliko i rukovodstvo sindikalnog pokreta. Ali tad Bajramović nije ni virnuo u svoju magičnu protestnu kuglu iz opravdanog razloga: nije imao kad od internih izbora u sindikatu, valjalo je osigurati još jedan mandat. Inače, od čega bi živio? Od honorara za proricanje budućnosti? Anticipirao je sindikalni lider da tu nekog hljeba nema, pa je zato sebi osigurao najmanje tri prosječne plaće, plus još neke crkavice za sastanke sa svojim klijentima, vladom i poslodavcima, u tzv. ekonomsko-socijalnom vijeću, tako da ne mora baš zavisiti od toga hoće li mu u odsudnom momentu kugla zamagliti, a grah proklijati.

Zbog svega navedenog, sindikat koji vodi saradnik Bajramović san je svake vlasti i maštarija svakog bahatog i pohlepnog poslodavca. U godinama kada su se ovaj SSSBiH i njegov pandan u RS-u borili za radnička prava plaće su brutalno kresane, otkazi se dijelili kao na fabričkoj traci, besplatno se prekovremeno radilo do iznemoglosti, firme propadale i kriminalno privatizirane (najviše na štetu zaposlenih), usvajani su jedan za drugim po radnike pogubni zakoni, a protesti i štrajkovi, kao u slučaju krucijalnog Zakona o radu, završavani su tako što bi na sjednici predsjedništva Sindikata zaključili “da su se ljudi na današnjim protestima umorili”. Ili bi se reklo, kao onomad povodom jednog 1. maja, “da radnici nisu zainteresovani za proteste”.

Da, i to je dio briljantnog đavolskog deala koji je sindikalni šef sklopio sa svojim vlastima i svojim poslodavcima: prognozirati da su energetska polja oko gladnih i obespravljenih radnika slaba, da su im aure nekako izgubile farbu i da je njima, zapravo, samo do toga da na miru obilježe Praznik rada negdje roštiljajući u prirodi, bez besmislenih protesta i štrajkova, koji ionako nikad ništa nisu promijenili. U njihovim vizijama – umjesto u prvim redovima pred zgradama vlada i parlamenata, nabijeni na željezne zaštitne ograde i oznojene policijske pancire – sindikalna rukovodstva spremno čekaju svoje članstvo pored malih elektromotora, što ujednačeno okreću mladu, na ražanj nabijenu janjetinu dok potočić žubori…

Skupljanje mrvica

Ali nije (samo) naš sindikalni vođa kriv za dirigiranu apatiju radničke klase. Njegove apaurinske poruke i klijentelistička spremnost da ugodi svakoj vlasti (stranci) i svakom poslodavcu dio su šireg procesa stapanja “prirodnih neprijatelja”. Kako na političkoj sceni imamo odumiranje klasične podjele na lijevo i desno orijentirane te stvaranje amorfne političke mase u procesu koji pojedini politolozi nazivaju “kartelizacija politike”, tako je i sindikalno rukovodstvo kod nas spremno prihvatilo ulogu posmatrača, bolje rečeno, prognozera procesa metamorfoze radnika u klasično roblje, usput se pretvorivši u dio troglavog establišmenta. Onog koji prava 735.000 zvanično zaposlenih interesiraju kao i visina lanjskog snijega na Jahorini ili, recimo, smrtnost građana Bosne i Hercegovine zbog zagađenog zraka. Znači, nikako.

U zemlji u kojoj su političari izgubili svaku vjerodostojnost, a menadžeri koji radnike tretiraju kao potrošni materijal postali kreatori radnog ambijenta i poslovnog okruženja sindikalni pokret – unatoč svakodnevnom gubljenju nekadašnjeg značaja – i dalje je jedini koji ima potencijal da hrabro istupi i beskompromisno se zauzme za eksploatirane i ponižene mase.

Ali, umjesto da prepoznaju tu historijsku priliku i otrgnu se iz davećeg zagrljaja vlasti sindikalni lideri sakupljaju mrvice koje padaju sa stola za kojim vlastodršci driblaju poslodavce, sve uz devizu “umiljato janje dvije majke siše”. Umjesto da shvate da se njihovih prognoza i prijetnji izlaskom na ulice 200.000 ljudi treba bojati svaki političar i svaki bahati tajkun oni će radije nastaviti isporučivati proročanstva koja se ne ispunjavaju, grickajući svoju sindikalnu plaću i žvačući kožicu s prvomajskog pečenja. Umjesto da se ugledaju na život i sudbinu Lecha Walese oni drhte u strahu da će završiti kao Jimmy Hoffa. A najbolje čemu se mogu nadati jest da završe onako kako završavaju loše kopije Vidovite Džemile.

Radnici, sretna vam nova sindikalna 2017. godina!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala TIP.ba.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Ermin Čengić/Foto: Reuters)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.