Nihad Đozić: Odlazak iz BiH; Migracija ili evakuacija?!

12.12.2016 08:01
epa05276317 A picture made available 25 April 2016 shows a Volkswagen Polo loaded with suitcases, a bicylce and several rugs is parked in the Museum of Fine Arts in Leipzig, Germany, 22 April 2016. German-Syrian artist Manaf Halbouni is showcasing a conceptual art exhibition entitled 'Nowhere is home,' featuring two cars converted into living spaces, packed with personal items needed for day-to-day living, symbolizing the artist's inability to feel at home in Germany. Halbouni came up with the artistic adaptation of these cars as a reaction to the rallies of the anti-Islamic 'Patriotic Europeans Against the Islamisation of the West' (Pegida) movement in early 2015. The vehicles will be on display at the museum from 05 April to 26 June 2016.  EPA/JAN WOITAS
 

Ljudi odlaze i prostor se prazni. Vrijeme, u svom prvotnom značenju, više nije prijateljski raspoloženo. Ako je ikad i bilo? Istina, pojedinci pamte svoja bolja vremena i, vjerovatno, u tom grmu leži dokaz da kolektivnog sjećanja nema i ne može biti. To su izmislili kvazipolitičari i pseudohistoričari, zapravo, oni koji, osim “bolje prošlosti”, nemaju ništa drugo ponuditi. U toj situaciji sadašnjost će biti sužena, a budućnost neizvjesna.

Regionalna slika dodatno je pesimistična jer su i događaji u svijetu na granici zaoštrenosti ili vlastite izdržljivosti. Ratovi proizvode nasilno pomjeranje ljudi, a siromaštvo i beznađe ekonomske migracije. Demografija dobija neprirodne oblike i dimenzije. Dok neke gradove pretvaraju u prah i pepeo, dok ih prazne, drugi su prenapučeni. Sela su, tek onako usput, izbrisana s mape i više ne postoje.

Sve smo to vidjeli i u našem ratu. Sve to vidimo i u našem miru. Ljudi pakuju kofere i svoje najbliže i odlaze u neizvjesnost gastarbajterskog života. Riječ koju smo skoro zaboravili ili je, u međuvremenu, poprimila neko drugo značenje. Jer jezik je živa materija, stalno se mijenja i bogati, dok se naš život siromaši i tragično raspolućuje na svoje elementarne sastavnice (materijalne i duhovne), koje odlaze svaka svojim putem.

Raspolovljeni ljudi

Nekako, postajemo raspolovljeni ljudi. I sasvim je nebitno – da li svojom ili nečijom tuđom krivicom. Rezultat je taj na osnovu kojeg se dobijaju ili ne dobijaju bodovi na tabeli… Govorim o “pojedinačnim sportovima” jer “kolektivni”, već odavno, ne donose nikakvu korist pojedincu. On je prepušten sebi i mora se osloniti na vlastite odluke i preuzeti odgovornost za svoj jedini život. Koji brzo izmiče, jer događaji se smjenjuju kao na tekućoj traci, a u suštini se ništa bitno ne mijenja, osim što, negdje u dubini duše, osjećamo da “propadamo i nestajemo” kao ljudi, u materijalnom ili duhovnom smislu. Nije li to zvono na uzbunu – da se mora ustati, da se treba pokrenuti? Prema Zapadu.

Prema Zapadu, kojem dežurni “hejteri” predviđaju najcrnje scenarije. Od raspada Evropske unije do rata s Putinovom Rusijom. Što je, naravno, pretjerano i malo vjerovatno. EU je “najveći i najskuplji” projekt u historiji čovječanstva tako da je svaka špekulacija u tom smjeru posvađana s materijalnom i duhovnom logikom. Za razliku od ostatka svijeta, Zapad  je racionalan i proračunat. Tu nema mjesta improvizaciji. Isto tako, spominjani rat s Rusijom predstavljao bi “rat u vlastitoj kući”. Pametni to ne rade. Samo glupi mogu potpaliti kuću u kojoj žive.

Bosancima i Hercegovcima dosta je rata, ali i mira u kojem ne mogu dostojanstveno raditi i stvarati uvjete za pristojan život. Ko je za to kriv valjda je već svakome jasno, ali ta činjenica neće i ne može zaustaviti “migraciju ili evakuaciju”, kako su duhovito primijetili na jednom bh. radiju (humor nas drži u životu, a samo mi znamo kako nam je).

Ljudi odlaze tamo gdje misle da će im biti bolje. Zasad su to pojedinačne, porodične migracije, ali ako se nastavi ekonomsko propadanje u Bosni i Hercegovini, nije isključena ni evakuacija. Ni nakon 20 godina od kraja rata nisu stvoreni uvjeti za koliko-toliko normalan život jer očigledno politika to ne želi. Ma koliko se zaklinjali u Evropsku uniju i reformsku agendu, njihova je iskrenost upitna.

Spašavaj se ko može

Velika je razlika između formalnog i suštinskog puta jer reforme treba napraviti zbog boljeg života građana, a ne zbog ispunjavanja nekih apstraktnih kriterija ili “zamazivanja očiju” birokratima iz Brisela. Odlazak tolikog broja školovanih, ali i drugih mladih ljudi iz države kojoj opstanak zavisi od njih treba zabrinuti svakog normalnog čovjeka. Svi su oni u najboljoj životnoj dobi. Najkvalitetnije platiše u zdravstvene i penzione fondove, ali i najproduktivniji porezni obveznici.

Danas je u razvijenom svijetu ljudski potencijal najveći resurs, ali ne na način da ga “stimuliraš” da ide iz svoje zemlje i da privatnim doznakama rodbini “puni” državne fondove (to već radi milion Bosanaca i Hercegovaca koji su otišli vani), već da stvoriš društvo jednakih mogućnosti i ambijent u kojem će se svi osjećati komotno i egzistencijalno sigurno.

Osnovno ljudsko pravo jest pravo na rad i zaradu. Paradoks je da oni koji odlaze “trbuhom za kruhom” mogu to ostvariti u tuđoj državi, a u svojoj ne mogu. Iz razloga što tu vladaju otuđeni centri političke moći, korupcija, klijentelističke grupe, nacionalizam, a pravo i pravda nisu isto. Ako to političari nisu sposobni razriješiti, pošteno bi bilo da svoja mjesta ustupe nekim drugima.

U suprotnom, ostat će sami u državi jer se sprema evakuacija. Spašavaj se ko može.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Nihad Đozić/Foto: APA)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.