Video/Intervju/prof. dr. Zijah Rifatbegović, načelnik klinike za hirurgiju UKC Tuzla: “Zatrpavanje zdravih organa luskuz je koji mi sebi ne smijemo dozvoliti!”

17.03.2016 09:45
 

Gost emisije INTERVIEW20 u programu BHT1  bio je prof. dr. Zijah Rifatbegović, načelnik klinike za hirurgiju UKC Tuzla. U otvorenom razgovoru sa urednicom Sanelom Prašović Gadžo prof. dr. Rifatbegović na samom početku emisije govorio je o tome kako je sve počelo kada je riječo transplataciji organa u Tuzli:

 „Tuzla je jedini regionalni i državni centar koji se bavi savremenom transplatacionom medicinom odnosno gootovo svim transplatacionim procedurama. Sigurno da biti lider i biti prvi u BiH nije jednostavno, lahko ga je osvojiti ali treba ga i održati i svojim radom pokazati da smo mi dosljedni toj visini zadatka. Tuzla je to počela 1999. godine u saradnji sa AKH bolnicom iz Beča i koristim priliku da izrazim veliku zahvalnost osoblju te bolnice posebno profesoru Milbaheru direktoru transplatacionog programa u Beču koji je pomogao i nesebično svojim dolaskom i radom doprinjeo da mi 1999. godine u Tuzli napravimo prvu transplataciju bubrega. Do danas napravili smo 153 transplatacije bubrega, jedini smo u BiH koji rade kontinuirano taj program zajedno sa kolegama iz Sarajeva koji to rade u nešto manjem obimu, radimo također supruzničku transplataciju i ako možemo nešto reći u BiH da ima svjetski protokol onda je to zahvaljujući našim nefrolozima i zahvaljujući našim urolozima hiruzima, to je upravo transplatacija bubrega. U BiH možemo se pohvaliti da imamo svjetski protokol, a to je transplatacija bubrega.“

 Urednica Sanela Prašović Gadžo prokomentirala je kako je doktor Rifatbegović svu slavu ustvari dobio transplatacijom jetre na šta je doktor rekao:

„Jesam i da budem iskren to nije moja slava, tu posebnu slavu zahvaljuje rahmetli profesor Dešo Mešić moj učitelj koji je prvi u Bosni i Hercegovini napravio samostalnu transplataciju jetre i ja sam ponosan što sam njegov đak i on je upravo 2006. osnovao tim u kojem sam i ja gdje smo radili na razvoju transplatacionog programa na stručnom usavršavanju težeći da jednog dana to napravimo samostalno. 2008. smo napravili prvu samostalnu transplataciju, 2006. smo napravili transplataciju zajedno sa kolegama iz kliničke bolnice Merkur i daje nam to za pravo da možemo reći da smo danas napravili 18 transplatacija jetre, imamo dosta pristojne rezultate koji nam daju za pravo i referentnost da možemo nastaviti dalje. Ono što želim podcrtati jeste entuzijazam profesora Mešića i vjera da mi to možemo u BiH napraviti i kada zemlja izađe iz rata razorena po svim šavovima skupi se jedna ekipa ljudi koja to odluči da napravi i koristim se prilikom da zahvalim i prof. dr. Mirsadi Prašo, menadžmentu Kliničkog centra koji od 2006. godine odnosno 1999. godine svim svojim resursima prati razvoj transplatacionog programa.“

Na pitanje urednice Prašović Gadžo gdje je transplataciona medicina kada je riječ o BiH, doktor Zijah Rifatbegović je rekao:

„Do danas smo napravili 18 transplatacija, ali još uvijek vodimo borbu sa doniranjem organa. Mislim kad bismo imali tu jasniju šemu da bi transplataciona medicina u BiH bila konkurentna u regiji. Mi možemo biti ponosni u BiH ako kažemo da Srbija ne radi više od nas koja ima 9 miliona stanovnika, da Crna Gora nema transplatacionog programa, da Kosovo nema transplatacionog programa, da se on u Makedoniji radi vrlo stidljivo onda možemo reći da poslije Slovenije i Hrvatske Bosna i Hercegovina se nameće kao najozbiljniji partner u regiji za razvoj i napredak transplatacije. Možemo reći da smo u jednoj zlatnoj sredini, ali ne trebamo biti zadovoljni s tim, mi možemo puno bolje.U Sarajevu se radi transplatacija bubrega koliko je meni poznato, a u Tuzli mi jedini radimo transplataciju jetre. U Sarajevu mislim da se još radi transplatacija rožnjača, u Tuzli takođe tranplataciju rožnjača i radimo transplataciju koštane srži.“

U emisiji Interview20 Doktor Zijah Rifatbegović komentirao je i apele za pomoć kao što je apel za djevojku kojoj bi transplataciju koštane srži radili u Turskoj:

„Nažalost ne samo za transplataciju koštane srži, vi ste svjedoci da posebno putem javnih medija ima dosta zahtijeva za humanitarne akcije bolesnicima koji trebaju transplataciju. To je s jedne strane opravdano da mi želimo pomoći onome kome je to najpotrebnije, međutim vjerujte mi ima dosta stvari koje tu nisu zakonski regulativno jasne i iz tog razloga ja svim bolesnicima kad god sam imao priliku koristio se u nastupima uvijek sam potencirao da se obrate javnim zdravstvenim ustanovama, istaknutim zavodima i stručnjacima koji vode te zavode kako bi dobili najadekvatnije informacije vezano za svoje oboljenje i mogućnsot transplatacione procedure. Mislim da dosta naših građana odlazi u egzotične zemlje, zemlje trećeg svijeta i kupuju organe gdje se transplantiraju ti organi u vrlo nemedicinskim uslovima, gdje postoji dosta ilegalnih objekata odnosno institucija koje se bave navodno presađivanjem organa. Nedavno smo imali slučaj da nam je naš bolesnik iz BiH po povratku da li iz Indije ili Pakistana umro u avionu nakon transplatacije bubrega u tim zemljama. Mišljenja sam da mi moramo razvijati sopstveni sistem, da moramo slijediti naše susjede posebno Republiku Hrvatsku koja je prva po svijetu transplantiranih organa i to je nama daleko 300 km od Tuzle i mi trebamo koristiti njihova iskustva, raditi i usavršavati naše programe sa dokazanim kadrovima iz Republike Hrvatske kako bismo našu transplatacionu medicinu unaprijedili.“

 Zašto građani BiH ne vjeruju bh. zdravstvu i bh. doktorima i zašto se opredjeljuju da idu vani na operativne zahvate ako iste mogu uraditi u svojoj državi bila je također jedna od tema emisije Interview20:

„To ste dobro rekli, postoji jedna rezervisanost, mislim da je taj pojam po meni puno prihvatljiviji nego nepovjerenje, ali jedna rezervisanost postoji. Nekad i naši pacijenti nisu svjesni da mi možemo u BiH dati puno bolju i bržu uslugu nego što to mogu dobiti vani. Trenutno mi u kliničkom centru Tuzla imamo osposobljene timove koji uz superviziju kolega iz Kliničke bolnice Merkur uspješno možemo napraviti transplataciju jetre i bubrega i mi to radimo i ono što želim istaći jeste da niti jedan organ u BiH nije eksplantiran, a da nije implantiran. To je vrlo važan podatak da onoliko koliko smo imali organa na dispoziciji sve smo organe iskoristili.“

Na pitanje urednice Prašović Gadžo koji je procenat uspješnosti tih operacija, doktor Zijah Rifatbegović otvoreno je rekao:

„Nisu sve operacije uspješne. Kada govorim o transplataciji jetre na 18 transplatacija imamo 4 pacijenta koja smo izgubili, 3 pacijenta neposredno u ranom postoperativnom toku i jednog pacijenta u kasnom postoperativnom toku. 14 pacijenata sa transplatacijom jetre je živih. To je rezultat koji nam daje za pravo da idemo dalje.“

Koji centar u BiH se pokazao kao najefikasniji bilo je također jedno od pitanja urednice Sanele Prašović Gadžo na što je doktor Rifatbegović vrlo direktno kazao:

„Iznenađujuće je, ali ja sam ponosan na to što poznajem i sarađujem s kolegama, a to je Kantonalna bolnica Zenica. Kolege iz Zenice su u 2015. godini imali veći broj prijavljenih moždanih smrti nego svi klinički centri zajedno i tragično je da  Kantonalna bolnica Zenica sa prijavom i utvrđivanjem moždane smrti zbog nemogućnosti održavanja potencijalnih donora nemaju dovoljno materijala da bi to održavali. To je problem Bosne i Hercegovine.  Moram biti iskren i možda budem shvaćen pregrubo, ali neće mi biti žao, vlasti moraju shvatiti ozbiljnost ovog programa i shvatiti da je ovo program koji ne unapređuje samo bh. medicinu nego podiže čitavo društvo u zdravstvenom standardu u konkurentnoj regiji, a i u Evropi. Nedopustivo je da takvi stručnjaci kakve ima Kantonalna bolnica Zenica koji su se potvrdili na djelu, oni su dokazali da to mogu, oni su prijavili 5 moždanih smrti možda i više, ja sam lično bio 3 puta tamo na eksplantaciji organa, to je fantastično za intenzivnu njegu koja ima 8 kreveta, jača je i od Kliničkog centra u Sarajevu i Tuzli po broju eksplantacija. Ti ljudi su zaslužili svaku pohvalu, zaslužili su da država prepozna njihov rad, a isto tako dobar su primjer osoblju kliničkih centara i Tuzle i Sarajeva pa i Mostara da mogu i moraju pružiti više. Tuzla je to odmah prepoznala i mi smo odmah podigli nivo prijave i utvrđivanja moždane smrti i imali smo veliki broj utvrđenih moždanih smrti, međutim vrlo mali broj eksplantacija organa zbog toga što nismo mogli dobiti dozvolu od porodice da pristupimo eksplantaciji organa. I to je ono što država treba da pomogne i apelujem na sve ljude da se pomogne Kantonalna bolnica Zenica jer oni su to zaslužili.“

Prof. dr. Zijah Rifatbegović prokomentirao je i izmjenu zakona koji je nedavno donijela Vlada FBiH o transplataciji organa koji sadrže pretpostavljeni pristanak i koliko to značajno može da promijeni stvari u BiH:

„Ponovo za to nije zaslužna država, za to su zaslužni pacijenti koju su pokrenuli inicijativu, Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH i treba im čestitati na tome. Našli su snage i vremena pored svih svojih obaveza koje imaju prema svom oboljenju da krenu u jednu takvu akciju, skupe dovoljan broj potpisa i pokrenu proceduru u Parlmanetu da se član 30. Zakona o transplataciji koji je inače dobar gdje postoji informativni pristanak promijeni u pretpostavljeni pristanak. To znači da svi građani koji se u toku života nisu pismenim putem izjasnili da ne žele biti donori organa i tkiva u svrhu transplatacije i liječenja su potencijalni kadaveri. Sve zemlje koje su uvele pretpostavljeni pristanak, u medicinskom žargonu to je poznato kao španski model jer je Španija prva krenula s tim, podigli su svoj nivo transplatacionog programa do vrtoglavih razmjera. Možemo reći da je Hrvatska nakon usvajanja nakon pretpostavljenog pristanka 2 godine bila prva na svijetu po broju doniranih organa na milion stanovnika. Oni su iskoristili tu zakonsku pogodnost pretpostavljenog pristanka i napravili fanstastičan broj transplatacionih procedura kojie su uštedile državi milijarde dolara na godišnjem nivou. Mi i dalje moramo pitati porodicu, ali je puno lakše i porodici donijeti odluku da da pristanak na doniranje organa ako se osoba za svog života nije izjasnila drugačije. Ja očekujem bolje rezultate u 2016. godini nego što smo imali u 2015. koja nam je bila rekordna. U Tuzli smo napravili 18 transplatacija bubrega i 4 transplatacije jetre u 2015. godini što nam je rekordna godina u broju transplatacionih procedura.“

Doktor Zijah Rifatbegović u emisiji Interview20 govorio je i o tome kako izmjene zakona otvaraju brojna pitanja kao što je uspostava registra osoba koje ne žele donirati organe:

“Po zakonu i po kriterijima Eurotransplata 5 godina je vrijeme kada mi moramo završiti taj registar. Moramo formirati registar osoba koje ne žele donirati organe, koji ne žele da budu u procesu eksplantacije organa i tkiva u svrhu liječenja i transplatacije nakon utvrđene moždane smrti. Treba da se zacrvenimo pred ovim oboljelim pacijentima dijaliziranim koji su i pored svojih obaveza na djalizi koje imaju i vrlo kratkog slobodnog vremena između dvije dijalize smogli snage da pokrenu i  da se promijeni ovaj zakon, tako da mi moramo shvatiti ozbiljnost prema tim pacijentima.“

Činjenica da BiH ima problem kada se desi moždana smrt i kada se mogu donirati organi bude slučaj da porodica nastradalog to ne dozvoljava bila je također jedna od tema emisije Interview20:

„Problem je o prosvjećenosti bh. stanovništva o doniranju organa. Moždana smrt i koma nije isto i to su teme seminara koje naši iskusni ljekari pogotovo anesteziolozi i reumatolozi vode kada govore i osposobljavaju kadrove za utvrđivanje moždane smrti u centrima koji su potencijalno eksplantacioni. Mogućnost zamjene ili pogreške je svedena skoro na nepostojeću mjeru, toliko su precizne i savremene dijagnostičke procedure kojima se utvrđuje moždana smrt da je tako nešto nezabilježeno u modernoj i savremenoj medicini. Želim dati građanima do znanja da eksplantacija organa nije masakriranje tijela, ti se postulati eksplantacije organa odvijaju po strogo hirurškim i naučnim strategijama. Morate besprijekorno izvaditi organ kako biste taj organ mogli trasnplantirati. To je važno da građani znaju da je to strogo kontrolisana procedura koji se izvode po najsavremenijim principima hirurške tehnike. Veliki je broj pacijenata koji čekaju na transplataciju organa. Trenutno imamo listu čekanja i na toj listi imamo približno 253 pacijenta koji čekau transplataciju bubrega, imamo preko dvadeset pacijenata koji čekaju transplataciju jetre. Kada priđete pacijentima koji se dijaliziraju i kada pogledate njihovu želju za životom, vidite da je zatrpavanje zdravih organa  luskuz koji mi sebi ne smijemo dozvoliti.“

Na upit urednice Prašović Gadžo da li se desilo da donor postoji u Federaciji a da ima hitan slučaj za doniranje organa u Banja Luci, doktor Rifatbegović je odgovorio:

„2007. godine  naš tim iz Tuzle je išao na eksplantaciju organa u Banja Luku. Porodica iz Banja Luke je donirala organe svog sina koji je kao osmogodišnjak poginuo na motoru ne pitajući ni za ime, ni za prezime, ni za rasu, ni za vjeru, ni za bilo šta drugo. Mi smo bubrege transplantirali u Tuzli, jetru smo trasnplantirali u Tuzli, rožnice su transplantirane u Sarajevo. Problem nisu ljudi, najmanji su problem ljudi u oba entiteta, problem je komunikacija koja je na nivou državnih institucija nije na visini na kojoj bi trebala biti.“

(TIP)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.