Tuzla: Od grada sporta do provincije

19.07.2013 13:38
 

Tuzlanski sport prolazi kroz najteži period u posljednjih pet decenija. Od epiteta jednog od najsportskijih gradova i u bivšoj Jugoslaviji, kojim su ga okitile košarkašice Jedinstva Aide, prvakinje Evrope, nogometaši Slobode, stabilnog ex-yu prvoligaša, košarkaši Sloboda Dite, učesnici predratnog play-offa, zatim rukometaši, atletičari, teniseri, karatisti, kuglaši…, tuzlanski sport je danas većim dijelom sveden na granice većeg bh. entiteta, piše Dnevni avaz.

U postratnom periodu, tuzlanski sportski kolektivi su bili značajan faktor u bh. okvirima. Košarkaši su pred punim Mejdanom “žarili” evropskim kupovima i prvim sezonama Jadranske lige. Rukometaši su donosili titule prvaka BiH i ostvarili prvu međunarodnu pobjedu jednog bh. rukometnog kluba u EHF kupovima, nogometaši igrali Intertoto kup, svi kolektivni sportovi su imali gradske derbije u najjačim ligama, atletičari i plivači predstavljali BiH na Olimpijskim igrama.

Od 2000. godine do danas u Tuzli je ugašeno na desetine sportskih klubova. Sigurno je najpoznatiji KK Sloboda, a od košarkaških klubova danas više nema ni Zmaja od Bosne, Zrinskog i Tuzle, od kojih su neki igrali najjače lige BiH. Mejdan je nakada vikendom znao biti domaćin šest rukometnih utakmica, a igrali su ih Jedinstvo, Zmaj od Bosne, Tuzla Mild u ženskoj, te Sloboda, Zmaj od Bosne i Zrinski u muškoj konkurenciji. Danas tek tavore Sloboda i Jedinstvo.

Odbojkašice Tuzle višestruke prvakinje BiH, danas igraju posljednju ligu FBiH. Nema više niti Bokserskog kluba Giprom, stonoteniskih klubova Poštar i Zrinski, karatista i fudbalera Zmaja… Na margini su i boks, tenis, stoni tenis, hrvanje… koji su ne tako davno u Tuzlu donosili šampionske titule, dok čast gradskog sporta brane predstavnici manje popularnih sportova poput kuglanja, plivanja, biciklizma, karatea i kick-boxa.

Iz različitih uglova u kojima su sagovornici Avazovog “Sporta” definisali uzroke i probleme, najčešće su spominjane nesposobne uprave i interna gradska vlast. Oni prvi se mogu samo spominjati, dok drugi mogu i moraju promijeniti stanje u kojem se tuzlanski sport nalazi. Za trenutno stanje, smatra bivši sjajni fudbaler Slobode Dževad Šećerbegović, smo krivi pomalo svi, jer smo naše klubove prepustili da ostanu “na livadi”. – Pri tome mislim na tuzlansku privredu, navijače, vlast, same sportiste koji su gledali kako pod vodstvom pogrešnih ljudi klubovi idu do stanja u kojem se danas nalaze – rekao je Šećerbegović, današnji dierktor JU “Stadion Tušanj”.

Dio energije koju Tuzla ulaže u razvoj turizma i kulture, pod hitno se mora usmjeriti i u sport, gradski brend kojem možda još uvijek ima spasa. Pad tuzlanskog sporta, uz povremeni bljesak pokojeg pojedinca, počeo je početkom ovog vijeka. Pravovremene reakcije grada, kantona, sportskih saveza, klubova, navijača nije bilo, a potpuni krah nekada brenda grada soli, zabilježen je u posljednje tri godine.

Sloboda ispala, Sloboda ugašena

Nakon više od četrdeset godina FK Sloboda je napustila društvo najboljih klubova BiH, uz tek prosječan nastup u prvoj sezoni Prvoj lige FBiH. KK Sloboda je odlukom klupske Skupštine ugašena, a svi klupski resursi su presumjereni na novoosnovani OKK Sloboda, koji je dogurao do najjače lige FBIH.

Rukometni klubovi u obje konkurencije su već odavno zaboravili Premijer ligu BiH, odbojkašice trofejne Tuzle su najnižoj ligi, a novoosnovane Slobode tek ove godine su izborile društvo najboljih. Uzroke stanja u kojem se nalazi nekadašnji brend Tuzle pokušali smo naći u razgovorima sa sportskim radnicima, bivšim i sadašnjim sportistima, trenerima i drugim koji su bili aktivni sudionici uspona ali i pada tuzlanskog sporta.

Kroz sportsku historiju Tuzle, kao najpopularniji tuzlanski sportski kolektiv nametnuo se FK Sloboda. U najpopularnijoj ligi nekadašnje zajedničke države bez prestanka su igrali tri decenije. Dolazili do finala jugoslovenskog Kupa. Igrali Kup UEFA-a, “lomili zube” klubovima velike četvorke i pobrali simpatije širom SFRJ. U postratnoj BiH, “crveno-crni” su bili u vrhu sve do početka zajedničke Premijer lige. Nakon toga uspijevali dva puta uhvatiti Intertoto kup, nešto kasnije i dva finala Kupa, pa i plasman u Evropu, bez kojeg su ostali zahvaljujući mešetarenju u NSBiH, koji im nije dodijelio licencu.

Vremenom su se gomilali i dugovi, a nakon nekoliko tek kozmetičkih probmjena u klupskim rukovodstvima, sve je kulminiralo napuštanjem društva najboljih nakon čak 43 godine.Dževad Šećerbegović, klupska legenda i jedan od najboljih fudbalera Slobode svih vremena, krivca je pronašao u nestručnim klupskim rukovodstvima:- Mnogo stvari je bilo postavljeno pogrešno. Klubom su rukovodili nestručni ljudi koji su umjesto svaranja ekipa koje će donositi novac, sa novcem stvarali ekipe od preskupih igrača, što nije donosilo rezultat, ali jeste stvaralo dugove – kaže Šećerbegović i nastavlja:

– Pobornik sam oslanjanja na vlastite snage. Tu mislim na igrače iz tuzlanske regije, bez obzira o kojem se sportu radi. Prije moje generacije u Slobodu su najčešće dovođena pojačanja iz Srbije, a najbolji rezultat u klupskoj historiji smo postigli kada smo sačekali nekoliko klupskih generacija da sazriju i od njih napravili tim. Na uprave klubova, kao najveće krivce najčešće su upirali i drugi naši sagovornici. Sulejman Dorić, dugodišnji vođa navijača Slobode, danas član Skupštine kluba, podsjetio je i na konstantno miješanje politike u tuzlanski sport, što je uzelo i svoj danak.

– Ako se vratimo i pogledamo upravne odbore, predsjednike, pa i direktore samo u FK Sloboda, skoro svi su usko bili vezani ili za općinske ili za kantonalne vlasti. Znači svaka vlast je željela da ima uticaj na klub. A ti ljudi, uz nekoliko izuzetaka, niti su mogli, niti su donosili novac bez kojeg klub nije mogao funkcionisati – kaže Dorić.

Ostatak priče znamo.

– Slijedile su pozajmice, nagomilavanje dugova i sve što išlo uz to, a što je dovelo do stanja u kojem se klub danas nalazi. Slična priča je i u drugim tuzlanskim klubovima – rekao nam je Sulejman Suljo Dorić.

Lični ispred klupskih interesa

Pored toga što se nisu snalazili u vremenu tranzicije, po mišljenju Damira Cipurkovića, danas rukometnog trenera, a nekada bh. reprezentativca, neki od članova klupskih uprava su radili i za svoj sitni “ćar”, a na opštu štetu, najviše klubova.- Ljudi u klubovima su se oslanjali na navike iz prošlog sistema, te nekoliko jakih firmi, koje su u prvim poratnim godinama donekle mogle pratiti potrebe klubova. Dok je rukomet mogao živjeti uz pomoć “Solane” ili košarka uz pomoć “Dite”, i bilo je rezultata – navodi Cipurković.

Međutim, kada se trebalo prilagoditi novim trendovima, sredstva tražiti na načine kako funkcioniše sport u svijetu, dobili smo ono što imamo. – Rukvodstva klubova su godinama ostajala ista, bez obzira što je bio evidentan njihov loš rad. Mnogi su ostajali iz sitnih ličnih interesa, iako se vidjelo da klubovi sa njima tonu sve dublje. U rukometu je bio evidentan slab rad sa mlađim kategorijama, te kasnija nemogućnost zadržavanja i ono malo talentovanih igrača koji su stasavali. Ipak, po meni vrlo bitan faktor u cijeloj toj priči kako je tuzlanski sport dotakao dno, je nepostojanje prioriteta u budžetima koji su namjenjenii za sport te neprepoznavanje klubova koji na najbolji način mogu afirmisati Tuzlu i ovaj kanton – istakao je Cipurković, rukometni trener.

Sead Mulić, najbolji igrač prvog bh. rukometnog prvenstva, danas uposlenik Agencije za antidoping kontrolu BiH, misli da se vrijeme trošilo na traženje krivaca i pametovanje, a da se jednostavno mogao prepisati model uspješnih klubova.- Želje i mogućnosti su često bile neusklađene sa realnim stanjem u okruženju. U periodu dok sam bio direktor RK Sloboda Solana, zalagao sam se za ulaganje u omladinski sport pa i dan-danas smatram da je to bio pravi put. Ali nismo trebali biti mnogo pametni, nego prepisati način funkcionisanja KK Široki ili FK Željezničar i primjeniti ih u mjeri koja je moguća – kaže Mulić.

Također, malo se pažnje posvećivalo marketingu, koji zahtjeva angažman pravih menadžera. – Pokazalo se da privlačenje ovdašnje privrede na amaterski način, koje im nude klubovi, nije pravi put – istakao je Mulić bivši igrač i direktor, a danas član stručnog štaba RK Sloboda Solana.

Koncept inovativne marketinške ponude svjevremeno je pokušao primjeniti menadžment danas ugašene KK Slobode, koju je predvodio tadašnji direktor Žarko Vujović. I pored velikog zalaganja, jaču podršku tuzlanske privrede košarkaši nisu uspjeli obezbjediti.- Rad u sportu je ranije bila privilegija, koja je donosila društveni status. U današnjem vremenu je to poligon za blaćenje ljudi, tako da donekle i razumijem ljude koji bježe i od rada i od ulaganaj za sport. Koliko god da se dajete ili ulažete, najčešće će vas proglašavati lopovom – tvrdi Vujović.

Zato je danas sve manje privatnika koji žele pomagati, ali i kvalitetnih kadrova koji žele biti dio sportskih kolektiva. – Tuzla ima jakih privrednika, ali ljudi jednostavno nemaju povjerenja u društvo, boje se reakcija javnosti, što je otežavajući faktor za sve tuzlanske sportske kolektive – istakao je Vujović.

Nekadašnji centar tuzlanskog košarkaškog čuda napominje i da je finansijskom krahu velikih tuzlanskih klubova najviše kumovao naslijeđeni klupski aparat iz bivšeg sistema.- Njima je sa svim navikama, tradicionalnim oslanjanjam na jake privredne kolektive, daleko teže bilo plivati u današnjim uslovima, nego klubovima koji su kretali ispočetka i koji su za deset ili dvadeset godina bez finansijskih opterećenja gradili i klub i tim. Firme kao “Soda So”, “Solana”, “Rudnik Kreka”, “Siporex”, “Aida”, “PTK” i druge ili su ugašene ili su u velikim dugovanjima, a upravo su one bile najveći finansijeri tuzlanskog sporta – kaže Vujović.

Također, veliki izvor primanja svima je bila i tombola, koju su danas preuzele sportske kladionice, od kojih klubovi nemaju ništa. – Kao ni od stranih firmi, koje ovdje dobro rade. Svemu treba dodati i ljudski faktor, koji nije imao hrabrosti oduprijeti se pogrešnim potezima onih koji su svojevremeno nerealno stvarali timove i klubove samo još više zaduživali – rekao nam je Vujović, posljednji direktor kluba koji je godinama punio Mejdan, danas sablasno praznu sportsku dvoranu.

Slično mišljenje dijeli i Vedran Lakić, predsjednik Sportskog saveza Općine Tuzla koji okuplja više od stotinu sportskih klubova. Kadar blizak općinskim vlastima, koje danas predstavlja i upravnim odborima FK Sloboda i OKK Sloboda. – Uprave koje su rukovodile klubovima, konkretno dva kluba u čijim sam danas upravnim odborima, svojim su dugogodišnjim neradom potencijalne ulagače udaljili od naših klubova. Budžetska sredstva općine, pa i kantona, ne mogu biti osnova na kojim se mogu stvarati kvalitetni rezultati. Jedini način da prevaziđemo ovo stanje je da drugačijim radom i svježim snagama u klubovima privučemo potencijalne ulagače koji će u sportu prepoznati biznis i svoj interes, što ranije nije bio slučaj i zbog čega su klubovi i došli u sadašnju situaciju – govori Lakić, jasno označavajući krivce za sadašnje stanje u resoru kojim rukovodi.

Dva kluba u čijim upravnim odborima se nalazi Lakić imaju donekle privilegovan status kod uzimanja kolača iz općinskog budžeta. FK Sloboda, OKK Sloboda i KK Jedinstvo imaju redovne tranše za osnovno funkcionisanje kluba, a ostali klubovi sredstva dobijaju “na kašičicu”. I neravnomjerna raspodjela budžetskih sredstava, po mnogima je značajan uzrok tavorenja tuzlanskog sporta.

Javne ustanove “jedu” novac

Salko Zildžić, bivši svjetski prvak u kickboxu, danas trener i prvi čovjek u KBV „Flek Tom-Cat” Tuzla, jednom od najuspješnijih klubova u borilačkim vještinama u BiH, uzrok problema tuzlanskog sporta vidi upravo u raspodjeli budžetskih sredstava. – Općina Tuzla procentualno izdvaja sasvim pristojnu sumu novca za sport, ali vrlo mali dio tog novca dođe do samih sportsta. Ove godine je “za sport” izdvojeno nešto manje od milion maraka. Od tih sredstava, 200.000 KM ide za potrebe JU “Stadion Tušanj”, koji ima devet uposlenih. Također oko 200.000 KM ide za SKPC “Mejdan”, čime se gasi požar u toj dvorani, a klubovi koji mogu trenirati i u drugim dvoranama, samo gube na precjenjenim terminima zakupa – kaže Zildžić i još dodaje:

– Sportisti od tih milion KM vide tek trećinu, a zamislite da se i ostale dvije trećine usmjere direktno na ekipe, treninge, rezultate… Uvjeren sam da bi napredak bio evidentan. Pored nesposobnih uprava, veliki krivac za sadašnje stanje u sportu je i općinska vlast koja je politizirala dodjelu sredstava za sport – istakao je Zildžić.

Zildžićevi sportisti redovno bivaju najboljim na kantonalnim izborima sportista, ali ne i općinskim, što dodatno potkrepljuje njegove tvrdnje, ali kritike na adresu općinske vlasti nije štedio niti Hajrudin Trle. Poznati biciklista, sportski fanatik, koji za rad BK Zmaj od Bosne ne štedi ni truda ni sredstava, nije krio ogorčenje odnosom općinskih i kantonalnih vlasti prema svim granama tuzlanskog sporta.
– U sportu sam 43 godine i nikada nije bilo teže. U ratu su o nama veću brigu vodili nego je to danas slučaj. Ljut sam na one koji vode brigu o sportu i koji su dopustili da se ne pravi razlika između onih koji rade i onih koji postoje samo da bi od klubova napravili lični biznis. Takvih je danas 70 posto. Imaju “kofer klubove”, a jedino što znaju je ispunjavati aplikacije za sredstva, uzimati dio kolača od djece koja treniraju od jutra do mraka i što je najžalosnije u tome ih niko ne sprečava – kaže Trle.

Danas u Tuzli imamo preko sto klubova koji se finansiraju iz budžeta. – Samo njih 20 ih se ne može pohvaliti minimalnom klupskom organizacijom, rezultatima. Sve funkcioniše po principu, “ko bliže vatri, taj se i ogrije”, a kriterije su svi zaboravili. Zato i jesmo tu – rekao nam je Hajrudin Trle, nekadašnji jugoslovenski prvak, danas, u šestoj deceniji života, aktivni biciklista.

Kada Delić: Stadion postao socijalna ustanova

Mnogo zamjerki na odnos općinske vlasti prema sportu ima i Kada Delić Selimović, direktorica AK Sloboda Tehnograd, kluba koji je Tuzli dao čak šest olimpijaca (Galušić, Saračević, Delić, Kojić, Salihović i Guber). – Tuzlanski sport bi trebao prije svega biti briga Tuzle, a prebacivanje odgovornosti na kantonalne vlasti, samo produžava agoniju. Atletski klub je zvanično od Općine Tuzla tražio da se istaknu klubovi od interesa za grad, te da im se sa resursima vezanim za sredstva, institucije, sportske objekte i drugo što je u nadležnosti grada pruži maksimalna podrška – kaže Kada Delić.

Sada imamo situaciju da se od JU “Stadion Tušanj” napravila socijalna ustanova, kojoj se iz budžeta godišnje za devet uposlenih prebacuje 200.000 KM, a da klubovi i sportisti grcaju u finansijskim problemima. – Konkretno, u atletici imamo odlične juniore na evropskom nivou, ali kada pređu u seniore zbog nedostatka stipendija, zdravstvenog osiguranja i uslova za treninge, trajno napuštaju sport. Time gubi tuzlanski sport najviše. Svemu treba još dodati i to da je u klubovima mnogo nestručnih osoba od trenera do rukovodstava, što dodatno doprinosi lošem stanju – napominje direktorica tuzlanskog atletskog kluba.

Miki Vuković: Reorganizacija i stvaranje

Mihajlo Miki Vuković, slavni košarkaški trener koji je Jedinstvo Aidu doveo na krov Evrope, čest je gost na košarkaškim utakmicama u Tuzli, koja je već odavno izgubila prefiks košarkaškog centra. Stari košarkaški vuk ima rješenje za povratak na puteve stare slave.- Cijeli sam život u sportu i probleme posmatram iznutra. Mnogo objektivnih razloga, vezanih za tešku ekonomsku situaciju u ovdašnjoj privredi, tranziciju i drugo evidentno je ostavilo traga na prije svega fudbal i košarku, tradicionalno najpopularnije sportove u Tuzli – kaže Vuković.

Treba naglasiti, dodaje, da je potrebna hitna reakcija općinskih vlasti i sportskih institucija uopšte da se stvari promjene. – Prije svega treba napraviti reorganizaciju klubova, u fudbalu i košarci, i krenuti stvarati ekipe iz mlađih selekcija. Svjestan sam da za to treba strpljenja, prije svega navijača, jer taj proces traje dugo, ali onda se sa zdravim snagama i klubovima može praviti “bum”. Tuzla to može, a to se dokazalo i kroz slično iskustvo kakvo je imalo Jedinstvo na svom putu do evropskog trona – istakao je Vuković.

Gradnja Tušnja će trajati 30 godina?!

Radovi na izgradnji sjeverne tribine stadiona Tušanj, kao prvoj fazi izgradnje novog stadiona kapaciteta više od 20.000 gledatelja, počeli su 1. jula 2009. godine. Od tada je prošlo četiri godine, a tribina, koja spada u jefitnije segmente gradnje još uvijek nije završena.

U crne prognoze da bi se sadašnjim tempom gradnje, nove tribine stadiona Tušanj mogle graditi čak 30 godina, uklapaju se i podaci iz Budžeta Općine Tuzla za 2013. godinu. U stavci “Rekonstrukcije stadiona Tušanj – I faza”, za koju je prošle godine utrošeno 950.000 KM, a dvije godine ranije i milionski iznosi, umjesto očekivanog povećanja sredstava za “vječno gradilište”, predviđen je iznos manji čak za 150.000 KM. Iako politički partneri gradskih vlasti drže konce u Tuzlanskom kantonu i FBiH, sa tih nivou za gradnju stadiona nije izdvojena niti jedna KM.

Od Teletovića do Ibiševića

Tuzla je grad koji je iznjedrio na desetine vrhunskih sportista. Za nabrajanje onih poput Mirze Delibašića, Razije Mujanović, Zlatana Saračevića, Mare Lakić, Merseda Kovačevića, Dževada Šećerbegovića, Damira Mulaomerovića, Damira Mršića, … trebalo bi nam zaista mnogo vremen i prostora. U posljednje dvije decenije Tuzla je također dala veliki broj reprezentativaca poput Vedada Ibiševića koji je počeo u ugašenom Zmaju od Bosne ili tenisera Amera Delića, ali ipak najveći trag su ostavili košarkaši.

Tako je ugašena KK Sloboda “izbacila” košarkaške reprezentativce Jasmina Hukića, Elmedina Kikanovića, Mirzu Teletovića, Milana Miloševića, Miralema Halilovića, ugašeni Zmaj Od Bosne dao je Ramiza Suljanovića, ŽKK Jedinstvo Azru Hadžimustafić Bećirović… U uslovima u kojima egzistiraju i ligama koje igraju, današnji klubovi će mnogo teže stvarati igrače ovog kalibra. Time pored Tuzlaka gube i same reprezentativne selekcije.

(TIP/Dnevni avaz/Autor: Nedim Ćudić/Foto: Avaz)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

2 komentara na Tuzla: Od grada sporta do provincije

  1. fadil

    19. 07. 2013. - 15:51

    U ovom gradu sve pocinje i zavrsava sa Jasminom. Sjecate li se otvorenja “Kluba” “Knjizevnika” i otkud pare za to, ili stotina hiljada maraka za Sojenice. K'o u sjevernij Koreji vrijeme ce se brojato od Velikog vodje.

  2. sajo

    19. 07. 2013. - 17:26

    Nije samo sport u pitanju,svega što su se dohvatili ovdašnji političari maherski su upropastili,ako im i za šta mogu odati priznanje onda je to da su stručnjaci u uništavanju svega što vrijedi!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.