Intervju/Besim Spahić: Bez obzira na sve, Kusturica je još najbolji bh. reditelj

23.09.2012 12:40
 

Redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Besim Spahić, stručnjak iz oblasti komunikologije, teoretičar političkog marketinga, čovjek koji bez dlake na jeziku progovara o aktuelnim temama u BiH, ima i drugo lice – izuzetan talent za muziku i pozorište.

Još kao šestogodišnjak dobio je glavnu ulogu u školskoj priredbi. Igrao je u mnogo predstava i dobio brojne nagrade. Muzikom se bavi od ranog djetinjstva. Ovaj rođeni Travničanin u osmom razredu osnovne škole osnovao je grupu “Orkani”, potom “Nobelovci”, a onda počeo svirati u grupi “Veseli akordi” te poslije i u posljednjoj postavi grupe “Veziri”.

Malo za dušu

Šta je presudilo pa danas niste dio nekog pozorišnog ansambla ili, pak, frontmen neke grupe?

– Mnogi su mislili da ću biti glumac ili muzičar, ali me je sudbina preusmjerila na novinarstvo, a poslije u znanstvene vode. No, nisam stao. Kao već renomirani profesor, u Sloveniji sam napravio 11 autorskih mjuzikala, u Hrvatskoj i Italiji po dva, a u Sarajevu nekoliko tematskih, kroz Festival “Linofest” u organizaciji udruge “Libertas”. I tu sam pobrao mnoge nagrade. Najznačajnija je za mjuzikl “Bing bang Bong – prijatelj svijeta” od Evropske unije, za najčovjekoljubniji dječiji multiprojekt. Sve vrijeme sam se bavio komponiranjem, najviše dječijim, ali i narodnim, zabavnim, starogradskim, tamburaškim, a imam i dvije kompozicije za simfonijski orkestar, gdje mi je pomogao izvrsni muzičar i aranžer Adnan Mušanović. Pobjeđivao sam i bio nagrađen na mnogim festivalima, a nedavno sam na “Zlatnoj žici Slavonije” dobio nagradu za najslušaniju kompoziciju u Hrvatskoj, u izvođenju tamburaškog sastava “Kristali”.

Na predavanjima ste često prepričavali reakcije svojih rođaka kod kojih ste živjeli za vrijeme studija uSarajevu, dok ste učili tekst za predstavu. Koji Vam pozorišni žanr najviše odgovara?

– Na prvoj godini studija živio sam kod tetke, studirao, svirao i igrao u Pozorištu mladih. Bio sam dio hipi generacije, s dugom kosom i bradom. Moj rahmetli tetak Ahmed čuo je kako ja učim uloge i vježbam muziku pa je mislio da sam prolupao, a nije volio ni dugokose. Nazvao je moje roditelje i rekao im da od mog studija nema ništa, da uludo troše na mene. Naravno, to nije bilo tako. Uz svu kreativnost, bio sam odličan student i paralelno sam studirao dva odsjeka na FPN-u. Komedija mi je uvijek bila najdraža, a i sve gdje je barem nešto bilo od muzike. Kasnije uglavnom muzičko-scenski projekti i mjuzikli.

Da dobijete ponudu nekog reditelja za angažman u filmu ili predstavi, biste li pristali?

– Najvjerovatnije bih. S Lejlom Panjetom smo napravili jedan dokumentarno-igrani film “Srce Evrope”, ali zbog nedostatka sredstava za kompliciranu montažu, već dvije godine kasni. Jedan Italijan je napravio dokumentarni film “Besim – čovjek sa sto lica”, gdje sam govorio i pjevao svoje pjesme na različitim jezicima i u različitim stilovima/vrstama muzike. To je ono, malo za dušu. Ništa spektakularno. No, mislim da bih neke uloge mogao dobro odigrati i u igranim filmovima.

Kako ocjenjujete kulturnu scenu u BiH nekada i sada?

– Svako vrijeme nosi svoje, na svim pa i na kulturnom planu. Sada kvantitativno imamo mnogo više, ali uglavnom manje vrijednih projekata. Mi, naprimjer, nemamo baletnu scenu, a ni publiku kao nekada. U to se malo ili skoro ništa ne ulaže. S operom je slično, barem kada se radi o domaćoj produkciji i domaćim autorima. Sve je preplavio turbofolk, kako domaći, tako još više onaj iz susjednih zemalja. Ni u likovnu umjetnost se ne ulaže mnogo, ali sam kao profesor na dizajnu Akademije likovnih umjetnosti ponosan na naše studente, koji, kao i studenti Akademije scenskih umjetnosti i Muzičke akademije, osvajaju najprestižnije evropske i svjetske nagrade. To je najveći dar za nas, profesore. Sve je nekako protkano političkim bekgraundom i ciljanim donacijama.

Plodno tlo

Možete li nam izdvojiti neke drage glumce i muzičare?

– Pokojni Ljuba Tadić, Josip Pejaković, Rade Šerbedžija, a najstrastveniji i najekspresivniji mi je Zijah Sokolović, s kojim sam sedamdesetih imao čast igrati u predstavi “Do posljednjeg šaha”. Od muzičara, najdraži su mi rokeri “hrapavci”, kao što su Vajta, Tifa i Bebek, a od ženskih pjevačica, niko mi nije prodro u dušu kao Zorica Kondža i Semi Braun (Brown). Od grupa, “Indexi” su mi prva ljubav, a od novijih, najveće poslijeratno otkrovenje “Letu štuke” i meni neobično blizak i drag Dino Šaran.

Koga smatrate najboljim bh. rediteljem?

– Bez obzira na sve kontroverze i političke konotacije, od filmskih reditelja, mislim da je Kusturica još top, od pozorišnih volim smjelost Kupusovića, a sve više mi dušu osvaja Oliver Frljić kao još jedna potvrda o travničkom plodnom tlu.

Ostali ne postoje ni u umjetnosti

Imamo li uopće kritiku?

– Najveći je problem to što nemamo časopis i pravu kritiku koja je u normalnom svijetu glavni indikator i profilator kulturne scene. Kod nas izostaje kritička nota ili antiteza. Stručnjak ne smije ništa loše napisati o bilo čemu pa i u umjetnosti, jer se to odmah shvata kao napad “ad personem”, odnosno udar na vjersko-nacionalne osjećaje. Važnije je kako se vrednuje taj koji piše/govori nego šta je rekao. Sve je podvrgnuto stereotipima “veliki bošnjački intelektualac”, “srpski slikar”, “hrvatski pisac”. Ostali ni u umjetnosti, kao kategorija, ne postoje, što je svjetski nonsens.
Kulin ban nadaleko znan

Pišete pozorišne komade za djecu i odrasle, ali i komponirate. Hoće li bh. publika uskoro pogledati predstavu nastalu po Vašem tekstu?

– Pa “Kulin ban nadaleko znan” vrti se po televiziji već nebrojeno puta, kao i muzičko-scenski spektakl “Muze”. Trenutno mi u Zagrebu pripremaju “Kulina bana”, a u Sarajevu i u Bihaću “Bing bang Bonga”. U Grožnjanu i Istri mi, nakon moje postavke 1997., postavljaju mjuzikl “Grožnjanske mačke”, a Ljudsko gledališće iz Ljubljane – plesni forum postavili su mi tri mjuzikla: “Kralj urban”, “Pika Nogavička” i “Čarovnik Oz”.

(TIP/Dnevni avaz)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.