Umrla je Whitney

15.02.2012 07:48
 

Mali ljudi s ogromnim užitkom čitaju o smrtima Velikih. Kad je umrla Lady Di tvornice papirnatih maramica obarale su rekorde u proizvodnji. Kad je poginuo mladi Kennedy jer nije znao upravljati avionom pa se srušio u more zajedno sa svojom prekrasnom ženom i njenom sestrom bili smo u srce pogođeni.

Strašno, strašno, strašno. Nema medija koji nam neće do zadnjeg detalja opisati okolnosti pod kojima je umro, ubijen ili se samoubio Veliki Netko. Ima tu logike. Svaka smrt Nekoga Velikoga nama malima jasna je poruka. Sreću ne čine ni novac, ni slava, ni odlazak u šoping u najskuplje dućane, ni spavanje u prekrasnim hotelima…Ne! Ne! Prava sreća je raditi od osam do osam. Imati pauzicu za ručak. Svaka tri mjeseca dobiti plaću. Dva puta godišnje bon od Kunzuma.

A uvečer lijepo sjesti pred teve, ja sam sinoć baš uživala, i gledati Whitney kako priča Oprah što joj je muž radio dok su skupa živjeli u vili koja košta nekoliko desetaka milijuna dolara. Ponižavao ju je, “samo psihički”, pljusnuo ju je, “samo jednom”, ubijala se drogom jer nije mogla podnijeti status “ikone”. Jes! To! Prosvijetlila nas je smrt velike pjevačice na isti način na koji će nas prosvijetliti smrt milijardera u šezdesetoj. A naša nona u osamdesetoj, mirovina joj dvije tisuće kuna, živa i zdrava žvače trulu salatu i za ručak i za večeru.

Nije u šoldima sve. Ni u slavi. Ni u privatnim avionima. Veliki umiru u najstrašnijim mukama, Velike Žene mlate mali muževi onako kako nas male mlate naši. A mi žive, dobit ćemo i sutra šaku u oko, a Whitney će za koji sat ili dan postati prah u padeli. Yes! Yes! Yes! Imala je i lovu i talent i mladost i ljepotu i dijete…Sve nesreće ovoga svijeta zgrabile su je za vrat. Bolje je biti malen ispod zvijezda. To je iskonska sreća. Lijepo radiš, radiš, radiš, pa pojedeš sendvič s mortadelom. Pa popiješ pivce. Ako si muško.

Kuhaš, pereš, peglaš, šamarčinu dobiješ samo petkom, skrivećki od sebe kupiš djetetu igračku, ako si žensko. Ili, kad od vlasnika kafića dobiješ tri tisuće kuna koje ti duguje godinu dana, odeš frizerki koja šiša i farba dva kata iznad tebe. Robija? Možda bi metak u čelo ipak bilo bolje rješenje?

T o je život? Ali ni ono što žive Veliki nije život. Što je život? Pravi život? Ono baš “pravi”? Što je sreća? Sreća je kad ti na glavu ne padne komad stropa u bolnici u kojoj ležiš a onome u krevetu do tebe je pao. Sreća je kad ti ne pukne proteza koja slavi dvadeseti rođendan. Sreća su nektarinke na “akciji” koje se još uvijek dobro drže.

Najveća je sreća ipak kad čuješ da je umrla Whitney. Ode ona. A gle nas? Hodamo cestom, udišemo, izdišemo, gledamo u sunce i u mjesec i znamo, definitivno znamo, bogatstvo i slava ubijaju. Živi ostaju samo sretni ljudi. Nemam za struju, ni za vodu ni za grijanje… Kad će idući Veliki Pogreb?

(TIP/Blog Vedrane Rudan)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.