Svi me hvale, a ne pravim koncerte ilahija

11.09.2010 09:15
 

Potpredsjednik GO SDP-a, gradonačelnik Tuzle i književnik, u razgovoru za ˝Dane˝ govori o tome kako su susreti Cum grano salis, obilježavajući desetogodišnji jubilej, nadjačali džetseterske festivalske trendove i promijenili lice Tuzle, nagradi Meša Selimović za najbolji roman, novootvorenom Domu književnosti, ali i predizbornoj kampanji SDP-a iz komforne pozicije nekandidata.

DANI: Kako je književna manifestacija Cum grano salis uspjela postati respektabilna i priznata kada u našem društvenom i kulturnom kontekstu uspijevaju samo festivalski projekti vezani uz glamour, jet-set, profit?

IMAMOVIĆ: Prije deset godina kreirali smo strategiju razvoja Tuzle. Tada smo bili svjesni da su kulturno naslijeđe, prirodno naslijeđe i ljudi glavni faktor razvoja. Kada ovo imate u vidu, shvatit ćete da je osnivanje književnih susreta i nagrade Meša Selimović zapravo realizacija jednog od zacrtanih strateških pravaca razvoja Tuzle. Meša Selimović je dio kulturnog naslijeđa Evrope, Balkana, Bosne i Hercegovine i Tuzle. Njegovo ime i djelo potrebno je tretirati na isti način kako Nijemci tretiraju Goethea, Talijani Dantea itd. Meša Selimović je ne samo dio kulturnog naslijeđa, nego i primjer naročito talentiranog čovjeka i dokaz da samo istinski kvalitet opstaje a sve ostalo propada. On je dokaz da sve u životu treba raditi tako, da zaslužiš poštovanje budućih generacija. On je dokaz da je kvalitet važniji od para i trenutno modernih stvari. Dakle, nastojali smo pravilno i s pijetetom koristiti djelo Meše Selimovića kao faktor poboljšanja imidža Tuzle i jedan od najvažnijih faktora razvoja Tuzle. I normalno je da smo se opredijelili za kvalitet, za knjigu, za roman, a ne za neke skupe pomodarske manifestacije. I tada se dogodilo ono najvažnije: našoj ideji su se pridružila najjača pera današnjice u ovom regionu i šire. Kada vidite spisak ljudi koji su u proteklih deset godina bili članovi žirija, selektori, nominirani autori, nagrađeni autori, kada vidite spisak u Tuzli promoviranih knjiga i pisaca, pa spisak promotora, naših gostiju, onda ćete shvatiti da je teško svake godine na jednom mjestu okupiti toliko već sada velikih ljudi, ljudi koji su sebi već obezbijedili mjesto u budućnosti. To je za mene najveća vrijednost ovih susreta i ja te ljude poštujem više nego bezobrazno bogate i moćne džipaše, političare kojima drugi pišu govore, novopečene i samozvane elite s jednokratnom upotrebom i prekratkim trajanjem. Jedan od dobitnika naše nagrade, Mirko Kovač, izjavio je da su on i njegovi prijatelji Tuzlu uvijek smatrali slobodnom teritorijom. Sve dok smo slobodni od nacionalizma, mržnje, nametnutog potrošačkog mentaliteta, kičastih manifestacija i sličnih gluposti, ja sam zadovoljan.

DANI: Čemu sve imamo zahvaliti popularnost i prestiž ove nagrade?

IMAMOVIĆ: Ugled nagrade direktno je vezan za ugled dosadašnjih članova žirija, selektora i nagrađenih autora. Dovoljno je spomenuti imena: Mirko Kovač, Filip David, Ivan Lovrenović, Irfan Horozović, Zdenko Lešić, Enver Kazaz, Miljenko Jergović, Marko Vešović, Julijana Matanović, Mile Stojić, Sven Monnesland, Andrew Wachtel… da svima bude jasno da se radi o prestižnoj nagradi. Osim toga, s jedne strane imate gostoprimstvo mojih sugrađana i trud mojih saradnika, a s druge strane imate pozitivan i potvrdan prijem kod pisaca. Mi smo s našom moralno čistom idejom doprli do srca svih pisaca i novinara koji bi bili sretni da se postojeća disharmonija na prostoru bivše Jugoslavije pretvori u harmoniju. U svojim sredinama to su neovisni intelektualci koji su u manjini, ali u Tuzli mi smo svaki put u većini i stvaramo jednu mrežu međusobnih odnosa, kroz koju struje pozitivne vibracije i koja je jači zakon od svih zakona. Ova mreža i način na koji su pisci i novinari sve prihvatili, govori o tome da ova regija ima budućnost. Zašto ne bismo maštali o tome da ova mreža dobrih i pametnih ljudi može biti toliko jaka, da ovaj nesretni prostor izvuče iz krize kao iz mutne vode?

DANI: Možete li usporediti susrete Cum grano salis prije deset godina i danas?

IMAMOVIĆ: Prije deset godina ja sam htio ove susrete i nagradu, a nisam imao ništa. Bio sam tek izabran na mjesto načelnika, dočekala me besparica i elementarna nepogoda u vidu kiša i klizišta. Okupili smo se u jednom kontejneru i šatoru koji je u Tuzlu postavila austrijska fondacija Kulturni kontakt i oni su nam pomogli finansijski. Pisci i slavisti su se vjerovatno zbunili kada sam im izložio svoje namjere. Moguće da je većina pomislila da sam zanesenjak koji pretjeruje s ambicijama i snovima da jedna Tuzla može imati tako veliku nagradu. Ivan Lovrenović, Enver Kazaz, Branko Čegec, Marko Vešović i drugi, nisu bili zbunjeni. S njima sam i prije prvih susreta dosta razgovarao i oni su od prvog dana bili svjesni značaja koraka kojeg poduzimamo i vrlo uporni u namjeri da Bosni i Hercegovini obezbijede vlasništvo nad jednom velikom, u regionu najvećom književnom nagradom. Poslije se, svake godine, proširivao krug, uskočili su i pomogli mnogi. Npr, vaš magazin je sve ove godine glasno, na naslovnicima i u velikim tekstovima podržavao ovu manifestaciju i nagradu. Ove godine se pokroviteljstva prihvatila BHT1, što je veoma važno.

DANI: Jeste li na neki način “sondirali” kakav je status književne nagrade za roman Meša Selimović danas u zemljama iz kojih se knjige kandidiraju te u svjetskim slavističkim krugovima?

IMAMOVIĆ: Većina ljudi iz okolnih država ovu nagradu smatra veoma značajnom, ako ne i najznačajnijom u regionu. Takav je stav i svih slavista koji su do sada u susretima učestvovali. Još nikada niti jedan svjetski slavista nije odbio naš poziv da bude u žiriju. O tome dosta pišu i govore njihovi i naši mediji. Nagrada se proširila i na film. Naime, odabravši u Tuzli nagrađeni roman Cirkus Columbia Ivice Đikića, da na njemu zasnuje svoj film, Danis Tanović je izuzetno doprinio popularnosti tog romana ali i naše nagrade.

DANI: Otvorili ste Dom književnosti u Tuzli, posvećen Meši Selimoviću, u vrijeme kada se slične institucije zatvaraju. Koliko će otvaranje ovog muzeja doprinijeti kulturi grada, da li će to biti samo spomenik ovom velikom piscu ili će biti prostor na kojem će građani moći vidjeti i neke druge izložbe?

IMAMOVIĆ: Kao što romani Meše Selimovića još uvijek žive, tako i Dom književnosti treba živjeti. U njemu će osim stalne izložbe posvećene životu i djelu Meše Selimovića u budućnosti biti i stalna postavka posvećena Dervišu Sušiću, svoj prostor imat će i Hevai Uskufi, Stjepan Matijević i drugi tuzlanski pisci. Zgrada je na Sonom trgu, kojeg vidim kao kulturnohistorijski trg. U Domu književnosti događat će se književne i druge umjetničke manifestacije, tamo ćete moći vidjeti sve u vezi s djelima nastalim na osnovu djela naših velikih pisaca ali i sve u vezi s piscima koji su iz Tuzle ili su svojim djelom ili samo boravkom vezani za Tuzlu. Svi oni koji su pisali ili govorili o Tuzli, imat će u Domu književnosti svoje mjesto, svi oni, a mnogi ovdje godinama dolaze na književne susrete, bit će dio naše zavičajne zbirke. Možete li pretpostaviti koliko je to bogatstvo za buduće generacije?

DANI: Da li planirate proširiti nagradu na domaće pisce (pisce s teritorije BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske) koji, poput Aleksandra Hemona ili Saše Stanišića, pišu na stranim jezicima, a čija su nam djela dostupna u prijevodu?

IMAMOVIĆ: Ovo je nagrada za najbolji roman na govornom prostoru BiH i tri susjedne zemlje. Odnosi se na roman prvi put objavljen na jednom od naših jezika. Hemon i Stanišić su zaista veliki pisci. Još nismo razmišljali o promjeni davno ustanovljenih propozicija. Razmislit ćemo polako i temeljito, u kolegiju, kako ne bismo napravili grešku.

DANI: U kakvoj su vezi manifestacija Cum grano salis i nagrada Meša Selimović s evidentnim razvojem Tuzle, s njezinim potpuno novim urbanim i civilizacijskim likom?

IMAMOVIĆ: Tuzla se razvija, kao što sam na početku rekao, na bazi jedinstvene strategije razvoja. Književni susreti i nagrada samo su jedan od pravaca razvoja. Sa svim pravcima smo krenuli istovremeno, 2001. godine. Zato se, zajedno s jačanjem susreta i ugleda ove nagrade, događala duhovna i fizička renesansa Tuzle. Taj fizički i duhovni rast zapazili su učesnici Književnih susreta, pa pošto se radi o uglednim i jakim ličnostima, Tuzlu smo na svojevrstan način počeli naprijed “gurati” zajedno. Danas je teško zamisliti Tuzlu kakva je bila 2001. godine. Tuzlu je nemoguće zamisliti s redukcijama vode, bez slanih jezera i slapova, bez izgrađenih trgova, bez prošle godine izgrađenog Trga slobode, bez uređene historijske jezgre grada, bez parkova, reguliranih vodotoka, bez bezbroja toplificiranih objekata, radi čistoga zraka. Tuzlu je nemoguće zamisliti bez tehnoloških parkova, uređenog parkinga, bežičnog interneta, stotina novoizgrađenih poslovnih zgrada, bez prije dva dana otvorenog Doma književnosti, bez književnih susreta Cum grano salis i drugih, u prvoj deceniji 21. stoljeća, realiziranih projekata.

DANI: Smatrate li da se taj tuzlanski “recept” uključivanja elitne kulturne prakse, kakva je književnost, u opću strategiju razvoja grada može primijeniti i drugdje?

IMAMOVIĆ: Smatram i u to duboko vjerujem. Kultura je važan faktor razvoja, a knjiga je čuvar kulture. Dobar primjer za to su najrazvijenije zapadnoevropske zemlje. Da ne koriste kulturu kao faktor razvoja, brzo bi bankrotirale. Mi u BiH nemamo pravilan odnos prema tome i to se vidi iz budžeta svih tih nivoa vlasti. To nisu komplicirane stvari, lako je to učiniti, samo je pitanje volje i znanja onoga ko o tome odlučuje.

DANI: Zvanično je počela predizborna kampanja. Kako Vam se čini do sada?

IMAMOVIĆ: Čini mi se da je, ovdje barem na Tuzlanskom kantonu, krenulo dosta prljavo i puno prije zvaničnog početka političke kampanje. SDA Tuzlanskog kantona je žestoko stala u odbranu svojih pozicija, a za proteklih osam godina nisu uradili ništa. Oni govore, zamislite, kao da su lokalni izbori: napadaju na rezultate Tuzle i sve ono za što smo mi, kao Općina, dobili priznanje i građana i razna međunarodna priznanja. Otprilike, pošto nemaju argumente, ne mogu da kažu: “Uradili smo to i to i želimo ostati na vlasti da bismo uradili više”, oni negiraju rezultate onih koji su uradili i stvaraju zabunu. Prvo, ovo nisu lokalni, nego opći izbori i, drugo, ljudi će valjda više vjerovati svojim očima nego njihovim riječima.

DANI: Skoro godinu dana proživljavamo produženu političku kampanju, ali se svi analitičari slažu da će ovo biti najprljavija kampanja dosad.

IMAMOVIĆ: Ovo je već najprljavija kampanja dosad. Strah me je što mnogi koriste laž kao sredstvo. Ne sjećam se da su ljudi tako grubo lagali još od ‘91, ‘92. godine. Ako na nekom prostoru zavlada baš potpuna dominacija laži, onda je zavladala dominacija mane nad vrlinom i onda prijeti opasnost da se raspadne jedno vrijeme. Zaista ima propagandi koje su tako grube i brutalne. Najveća opasnost u tome nije kada se od poluistine pravi istina, nego kad laže onaj koji zna da laže. I bojim se iz toga razloga ili zbunjenosti birača ili apstinencije.

DANI: Vi se na ovim izborima ne nalazite ni na jednoj od lista, pa možete priuštiti luksuz da kampanju posmatrate takoreći sa strane. Jeste li zadovoljni vizualnim identitetom i uopće kampanjom SDP-a?

IMAMOVIĆ: Ja sam zadovoljan time što se s onoga bijelog iz prošle kampanje prešlo na crveno. Bijela poziva na pasivizam. (smijeh) Neka socijaldemokrati imaju crvenu kampanju. Ugrožene su mase. Mi smo došli u fazu jednog divljeg liberalizma, gdje treba manje od dva ili možda jedan posto da bude bogatih, manje od deset posto srednjeg sloja i devedeset posto siromašnih. Rađa se armija nezaposlenih, armija proletera. Došlo je vrijeme da se podignu crvene zastave i da se zatraži jedno nacionalno i socijalno oslobođenje, oslobađanje masa od nacionalističkih elita, jer je bezobrazluk nacionalističkih elita prevršio svaku mjeru.

DANI: Dobro ste rekli: nacionalno. Na čelo koje armije će se nacionalne armije proletera staviti SDP, budući da se odavno vidi da SDP sistematski jača simbiozu s Islamskom zajednicom u BiH, s takoreći ekskluzivno bošnjačkim krugovima?

IMAMOVIĆ: Kad sam rekao nacionalno i socijalno oslobođenje, mislio sam na to da se pokazalo da u proteklih skoro dvije decenije nacionalisti nisu mogli omogućiti nacionalno oslobođenje, ali jesu omogućili nacionalnu ugroženost, ako pokušamo gledati iz perspektive cijele BiH, svih nacija, svih građana koji ovdje žive. Nacionalno oslobođenje po svojoj tradiciji, po svom programu, mogao bi omogućiti SDP, jer jednostavno nudi jednakopravnost, ravnopravnost svih građana svih nacija, jednake šanse za sve. SDP treba omogućiti i socijalno oslobođenje, socijalnu pravdu, i SDP je nosilac te ideje i mislim da će ljudi to opaziti. SDP ima hiljade članova i mi predstavljamo jedan prosjek u BiH. Jednostavno, mislim da nemamo izlaza osim da odu oni koji dvije decenije vladaju. Evo vidite gdje smo sada, pobijedimo na izborima i da zajedno s drugim partijama, koje nisu nacionalističke, formiramo vlast.

DANI: Nije to baš bila suština mog pitanja: kako tumačite to što reisul-ulemu IZ-a BiH koji se već godinama kontinuirano žali što samo Bošnjaci nemaju svoju nacionalnu državu predsjednik SDP-a smatra državotvornim?

IMAMOVIĆ: Pa nisam stvarno pročitao tu izjavu, zaista. I ja mislim, ako odgovaram u svoje ime, da vjera i politika ne treba da se miješaju, da nam treba jedna normalna, sekularna država, i da politika ne može uprljati nešto što je čisto i sveto kao vjera. Ne trebamo se mi puno baviti vjerom, osim da omogućimo svima prava na vjeroispovijest, bez obzira na to o kojoj se vjeroispovijesti radi, ali isto tako ne treba ni da se vjerski službenici miješaju u politiku.

DANI: Mene je konkretno šokiralo to da Forum mladih SDP-a u Zavidovićima pravi koncert ilahija i kasida.

IMAMOVIĆ: Ja ne mogu na ovo odgovoriti osim iz ugla Tuzle, svog grada: mene svi hvale, niko me ovdje ne negira, a ne pravim koncerte ilahija i kasida, itd. A neko drugi pravi… Eto, Forum mladih Zavidovića organizira to, i ja kažem to nije zabranjeno. Mogu ljudi misliti drugačije.

DANI: Onda da ne spominjemo Unsko-sanski kanton?

IMAMOVIĆ: (smijeh) Ne mogu, nisam ja šef SDP-a da ja odgovorim na sva ta pitanja.

(TIP/ intervju preuzet iz magazina Dani (bhdani.ba) uz dozvolu uredništva)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.